Kasalica: Ministarstvo finansija treba da pretrese revizore

On jun 9, 2024

Zbog rada revizorske kuće BDO na revizorskim izvještajima hotelske grupe „Budvanska rivijera“ (HGBR) za 2021. godinu i Željezničke infrastrukture za 2022. godinu, u Ministarstvu finansija (MF) je trebalo da se upali crvena lampica, ocijenila je bivša državna sekretarka u tom resoru Mila Kasalica.

„Dan“ je u prethodnim sedmicama objavio istraživanje, rađeno sa Institutom „Alternativa“, u vezi sa komercijalnim revizijama u državnim preduzećima. Jedine revizije u kojima se revizor uzdržao od davanja mišljenja bile su revizije HGBR i ŽICG. Uzdržano mišljenje na finansijske iskaze došlo je nakon promjene revizora. Tačnije, BDO je godinama radio reviziju finansijskih iskaza ova dva preduzeća, a kada je došao drugi revizor, on se u odnosu na iste okolnosti uzdržao od davanja mišljenja, smatrajući da su iskazi društva precijenjeni.

– Zbog revizije banke koja je završila u stečaju, Ministarstvo finansija je primijenilo izricanje mjera prema BDO 2018. godine, što je rezultiralo gubitkom prava da rade revizije banaka u Crnoj Gori. Kada dvije godine možemo čitati o drastičnim razlikama u izdatim mišljenjima, to bi trebalo da je crvena lampica za resorno ministarstvo da pretrese svaki detalj rada ukupne profesije. Od 2019. nisu rađena dodatna provjeravanja revizora osim na nivou forme. Na veb-stranici MF-a, nakon sajber napada 2022, još nema uspostavljene ranije prakse da je javno dostupan pregled izrečenih mjera prema društvima za reviziju za prethodnu godinu – kazala je Kasalica, koja je ekonomista, ovlašćeni računovođa i finansijski forenzičar.

Ona je ukazala da je mali broj pojedinaca koji čitaju revizorske izvještaje privrednih društava u državnom vlasništvu.

– Tome u redovnoj dinamici čak ne pripadaju ni resorno ministarstvo ni Savjet za reviziju. Tako da je povjerenje, koje je temeljna odrednica za razvoj revizorskih praksi u primjeni standarda, na niskom nivou. Nepostojanje povjerenja je generisano neradom većine revizora, nesposobnih da odrade ozbiljan posao, i na kraju ministarstva, zarobljenog u strahu činovništva zbog slabih znanja o stvarnim doprinosima da su mišljenja komercijalnih revizora opredjeljujuća za naredne faze ekonomskog razvoja, posebno razvoja društava u državnom vlasništvu. Taj galimatijas „svako svakome mišljenje po narudžbi“ mora se mijenjati u suprotnom smjeru, ka održivim postepenim reformama. Da se pokrene široki reformski proces i primijene ozbiljni reformski koraci, bar pet godina bi trebalo da se crnogorsko tržište uvede u uporedive nivoe kvaliteta mišljenja, snage licenci, ukidanja konflikta interesa revizora, članova revizorskih odbora, članova savjeta i tako redom. Zasad, nijedan ministar finansija nije bio hrabar i nije hrabar da uđe u stvarni napor da pokrene prijeko potrebne reforme – ocijenila je Kasalica.

EPCG „slomila“ postupak javnih nabavki

Kada je u pitanju izbor revizora za finansijske iskaze EPCG u 2022. godini, i uopšte postupak izbora revizora u državnim preduzećima, Kasalica je kazala da je izbor eksternog revizora postupak koji u praksi mora da uravnoteži primjenu zakonskih odredbi o javnim nabavkama, privrednim društvima i sl.

– To zahtijeva nesumnjiva uvjeravanja da će se objelodaniti revizorska mišljenja, koja moraju da su zasnovana na etički neupitnom radu revizora na terenu. U većini, crnogorski esnaf revizora nema ovakav pristup, a nedovoljno znanje o potrebama kvalitetne saradnje rukovodeće strukture kompanija sa revizorima, pretvaraju se u grajačko glumljenje naredbi „mora biti kako ja (moja partija) tražim“. Izbor revizora u vezi sa godišnjom revizijom finansijskih izvještaja EPCG za 2022. godinu upravo je jedan takav primjer – konstatovala je Kasalica.

Kako je zaključila, sve se završilo slamanjem postupka javnih nabavki, a postupak transparentnog imenovanja revizora je unižen, iako tako nije smjelo da bude.

Naglasila je da je revizorski esnaf u većini, prilikom postupka uvjeravanja na terenu među državnim kompanijama, zainteresovan da sa što manje napora preleti transakcije na kontima prihoda i rashoda i zaključi izdavanje mišljenja, nakon kratkih konsultacija sa upravljačko-rukovodećim strukturama kompanija.

– Ako su još i članovi revizorskih odbora zainteresovani za što kraći površniji rad, a u većini jesu, dobija se ova dugogodišnja ćutološka bajka o tome da se ukupna struka trudi da ne bude liderska u znanju, već smandrljavajuća u rezultatima – istakla je Kasalica.

Interesovalo nas kako je moguće da, ako se revizije rade po međunarodnim računovodstvenim standardima, imamo potpuno različito tumačenje iste stvari dva revizora u slučaju ŽICG.

– Oko toga šta je obaveza, a šta subvencija (prihodi), ne bi trebalo da ima razlike ni među računovođama početnicima, a tek ne kod revizora, koji bi trebalo da su nam svima ikone u prenosu i širenju znanja. Međutim, Crna Gora nije odavno takvo tržište – istakla je Kasalica.

Veliki broj licenci doveo do nekvaliteta mišljenja revizora

Kasalica je kazala da je veliki broj licenci za fizička lica (preko 100) i skoro 30 za društva za reviziju rezultirao (ne)kvalitetom mišljenja komercijalnih revizora. Istakla je da je crnogorsko tržište revizora, osim za finansijsko tržište (banke i osiguravajuće kompanije) gdje se primjenjuje uvezena standardizacija timova mrežnih modela (matične kuće su ili u regionu ili u Evropi), neuporedivo sa međunarodnim modelima oko kvaliteta, kao i unapređenja znanja, struke i razvojnih komponenti ka strukturnoj uporedivosti revizorskih mišljenja.

Kako je dodala, ukoliko nema obligacionog odnosa države i državne kompanije, a nema, tada nije bilo kredibilnog dokumentovanog traga da se uknjiži obaveza.

– Dodatno, zaključkom Vlade se ni javno ni zakonski ne utvrđuje bespovratnost sredstava, što bi trebalo da je obaveza linijskog ministarstva i resorne uprave da jasno unaprijed utvrde, prije otpuštanja sredstava. Kad se sveobuhvatno analiziraju svi elementi, krivica se ne može jednoznačno pridružiti bilo kojem ranijem revizoru, ili timu finansija u kompaniji. Ovo se mora riješiti u radu resornog ministarstva za finansije i DRI i u saradnji sa državnim organima koji prate razvojne politike izgradnje infrastrukture i unapređenja željezničkog prevoza – kazala je Kasalica.

Reforme moguće sprovesti za pet godina

Upitana šta bi trebalo uraditi da se uredi stanje kod komercijalnih revizora, te da li je skoro 30 revizorskih društava previše za Crnu Goru, Kasalica je odgovorila da je to suštinsko pitanje reformi, koje se mora integralno sprovoditi minimum pet godina uz rad resornog ministarstva.

– Savjet za reviziju trebalo bi da bude vezivni instrument za konstruktivnu podršku resornom ministarstvu, a nakon izmjene tekućeg sastava. Crnoj Gori ne treba više od četrdeset licenci (i pojedinci i društva ukupno), koje bi morale u tri godine, kao što propisuje zakon, da budu predmet kontrole ministarstva i evaluacije o tome ko izlazi, a ko novi stiže na tržište. Ostalim licencama transparentnom procedurom trebalo bi oduzeti osnov da rade ovaj visoko odgovorni posao, posebno što je u dostupnim mišljenjima koja su javni dokumenti mnogo razloga za takvo postupanje, što kreira objektivnu osnovu izrade transparentne procedure, kao i unapređenja zakona. I paralelno, a ne manje važno, treba pripremiti pi-ar kampanju kojom bi se objavljivala mišljenja koja su bruka, čak i za početnike. Neko mora početi da brani struku i esnaf – naglasila je Kasalica.

Pitali smo i da li nam slučajevi HGBR i ŽICG govore da ne treba da vjerujemo slijepo revizorskim izvještajima, te da se različito tumače MRS po kojima se rade revizije.

– Iako ne smijemo smatrati da se standardi u praksama uvjeravanja uz primjenu pojedinačnih metodologija gledaju različito, mnogo je indikatora da ih mnogi revizori i ne poznaju niti ih standardi mnogo interesuju – rekla je Kasalica.

Kako je istakla, ozbiljno reformsko raščivijavanje unutar finansijskih izvještaja državnih kompanija mora da se pokrene od strane MF-a, s ciljem da se uvjeravanja izvrše dosljednom primjenom kvalitetnih metodologija revizora na terenu. Takođe, kako je ocijenila, potrebno je da resorno ministarstvo unaprijedi unutrašnje kapacitete o poznavanju rada komercijalnih revizora, a zaustavi se u sagledavanju rada kroz desetak članova zakona, „izbjegavajući da uvidi koliko je dubok ambis neznanja“.