Kakva je poruka Vučićevog govora u UN?

Pandorina kutija iz koje je izletjelo kršenje međunarodnog prava i pravde nije otvorena ni prije dvije ni prije pet godina, već mnogo ranije i to u slučaju Srbije koja je 1999. godine, zajedno sa Crnom Gorom, bombardovana bez odobrenja Saveta bezbjednosti Ujedinjenih nacija i koja je žrtva nepoštovanja Rezolucije 1244 istih tih UN, a koja se odnosi na dio njene teritorije, Kosovo i Metohiju.

Na to je u svom govoru pred Generalnom skupštinom UN, između ostalog, ukazao predsjednik Srbije Aleksandar Vučić govoreći o neophodnosti mira, zaštiti tradicionalnih vrijednosti, ali i poštovanju međunarodnog prava i prava suverenih država.

„Oni koji su izvršili agresiju na Srbiju, pokušali da joj odvoje dio teritorije, pokušavaju i danas da otcijepe KiM od Srbije. I kada ih pitate po kom to međunarodnom aktu rade, dobijete najgluplji mogući odgovor na svijetu: ‘Ne prihvatamo Povelju UN i Rezoluciju UN zato što je za nas promijenjena situacija jer smo priznali nezavisnost Kosova’. Time su velike sile poručile da ih je baš briga i za UN i za pravo. Možemo da radimo šta nam se hoće, kako nam se hoće i koliko god nam se hoće“, poručio je, između ostalog, Vučić u svom obraćanju.

Predsjednik Srbije bio je direktniji u svom jučerašnjem obraćanju nego prošli put kada je govorio pred UN, govor je bio jasan i argumentovan, a to što je prozvao Zapad – pa morao je njih da prozove jer oni i jesu odgovorni za probleme na koje je ukazao, ocjenjuje u izjavi za RT Balkan karijerni diplomata Zoran Milivojević.

„Srbija je u ovom trenutku apsolutno najbolji primjer kršenja međunarodnog prava i to po više osnova. Od toga da se osporava suverenitet i teritorijalni integritet suverene države, punopravne članice UN sa priznatim granicama. Zatim, da napadate suverenu državu koja nikog nije napadala i vršite agresiju na nju bez odobrenja SB, bez ičega. Treća stvar: da ne poštujete rezoluciju koja je obavezujuća, koja je na snazi, Rezoluciju 1244 i to da je ne poštuju oni koji su je donijeli. Sve su to kršenja, a da ne govorimo o vojsci (tzv. Kosova), ljudskim pravima i svemu onome u šta se sada na Zapadu kunu“, kaže Milivojević.

On dodaje da je Srbija, takođe, najočitiji primjer dvostrukih standarda i interesa velikih zapadnih sila da svoje ciljeve realizuju silom, zbog čega je, takođe, bilo važno da se u obraćanju srpskog predsjednika i na to ukaže.

„Važno je i mjesto i vrijeme da se na to podsjeti upravo danas kada se međunarodno pravo masovno krši, važno je da se to tamo kaže, pogotovu što se svijet promijenio, što su stvari o kojima je Vučić govorio više nego aktuelne, i drugo i zbog nas samih, zbog Srbije“, ukazuje Milivojević.

On ističe da su zasijedanja Generalne skupštine UN prije desetak godina bila puna lijepih riječi i fraza, uz uvjeravanja i poruke da se ide naprijed, dok su ove i prošle godine pokazala da postoji opšta zabrinutost bez obzira sa koje pozicije ko govori.

„Stvara se kritična masa nezadovoljstva ovim stanjem u međunarodnim odnosima, ponašanjem velikih, ali i opštom situacijom i opštom zabrinutošću za budućnost čovječanstva. U takvim okolnostima treba podsjećati na stvari o kojima je govorio Vučić. Takođe, moramo da održimo i tu većinu koju imamo u UN, te dvije trećine čovječanstva koje je na našoj strani“, navodi Milivojević.

On napominje da je veoma važna poruka bila i ta da nećemo prihvatiti nikakvo priznanje Kosova, niti ćemo pristati na odricanje od KiM, međunarodnog prava i principa Rezolucije 1244.

UN odavno nisu scena u velikoj svjetskoj borbi za mir, niti su aktivni učesnik u toj velikoj bici, one su vremenom postale samo formalni pečat na sve ono što odluči zemlja u čijim granicama se i nalazi sjedište UN u Njujorku, kaže za RT Balkan reditelj Dragoslav Bokan.

„Ponekad neko treba da tresne cipelom o govornicu, a ponekad može i mirnim glasom da udari gromovito po ravnodušnosti prisutnih i kaže da je car, veliki svjetski hegemon, go. To je učinio naš predsjednik prije svega time što je ukazao na rušenje međunarodnog prava i pravde i neizbježne posledice“, kaže Bokan.

To što je pred svjetskim kamerama uradio Vučić je neka vrsta posljednje opomene pred surovo atomsko triježnjenje koje se može dogoditi ako ne počne da se vuče ručna kočnica i ako ne počne da se gleda, u ogledalu sopstvenih grešaka, na mogućnosti za izmirenje, ukazuje Bokan.

„Govor je bio usmjeren velikima i to posebno onima koji drugima drže lekcije o moralu, kršenju međunarodnog prava, a sami ćute i ponašaju se kao poslovna pratnja kada je riječ o pravom uzročniku sukoba, a to je, nažalost, američka duboka država i svi njeni pokorni saveznici“, ističe Bokan.

On dodaje da je priča o KiM u ovom kontekstu bila precizna i konkretna ilustracija okvirne priče o nepoštovanju međunarodnog prava i ravnodušnosti onih koji se ponekad ponašaju kao neviđeno moralno osjetljivi, a u stvari, kako naglašava, sve vrijeme drijemaju dok im ne uključe tasterom njihove glasove oni koji su ih tamo doveli.

„Priča o KiM je razlog zašto naš predsjednik ima pravo da govori to što govori. I to nije samo neka ideološka floskula jedne grupe koja je protiv druge grupe zemalja. To je direktan primjer svih primjera nepoštovanja međunarodnog prava, pa čak i osnovnog osjećanja za ljudska prava kad je riječ o sudbini Srbije i srpskog naroda kao žrtve i mučenika na KiM“, kaže Bokan.

U odbrani našeg naroda i neodustajne ideje da su Kosovo i Metohija dio Srbije, kako napominje naš sagovornik, sve je na našoj strani.

„Ne samo po onome što mi zovemo Rezolucija 1244, nego po samoj suštini iz bilo kog ugla da gledate, pravde, Božje, ljudske, zakona. Sve je na našoj strani sem gole sile iza koje stoje i Bondstil i Amerikanci i oni koji utiču na to da UN ne gore od protesta, kao što postoje protesti vezani za sudbinu Palestine. To govori o postojanju ideološkog koncepta gdje oni za istu stvar neki put drijemaju, a neki put plaču“, navodi Bokan.

Kako napominje, sa tim smo se suočili odavno, tako da u govoru predsjednika Vučića nema čuđenja zašto je to tako.

„Umjesto toga, tu je uvijek uporno i ponovo poziv na to da ono što se govori počne i da se dešava na terenu i da se radi u trenutku dok se govori, a ne 20 godina nakon toga“, ističe Bokan.

(RT Balkan)