Kako li će se u Novom svjetskom poretku snalaziti naši „jadovi“?
Piše: Boško Vukićević
Nakon debakla tzv. ukrajinske kontraofanzive i zapanjujuće efikasnog uništavanja najmodernije NATO – tehnike i oružja od strane Rusije, više nijedan ozbiljan analitičar ili političar na Zapadu ne dovodi u pitanje ishod aktuelnog geopolitičkog sukoba, tj. izvjesnu pobjedu Ruske Federacije.
Na establišmentu SAD i njihovim evropskim satelitima ostaje samo zadatak da pronađu najefektniji način kako bi njihova javnost progutala gorku pilulu spoznaje poraza. Vremena okončanja sukoba je još uvijek teško predvidjeti, jer glavešine zalazeće zapadne korporatokratije ne haju za prolivanje krvi ukrajinskih vojnika, ali bi formalizacija ruskog trijumfa mogla nastupiti mnogo ranije nego što mnogi misle.
A onda? Osim tektonskih promjena koje će nastupiti na globalnom planu, reorganizacije međunarodnih institucija, drastične preraspodjele svjetske moći i uspostavljanja pravednijeg poretka – biće interesantno kontemplirati i ponašanja domaćih aktera. Kako li će se u novoj situaciji snalaziti naši „jadovi“?
Nema sumnje, rađanje Novog poretka, o čemu sam u mnogim situacijama pisao, donijeće novu arhitekturu odnosa i kod nas na Balkanu, pogotovu u Crnoj nam Gori. Izvjesno popuštanje zapadnih stega u procesu odlučivanja u našoj državi favorizovaće razvoj demokratije i rađanje istinski nezavisnih institucija.
Kako će se tada postaviti naše „puške“? Da, mislim na one političke aktere koji su svaki vid društveno-političkog djelovanja usklađivali sa sopstvenim uvlačenjem u pozadinu zapadnim ambasadama. Počevši od prevaziđenog i mafiokratskog DPS -a i njegovih satelita, pa preko novoformiranih stranaka i pokreta čija je osnovna misija u procesu osvajanja političke moći sadržana u dubinskom „uvlačenju“ zapadnim nalogodavcima. I, koji su u tom prljavom poslu obeščastili, negirali i ponizili sve ono časno i junačko što su tokom istorije stvaranja crnogorske države učinili naši dostojni preci. Nijesu oni propustili niti jednu priliku da se odreknu Rusije, da glorifikuju vojni savez koji je ubijao našu djecu, da izglasavaju rezolucije kojima se naš namučeni narod proglašava genocidnim. Prednjačili su u tim stvarima, da bi se dokazali dušmanima, a sve zarad parčeta fotelje…
Kako će se u toj situaciji postaviti njihovi glasači, zatim raznorazni botovi i analitičari, koji su najednom zaboravili i skrajnuli sve svoje nekadašnje stavove i principe, i prilagodili se ideologiji debelog crijeva i diktatima Kvinte? Hoće li se makar malo postidjeti, pognuti glave, odrecitovati poneki mea culpa?
Naravno, moja pitanja su retorička. Znam kako će se većina takvih aktera postaviti u toj situaciji. Biće – prvoborci, rusofili od prvog dana, patriote. A ja ću ih tada samo negdje sa strane posmatrati i smijati se.
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici „Drugi pišu“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)