Piše: Momo Joksimović
Država Nemanjića je bila organizovana po župama.
Srednjovjekovna župa LJuboviđa obuhvatala je prostor sliva rijeke LJuboviđe, kao i prostor do uliva LJuboviđe u Lim, pa i okolinu Brodareva i prelazila rijeku Lim na desnoj obali. Ravna Rijeka je pripadala župi LJuboviđi.
Do Kosovskog boja župa LJuboviđa se zvala Zlateš, po prostranim zlatnim žitnim poljima čije se klasje prelivalo kao zlatna polja.Od Kosovskog boja se naziva Vraneš, jer su vranešani listom učestvovali u kosovsom boju i izginuli. Na kućama su u znakan žalosti za vraneškim domaćinima postavili crne barjake. Kad je naišao vojvoda srpski-bosanski, Vlatko Vuković sa Kosova, koji je bio i strateg kosovskog boja, zastao je .
(Srbi sa teškim oklopnicima u dvanaest kolona probili su se do cara Murata i Miloš ga kopljem pogodi i ubije. Srbi su pobijedili u Kosovskom boju.Najhrabriji je bio Vuk Branković, koji je potukao Jakupa na desnom krilu. Žestoku borbu su vodili Bjazit i Vojvoda Vlatko Vuković, koji nijedenu bitku nije izgubio. Da bi izbjegao opkoljavanje Bajazit se povukao put Prištine. Na crkvama i katedralama po Evropi su zvonila zvona porslavljajući kosovsku, srpsku – veliku hrišćansku pobjedu.Kda su se vojske razišle, car Lazar je ostao na službu u crkvu Samodrežu. Bajazit je pošao da pokupi oca Murata i brata Jakupa. Vidio malu grupu ratnika oko crkve, napadne, posiječe cara Lazara, i sa Lazarevom glavom pobjegne put Jedrena).
Pitaao je vojvoda Vlatko kako se zove ovo mjesto. Rekli su Zlateš, da su domaćini izginuli u boju na Kosovo i zato su crni barjaci na kućama.Vlatko je kazao,ovo nije Zlateš, već Vraneš, jer su crni vrani na kućama popadali od žalosti. Od tada se ovo podruje zove Vraneš.
Veliki župan Vukan držao je župu LJuboviđu 1195-1208, sagradio prvu crkvu Uspenije Presvete Bogorodice u Pavinom Polju, i Manastir u Bliškovi posvećen Vavedenju Presvete Bogorodice.
Na koži vraneških jagnjadi, na pergamentu, nedostojni kaluđer Grigorije Dijak sa kaluđerima, ispsao je najljepše pismo kojeg civilizacija pamti, koga knez Zahumlja Miroslav, Vukanov stric, koji je stolovao u crkvi Sv.Prtra i Pavla u Bijelom Polju, proglasi za svoje-Miroslavljevo Jevanelje. Vrijednost ovog krasnopisa mjeri se sa jednim gradom veličine Bijelog Polja. Miroslavljevo Jevanđelje se čuva u Beogradu. I župan Vukan je uradio svoje-Vukanovo jevanđelje, koje se nalazi u Rusiji.
Vukanov treći sin Dimitrije, podigao je svoju zadužbinu crkvu Davidovicu kod Brodareva, u kojoj se zamonašio 1286.godine i dobio monaško ime David.
Župana Davida naslijedio je njegov sin Vratislav čiji je sin Vratko u narodu poznat kao Jug Bogdan, legendarana ličnost iz srpske istorije. Pored crkve u Grobnicama kod Brodareva su sahranjeni svi Jugovići osim Boška barjaktara, koji je sahranjen u crkvi u Ivanjici, jer ga je nosila ranjenog carica, sestra Milica sa srpskim udovicama.
Knez Stefan ,sin Vukanov podigao je Manstir Vranštica kod današenjeg Tomaševa i crkvu Blagovijesti u Komarenu. Na Vukana i njegove potomke danas podsjećaju toponimi: selo Vukanovići u Vranešu i Vukansko vrelo na rijeci LJeštanici…
Župa LJuboviđa je 1373. godine ušla u sastav države Tvrtka prvog , i od tada ovi krajevi prate sudbinu Bosanske države , odnosno Hercegovine do 1435.godine.
Župa LJuboviđa poda pod Tursku upravu, od 1460-1465 godine, i dobija naziv nahija LJuboviđa. Ovo područje pada pod Tutsku upravu dvadeset godina poslije pada Pljevalja, Prijepolja, Bijelog Polja pod Turcima. Turci prave prvi popis stanovništva u Vranešu 1476-77 godine, gdje žive sve sami Srbi. Oko sto godina poslije toga, Turci će porušiti crkvu u Pavinom Polju. Turci će porušiti 1825. godine i 38 crkava i manastira u Vranešu. Veliki broj Srba iz Vraneša, Durmitora, Potarja i Zatarja je učestvovalo u Karađorđevom ustanku. Od 1878 do 1912.godine ovo područje pripada Novopazarskom Sandžaku. Ovaj kraj – Vraneš će 1912.godine, najveći dio pripasti Crnoj Gori.
Ovo područje se kroz vremena odlikovalo stalnim ratovima, ustancima i bunama, pa se zato ovaj kraj naziva kraj Oslobodilaca. U zadnje vrijeme ovo područje propada, narod se iseljava, a bjelopoljska uprava i država Crne Gora ne vode računa, tako da je 2025.godine ovo područje upisalo samo jednog učenika u Prvi razred i to u Tomaševu. Vrašen zaslužuje bolji status.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Poucan i vrlo lijep text. Hvala autoru, ocigledno velikom poznavaocu istorije.Ovakvih stiva smo gladni, a siti pustinja i praznih kuca kojim obiluju divni krajevi Limske doline.
Tekst nema veze sa istorijom.Poznato je da je župa Ljuboviđa preimenovana tek dolaskom Turaka.Nosi naziv po rodonačelniku plemena Vraneši-knezu Heraku Vranešu,koji je iz Huma preko Drobnjaka doveo čitavo pleme.