Ova nesrećna i tužna sezona Partizana pokazala je da ima lidera za budućnost u Karliku Džonsu, što je jedna od rijetkih pozitivnih stvari koje je donijela.
Sa medijske strane, iako nije kapiten, Karlik se ponašao kapitenski prema medijima – uvijek je nalazio vremena za novinare, i kada je dobro i kada je loše, nikada nije odbijao razgovor, pa ni poslije bolnog kraja sezone u AdmiralBet ABA ligi.
Sav „pokisao” izašao je pred predstavnike medija i počeo:
„Sve što možemo da uradimo jeste da im skinemo kapu i čestitamo. Došli su, odigrali agresivno i pobijedili. To je zaista sve što mogu da kažem. Mislim da je bolji tim danas pobijedio i, kao što rekoh, čestitam im na tome. Ali, ponosan sam na svoju ekipu, stigli smo do finala, prebrodili smo buru. Imali smo mnogo uspona i padova ove sezone i ponosan sam na to kako smo nastavili da se borimo, kako smo se pojavljivali svaki dan, dolazili i radili svoj posao. Nije nam se dalo ove sezone, ali već se radujemo sljedećoj.”
Apsolutno je nevjerovatno sve što se tebi, cijelom timu i klubu desilo ove sezone. Možeš li sada to da rezimiraš i da li postoje neke lekcije koje treba naučiti na terenu i van njega za narednu sezonu?
„Mislim da je jedna velika lekcija za svakoga ko nas je gledao ove sezone to da, bez obzira na sve, čovječe, samo moraš da podigneš glavu i nastaviš da se boriš. Mnogo toga može da krene po zlu, a mnogo toga može da ispadne i dobro. Kao što rekoh, nama je toliko toga pošlo po zlu. Mislim da niko vjerovatno nije očekivao da ćemo biti u finalu, ali mi smo se pojavili, odigrali i samo nam je malo nedostajalo. Tako da, što se nas tiče, samo borba, borba i borba. Mislim da treba da izađemo uzdignute glave jer smo nešto dokazali. Stigli smo dotle, ostvarili smo to, samo nam je na kraju malo falilo.”
Nije sada pravi trenutak, ali uskoro ideš kući, pa zato pitanje: Što se tebe lično tiče, kada si došao u Partizan, bio si talentovan momak sa velikim potencijalom, ali neprovjeren na ovom nivou. U naredne dvije sezone, a posebno u ovoj, etablirao si se kao jedan od najboljih bekova u Evroligi i kao pravi vođa tima. Koliko si zadovoljan sa te strane?
„Iskreno, nisam baš zadovoljan. Propustio sam veliki dio sezone, to je uzelo svoj danak, ali uzbuđen sam. Imam još dvije godine ovdje, ima još mnogo košarke da se igra, izuzetno sam uzbuđen, ali i izuzetno motivisan. Ne sviđa mi se ovaj osjećaj, mislim da se nikome u ovoj svlačionici ne sviđa ovaj osjećaj, i to nam je, kao što rekoh, glavna motivacija. Obećavam da ovaj osjećaj neću osjetiti sljedeće godine i planiram da naredne sezone budem potpuno drugačiji igrač.”
Da li si ikada u karijeri doživio ovakvu sezonu, da se toliko toga dešavalo? Djeluje kao da je ova sezona trajala koliko četiri regularne.
„Ne, nikada nisam doživio ništa slično ovome. Doživljavao sam loše sezone, i one ostanu loše. Doživljavao sam dobre sezone, i naravno da se i tada svašta dešava, ali ne ovako. I da budem iskren, i dalje izlazim odavde uzdignute glave. Ponosan sam na svoj tim. Kao što rekoh, desilo se mnogo stvari koje se na mnogim mjestima nikada ne dogode tokom jedne sezone, a to što smo uspjeli da pronađemo rješenje, da ostanemo zajedno i da se izborimo sa tim, čovječe, to je ogromna stvar. Falilo nam je malo, ali mislim da je to i dalje nešto na šta moramo da budemo ponosni.”
Da li Beograd sada, poslije dvije sezone, osjećaš barem kao drugu kuću?
„Da, naravno. Definitivno je to moja druga kuća. Navijači, ljudi, grad, pokazali su mi čistu ljubav. Volim što sam ovdje. Moja porodica voli što je ovdje. To je zaista sve što je važno kada dolaziš u situaciju u kojoj nikada ranije nisi bio. Kada sam stigao, došao sam otvorenog uma, spreman da prihvatim zemlju, saigrače i tim. A oni su me prihvatili i više nego što sam mislio da hoće. Kao što rekoh, uzbuđen sam. Imam još dvije godine ovdje, hajde da pokušamo da uradimo nešto posebno.”
