Kako je govorio Miloje: U Podgorici sam kao kod kuće
Bio je to početak novog milenijuma, najbolja košarka u SR Jugoslaviji igrala se u Podgorici, a gdje su najbolji tu je moralo da bude mjesta i za njega.
U ljeto 2000. drim-tim Budućnosti i „Moraču“ obasjao je njegov osmijeh, jedinstven, onaj koji na najbolji način otkriva o kako dobrom čovjeku se radi…
Tog ljeta u glavni grad Crne Gore stigao je Dejan Milojević, „srpski Barkli“ kako je još veoma mlad dobio nadimak, a već na prvi pogled između njega, Budućnosti i navijača rođena je ljubav koju ne može da prekine ni njegov prerani odlazak.
Popularni Miloje od juče više nije sa nama, njegovo veliko srce stalo je da kuca u 47. godini, a Podgorica, Budućnost i Crna Gora moraju da čuvaju uspomenu na čovjeka koji je naš glavni grad i najtrofejniji klub doživljavao kao svoju kuću.
„Podgorica je moj drugi grad, poslije Beograda (u kojem je rođen i odrastao), ovdje se osjećam kao kod kuće“, rekao je Milojević početkom 2021. kada se u Budućnost poslije skoro 20 godina vratio kao trener.
Jedan od najvoljenijih igrača među navijačima koji je ikada nosio plavo-bijeli dres, te 2021. za klupski sajt se prisjetio i vremena kada je prvi put stigao u Podgoricu.
„Ta ekipa Budućnosti iz moje prve sezone u Podgorici imala je nevjerovatno jaku ekipu, a ja sam uživao. Kao klinac sam bio dio te ekipe, imao sam svoju ulogu“, pričao je Milojević.
Dejan Tomašević, Saša Obradović, Igor Rakočević, Milenko Topić, Vladimir Kuzmanović, Haris Brkić, Dejan Radonjić, Dragan Vukčević, nova zvijezda Milojević i mnogi drugi vodili su „plave“ do duple krune u Jugoslaviji.
„Sigurno da je ta ekipa Budućnosti najkvalitetnija u kojoj sam ikada igrao, ne računajući reprezentaciju, koja je posebna priča. Ako pričamo o svim ekipama u kojima sam nastapao – Valensija, Galatasaraj, Partizan i kasnije ekipe Budućnosti“.
Koliko dobro je Milojević igrao te sezone najbolje govori da je u ljeto 2001. bio i član reprezentacije koja se sa Svetislavom Pešićem osvojila Evropsko prvenstvo.
„Naravno tada nisam bio lider u Budućnosti – bilo je igrača koji su kvalitetniji od mene, ali sam mnogo naučio te sezone i stasao sam. Naučio sam da osvajam trofeje. Uživao sam u radu i sa Miroslavom Mutom Nikolićem i kasnije sa Bogdanom Tanjevićem. Stvarno jedna predivna sezona – najljepša moguća sjećanja me vežu“, govorio je Milojević.
A, najljepša moguća sjećanja i sve u Crnoj Gori vežu za Milojevića – Podgorica i Budućnost pamtiće sve što je veliki gospodin najiskrenijeg osmijeha donio svaki put kada dolazio u svoj drugi grad.
(Vijesti)