Kako je korona virus spasio Crnu Goru

Piše: Montre

Moja majka je državljanka četiri države. Između ostalih, i Crne Gore. I svako je stekla prije famozne 2006. godine. Jedno od njenih državljanstava je jedne i od država članica EU.

Ima jedno prebivalište i jednu ličnu kartu.
Upisana je u birački spisak u dvije države. Jedne, u kojoj ima prebivalište i ličnu kartu (nije Srbija), i druge, u kojoj svi državljani imaju pravo glasa bilo gdje da se nalaze (EU članica).

Ne živi u Crnoj Gori. Nije upisana u birački spisak Crne Gore, nema prijavljeno prebivalište u istoj, kao ni ličnu kartu.

Prije desetak godina, obratila se MUP-u Crne Gore zahtjevom da joj kažu šta je potrebno od dokumentacije da bi prijavila prebivalište u Crnoj Gori, s obzirom da posjeduje nekretninu u Podgorici.

Ideju za taj zahtjev je dobila svjedočeći organizovanim i redovnim odlascima pojedinih njenih poznanika na glasanje u Crnu Goru, iako ti ljudi, ili nemaju nikakvu vezu s istom u smislu porijekla, posla, života,  ili su napustili Crnu Goru još za vrijeme SFRJ.

Pa se žena pitala zbog čega njen sin, tj. ja, čiji je pradjed ostavio kosti 1917. za slobodu, čijih je 7 ujaka mog djeda streljano 1941. isto za slobodu, čiji je djed nosilac spomenice i čiji je otac izdvajao od plate doprinos za obnovu Crne Gore iz nekoliko puta, a pri tome živim u Crnoj Gori tad već dvije decenije, ne može čak ni podnijeti zahtjev za sticanje državljanstva.

E sad, ni jedna od tih osoba, koje su redovno glasale za DPS i satelite, nije pripadnik srpskog naroda, za razliku od moje majke i mene. Inače se ona izjašnjavala isključivo kao Crnogorka skoro cijeli život, a sve dok joj nisam pokazao upitnik koji je popunio njen djed, a moj pradjed, na ostrvu Elis pri dolasku u Ameriku pred Prvi svjetski rat (ovaj što pogibe 1917., po povratku iz Amerike da se bori). I priupitao je kako to da nisi Srpkinja kad ti je djed bio. A i otac, najviši JNA oficir u Titovo doba, koji se na početku rata devedesetih, tj. raspada i  SFRJ i JNA, nedvosmisleno izjasnio kao Srbin, iako se pisao kao Crnogorac tokom cijele te ere.

Ali da se vratim na MUP CG i odgovor na njen zahtjev. Jedini uslov za prijavu prebivališta u Crnoj Gori, s obzirom da je državljanka iste i da ima nekretninu, bio je da priloži dokaz da je odjavila prebivalište koje ima u toj jednoj državi u kojoj i živi.

I tako i treba da bude! I nikako drugačije!

A onda početkom ove godine odlučim da investiram u renoviranje porodičnog stana, tu gdje moja majka jedino prebiva, angažujem izvođača, i tako kroz priču s glavnim poslovođom, dođemo do toga da mi kaže da bi on morao skoknuti do Crne Gore da izvadi pasoš i ličnu kartu, jer su mu istekla dokumenta.
Ja ga, onako u čudu, priupitam, otkud tebi državljanstvo i dokumenta Crne Gore, a on mi kaže, pomalo naivno, ma to ti je lako. I doda da je išao par sezona na bauštelu na crnogorsko primorje, zidajući za neke jake likove. Pa su mu tako oko referenduma bili ponudili da mu daju dokumenta, ali da dolazi da glasa kad treba… Kaže, znaš, valjaće mi sad kad Crna Gora uđe u EU, jer mi nećemo nikad… Rekoh, ne vjerujem ti. A on meni da će sutradan da donese dokumenta i pokaže mi. I tako i bi.
Nisam ga pitao za koga i šta je glasao, jer zna samo za Mila.

I naravno da ga neću špijati unutrašnjim organima Crne Gore, kao ni onih najmanje dvadesetak ostalih za koje znam da imaju „nelegalna“ dvojna državljanstva i „legalna“ višestruka prebivališta skupa s pravom glasa. Što bih!?
U Crnoj Gori se svako u glavu zna.

A najbolje i najpravednije rješenje bi bilo da ovi što najavljuju da će da brane ovakvu tekovinu, pod izgovorom da će da tobož iskopne, da sami donesu spiskove, jer ipak oni najbolje znaju koga sve i kako su upisivali.

Jedno je sigurno. A to je da su svaki izbori od rascjepa DPS-a do 2020. godine bili pokradeni unaprijed. Te 2020. nisu mogli da uvezu svoje inostrane glasače radi korone…

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)