Piše: Predrag Azdejković, *Urednik magazina „Optimist”

Levo-građanska opcija već duže vreme žmuri na jedno oko na činjenicu da su na studentskim protestima zabranjene zastave Evropske unije, dok se vijore zastave Rusije i „Isusa hobotnice” (kako ga oni nazivaju), koje nose i borci grupe „Vagner”. Ipak, nacionalistički govori i izbor govornika na Vidovdanskom saboru na Slaviji bili su kap koja je prelila čašu. Krenulo je ideološko unutarblokadersko šibanje, javno se kritikovalo, ograđivalo i negodovalo, do te mere da su danima nakon sabora njihovi influenseri sa društvenih mreža morali da peglaju situaciju i relativizuju nacionalističke ispade. Osipanje je bilo primetno, bunt je počeo da se hladi uprkos visokim temperaturama, ali se onda iznenada pojavila neočekivana sila koja je odlučila da podgreje stvar – Novak Đoković!

Tokom Vimbldona, Novak Đoković je nakon svake pobede izvodio plesnu proslavu inspirisanu pesmom „Pamp It Up” iz 2004. godine, što je uključivalo energične pokrete rukama, upućene ka njegovoj loži, gde su sedeli supruga Jelena i deca Stefan i Tara. Đoković je objasnio da je ta proslava porodična tradicija, a njegova ćerka Tara je čak demonstrirala ples pred publikom, izazivajući ovacije prisutnih. Međutim, u domaćoj javnosti ovaj gest je protumačen kao direktna podrška studentskim protestima u Srbiji. Mali, simboličan gest podrške svakako jeste, bez obzira na to što, zbog zabrane slanja političkih poruka na Vimbldonu, Đoković pokušava da „pumpanje” predstavi kao porodičnu tradiciju.

Naravno, Đoković ima svako pravo da podržava koga god želi, i smatram da su napadi na njega zbog toga kontraproduktivni. Ali ono što je meni interesantno za analizu jeste reakcija leve-građanske elite. Oni koji su donedavno Đokovića nazivali „zatucanim Kosovarom” jer nosi brojanicu, obilazi manastire, bosansku piramidu i ne stidi se svog kosovskog porekla, oni koji su mu predviđali krah karijere jer se nije vakcinisao i naslađivali se njegovim tamničenjem u Australiji, prozivali ga da je antivakser koji grli drveće, oni koji mu nisu mogli oprostiti što je pobegao u Monte Karlo kako bi izbegao plaćanje poreza u Srbiji, što se prečesto slikao s Vučićem i „mutio” oko teniskih terena na Dorćolu i turnira „Belgrejd open” – sada su odjednom oduševljeni njime i koriste njegov minorni gest kako bi na blokade izvukli što više ljudi! Naravno da je svima jasno da je Đoković njima samo trenutni politički alat koji će, čim bude iskorišćen, biti odbačen i čim prođe dovoljno vremena, opet postati meta za pljuvanje i prozivanje, jer je on njima bio, jeste i biće – ideološki neprijatelj.

Pre njegovog „pumpanja” na Vimbldonu, koristili su vest da se Đoković sa porodicom seli u Grčku i da je dobio zlatnu vizu za obračun s vlastima kako bi predstavili da su zli naprednjaci uspeli da oteraju i najboljeg tenisera na svetu. Činjenicu koju su do juče zdušno koristili protiv njega – da već duže vreme živi van Srbije kako bi izbegavao plaćanje poreza – odjednom su zaboravili. Jer istina nije važna, naročito ako se nešto može iskoristiti protiv vlasti. Posebno tužno bilo je gledati tvitove sudije Majića, kome je profesija da barata istinom i pravdom, a koji je napisao: „Ode i Novak. Još jednom je potvrđeno da, u zavisnosti od odabrane strane u Srbiji, niko ne može biti tolika protuva da ne bi bio proglašen za boga, niti toliko obožavan da ga već sutra ne bi proglasili za protuvu.” Ono što je interesantno kod tog tvita jeste što se može tumačiti i kao kritika blokaderske strane – jer su oni Đokovića samo nekoliko meseci ranije nazivali Vučićevim botom i protuvom, a danas ga proglašavaju za boga!

Sportisti i javne ličnosti pod konstantnim su pritiskom dela javnosti da moraju da podrže studente koji blokiraju. Mnogi su podlegli tom pritisku, te su na različite – sitne ili krupne – načine podržali proteste i blokade preko društvenih mreža. Ali se tu postavlja pitanje: da li su na pravoj strani istorije? Studenti u blokadi i oni koji ih podržavaju pokazuju svoje totalitarno i antidemokratsko lice, naročito u ophođenju prema onima koji su neutralni ili im se protive. Kakav si čovek najbolje se vidi u tvom odnosu prema neistomišljeniku. A kako se ponašaju, možemo videti svakoga dana u komentarima na društvenim mrežama, gde se otvoreno preti, maltretira, vređa i ponižava! Čak imamo i primere da im se preti silovanjem u zatvoru!

Pritisak na javne ličnosti da moraju da podrže studente u blokadi najvidljiviji je u pozorištu. Nakon svake predstave u beogradskim pozorištima, glumci izlaze da se poklone publici sa indeksima, neki viču „pumpaj”, bilo je tu crvenih rukavica i transparenata… Ali da li smete da budete jedini glumac u trupi koji neće da se pridruži većini? I kako bi se proveo kada bi ekstremisti sa FDU saznali da neko neće da igra kako oni sviraju?! Svima je jasno da morate biti deo jednoumlja ili sledi kazna – a to je totalitarizam protiv kog se studenti u blokadi navodno bore!

Slobodno sami razmislite – da li biste danas u Srbiji trpeli veće šikaniranje i nasilje ako kritikujete Vučića ili ako kritikujete studente u blokadi? U javnosti se već duže vreme provlači izraz „svetokravlje” kada su studenti u blokadi u pitanju, jer se zna da u njih ne smete da dirnete – nema mesta za kritiku, a kamoli protivljenje! Spisak postoji, što bi rekli blokaderi – a svi znamo koja vrsta ljudi pravi spiskove za odstrel neistomišljenika! Mada, ne treba toliko da brinemo, jer su toliko očajni da ih se podrži da bi i Vojislavu Šešelju oprostili ružnu prošlost ako bi prešao na njihovu stranu – te bi i on bio maknut sa spiska i dobio novi status anđela, kao da je Vesna Rakić Vodinelić.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi