Piše: Milisav Popović, nepokorni…
Podgorički gimnazijalac Danilo Popović na matursko veče, kao nekada vojvoda Marko Jusuf beg na dvorove, dojahao je na bijelom konju.
Gledale ga maturantkinje, zavidjeli mu maturanti… a mercedesi,benvei i audii kao da su zaržali.
Montenegrov odlazeći endemski “ jedinstven u svijetu “ predsjednik, kako rekoše njemci za Mila , odlazi kroz dim zapaljenih auto guma sa Belvedera, a većinska ga Crna Gora ćera.
Milo je najavljivao da će i kada sađe sa vlasti nastaviti da “ talasa “ što će reći da će on nastaviti da radi ono zbog čega su ga birači otjerali sa vlasti.
Zna Milo kuda god da krene, put šume ili put mora, njegovi su i Murino i Lora.
Krv mučenih pa ubijenih u splitskoj Lori, koje je Milo u rat slao pa ih izdao, i krv ubijenih u Murinu, nato bombama koje je Milo prizivao, pratiće ga pa ma gdje on bio.
