Kako klimatske promjene mijenjaju život u moru?

Ekstremna klima i promjene vremenskih uslova od poplava do suša uzrokovale su masovni pomor slatkovodne ribe oko grčke luke Volos. Procjenjuje se da se krajem avgusta u luci udaljenoj nešto više od 300 kilometara od Atine i okolnim rijekama nakupilo više od 100 tona mrtve slatkovodne ribe. Zašto?, piše RSE.

Opasne fluktuacije vremenskih uslova

Prošlog septembra, centralnu Grčku pogodile su oluje koje su izazvale velike poplave. Nivoi vode su brzo porasli, ali su u međuvremenu opali zbog nedovoljno padavina u mjesecima koji su uslijedili i uzastopnih toplotnih talasa koji su pogodili ovu oblast ovog ljeta.

Kako je za Radio Slobodna Evropa (RSE) u pismenom odgovoru napisao Nenad Antolović sa Instituta za more i priobalje, Univerziteta u Dubrovniku, “razlozi uginuća mogu biti različiti, od zagađenja do nedostatka kiseonika usljed niskog vodostaja i velikih vrućina gdje dolazi do pojačane primarne produkcije, fito, zooplanktona a samim tim i drugih organizama koji troše kiseonik”.

Selios Limnios iz ekološke inicijative Magnezija, nakon pomora ribe je za Reuters rekao da su “drugi mogući problem je širenje zagađenja patogenima” koji bi se mogli razviti i naštetiti morskim sisarima u Pagasetskom zalivu, kao što su delfini ali i drugim vodozemcima kao što su kornjače. “Još ne znamo puni obim štete; moraćemo da vidimo kako će se stvari razvijati u narednih nekoliko dana. Zabrinuti smo”.

Oluje su 2023. poplavile više od 20.000 hektara zemlje i ponovo napunile obližnje jezero Karla koje je isušeno 1962. u pokušaju borbe protiv malarije. Zapremina jezera je povećana tri puta od uobičajene.

Poslije poplava došao je period suše i vode jezera su se drastično povukle. Suša je tjerala ribu ka luci Volos koja se uliva u Pagasetički zaliv i Egejsko more. Ali, ove riblje vrste ne mogu da prežive u slanoj morskoj vodi.

Gubitak ribljih vrsta i staništa

Slučaj masovnog pomora ribe u Grčkoj nije usamljen i istraživanja Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF), Instituta za život, hranu i hortikulturne nauke i uređenje okoliša – Agrocampus Ouest iz Francuske, Univerziteta Britanske Kolumbije iz Kanade, Fondacije Charles Darwin sa Galapagosa i Nacionalnnog instituta za ribarstvo iz Ekvadora još 2020. godine upozorilo je na ozbiljne prijetnje koje klimatska kriza donosi obalnim zemljama u razvoju.

Navedeno je da se očekuje značajan pad biomase riba do 2100. godine, u nekim tropskim regijama do 30 i 40 odsto, što će najviše osjetiti zajednice koje zavise od ribarstva kao glavnog izvora hrane i prihoda.

Prošlogodišnje istraživanje Okeanografskog instituta Woods Hole u Massachusettsu u Sjedinjenim Državama predviđa da bi neke velike vrste mogle izgubiti 70 odsto svog staništa do 2100.

To je znak da visoke temperature i rekordne vrućine koji se bilježe nisu anomalija, već upozorenje o tome šta bi s klimatskim promjenama budućnost mogla da donese okeanima i morima.

Kako je izvijestio servis Evropske unije za klimatske promjene, Copernicus, temperature od juna do avgusta 2024. bile su najtoplije ikada zabilježene.

Klimatske promjene i globalno zagrijavanje izazivaju trajni uticaj na morski biodiverzitet, živote i sredstva za život priobalnih zajednica i šire, uključujući oko 680 miliona ljudi koji žive u nižim obalnim područjima, skoro dvije milijarde koji žive u polovini svjetskih megagradova koji su priobalni, podaci su Climate Action Ujedinjenih nacija.

Skoro polovina svjetske populacije (3,3 milijarde) zavisi od ribe zbog proteina i skoro 60 miliona ljudi koji rade u ribarstvu i sektoru akvakulture širom svijeta osjećaju se pogođenim.

Dolazak invazivnih vrsta u Jadran

Kada se govori o Jadranskom moru, prošle godine stručnjaci su upozorili da se riblji fond smanjuje alarmantnom brzinom. Razlozi su prekomjerni izlov ali i klimatske promjene zbog kojih se doseljavaju nove vrste koje opet ugrožavaju postojeću riblju populaciju a “Jadran kakvog poznajemo nestaje”.

Klimatske promjene takođe mogu izazvati da se mobilne vrste pomjeraju što opet dovodi do promjena u lancu prehrane i dinamici ekosistema.

“Budući da ribe ne poznaju granice, dio riba migrira i prema sjevernom Jadranu u potrazi za hranom i staništima. Dio vrsta dolazi i balastnim vodama (brodovima)”, ukazao je Antolović.

Balastne vode su najčešći način prenošenja invazivnih vrsta među svjetskim morima. Osamdeset hiljada brodova godišnje preveze oko 12 milijardi tona balastnih voda.

“Mediteran je nekada bio oaza u smislu vrlo malog broja opasnih organizama, s klimatskim promjenama dolaze i opasne vrste, zbog otrova u svojim tijelima ili zbog agresivnog ponašanja takve vrste mogu uticati na turizam ili ribarstvo”, napomenuo je Antolović.

A Evropska agencija za životnu sredinu navodi da topije vrijeme mijenja metabolizam morskih organizama.

Ukazujući na veću potrebu za kiseonikom što dalje mijenja dinamiku ekosistema morskih vrsta. Morski toplotni talasi su ekstremni događaji koji mogu potpuno ubiti domaće vrste, posebno ako se dogode tokom ljetnjih meseci.

Toplije vode Jadrana

Antolović napominje da je Jadransko more “u odnosu na površine svih mora vrlo malo: čini tek 4,6 odsto ukupne površine Sredozemnog mora. Jadran je poluzatvoreno i plitko more izrazito osjetljivo na sve intenzivnije uticaje ljudske aktivnosti od turizma preko ribarstva, pomorskog prometa, marikulture pa do snažnih uticaja koje donose klimatske promjene”.

Poluzatvorena mora, poput Baltičkog ili Jadranskog sa plitkim obalnim područjem mnogo su ranjivija na klimatske promjene od zona pučine i dubokih voda.

Na pitanje kako globalno zagrijavanje utiče na riblje vrste u Jadranu, Antolović je odgovorio da se “u posljednjih 20 godina pojavljuje sve više novih organizama od planktona do riba, upravo radi klimatskih promjena”.

Jadran postaje sve topliji i samim tim sve pogodniji za život vrstama koje dolaze iz toplijih mora (Crveno more), takve vrste nazivamo Lesepsijskim migrantima (po inženjeru Ferdinandu de Lessepsu koji je koji je planirao i nadgledao izgradnju Sueskog kanala).

“Lesepsijske migracije ulaze u Sredozemno more kroz Sueski kanal i onda morskim strujama se šire uz istočnu obalu mediterana i s vremenom dođu do Jadrana. U zadnjih 20 godina zabilježeno je oko 40 novih vrsta riba što je značajan broj budući da u Jadranu obitava oko 400 vrsta riba” naveo je Antolović.

Globalno, okeani i mora se mijenjaju s 0,88 stepeni toplijim vodama u period od 2011. do 2020. u poređenju sa periodom od 1850. do 1900; predviđenim gubitkom kiseonika, radi se o padu od 3-4 odsto do 2100. godine, te povećanom kiselošću vode.

Sve ove promjene dešavaju se brzinom koja možda neće morskim vrstama dati vremena da se prilagode.

(RSE)