Piše: Boško Vukićević
Mafiokratski DPS je tokom svoje višedecenijske antidemokratske vladavine, a uz pomoć satelitskih stranaka, u Ustav Crne Gore ugradio određene norme koje diskriminišu većinski dio građana naše države.
Jedna od njih je i član Ustava koji većinskom srpskom jeziku oduzima status službenog, kao i onaj koji bilo koju promjenu Ustava u tom dijelu čini u praksi nemogućom. To je član 157 koji za promjenu odredbi o jeziku, pored dvotrećinske većine u Skupštini, zahtijeva i većinu na referendumu od „tri petine upisanih birača“.
Kriminogeni DPS je odlično znao da je takva većina na bilo kom referendumu u praksi nemoguća, te je datim članom želio da „zacementira“ jezičku diskriminaciju, koja krši ljudska prava i onemogućava bilo koji pokušaj opštenarodnog pomirenja u Crnoj Gori.
Faktička nepromjenjivost antidemokratskih normi koje je izglasao autokratski režim značila bi ismijavanje instituta pravne države. To je slično situaciji u kojoj bi, na primjer, neki sumanuti diktator u Ustavu svoje zemlje napisao da postoje „građani prvog, drugog i trećeg reda“, i dodao još jedan član koji omogućava nepromjenjivost prethodnog.
Stoga, moraju postojati mehanizmi za prevazilaženje takve nepromjenjivosti ustavne diskriminacije, koja je ostatak totalitarne svijesti poraženog režima. Takvi mehanizmi se sastoje u nekoj novoj Ustavotvornoj skupštini, ili, još jednostavnije – u institutu dopune Ustava, koji su već pominjali neki politički činioci. Dopunom Ustava bi za povratak većinskog jezika kao službenog bila dovoljna dvotrećinska većina u Skupštini, dok bi se izbjegla nemoguća referendumska većina.
Aktuelna većina mora postići konsenzus oko primjene instituta dopune Ustava u slučaju srpskog jezika, imajući u vidu i da put ka Evropskoj uniji treba da bude popločan poštovanjem ljudskih prava, a ne njihovim kršenjem i diskriminacijom. Tada će i dugo očekivano pomirenje biti nadohvat ruke, dok će se ekonomski oporavak zemlje učvrstiti.“
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Srpski jezik nije službeni ni u Srbiji. Nego u službenoj upotrebi, baš kao u CG. Prema tome batalite šuplju priču.
U CG i u Srbiji na vlasti su i dalje komunisticki izmecari. Njihov cilj je i dalje da se sprovodi u djelo agenda broza i pavelica Srpskih krvoloka. Dok se i dalje, mnoge institucije, ulice, skole itd nazivaju imenima komunistickih zlikovaca Srbima se ne pise dobro. Dva najveca kluba u Srbiji na grbu i dalje gaje petokraku, satanisticki znak. Svake veceri se pustaju filmovi iz doba komunisticke propagande gdje se velicaju partizani i njihovo dobrocinstvo. Dok je tako tesko nama. A jezik je samo jedan od nacina odudjenja od korijena.
Prokleta DPS banda. Gorjece svi u paklu zbog ovoga! Komunjare i ateisti su vladali 30 godina. Dobro je kamen na kamenu osta u Crnoj Gori posle DPS pohare! Zivjelo Srpstvo nase milo! Ujedinjenje ili smert! Opet 1918. Vrati se Gavrilo!
Podgorica je Nemanjin Grad. Tu se rodio Stefan Nemanja bre. Podgorica je Srpska uvjek bila i bice!