Kako je Angela Merkel postala najmoćnija žena u istoriji Njemačke
Niko osim Helmuta Kola nije u poslijeratnoj Njemačkoj tako dugo bio na vlasti: u nedjelju se navršava 15 godina kako je Angela Merkel kao prva žena preuzela kancelarsku funkciju.
Merkel na svojoj poziciji namjerava ostati do kraja mandata sljedeće godine. Nakon toga se „vječita kancelarka“, kako je sama najavila, povlači iz politike.
Apeli Angeli Merkel da još jednom razmisli o svojoj odluci da se povuče iz politike postali su glasniji tokom pandemije koronavirusa kada se Merkel još jednom pokazala kao pragmatična i odlučna političarka koja svoju zemlju uspješno vodi kroz istorijsku krizu. Uprkos porastu novozaraženih posljednjih nedjelja, Njemačka je još uvijek među zemljama koje se najuspješnije nose s pandemijom, piše Hina.
Angela Merkel je rođena 1954. u Hamburgu kao Angela Kasner u porodici protestantskog sveštenika koji je porodicu preselio u DDR kako bi pomogao da vjerski život u „zemlji radnika i seljaka“ ne zamre u potpunosti. Angela je 1986. nakon studijskih boravka u Rusiji doktorirala fiziku i vodila miran život naučnice sve do događaja koji su prethodili padu Berlinskog zida.
Kolova „Djevojčica“
Njeno pojavljivanje na velikoj političkoj pozornici je tijesno povezano s ujedinjenjem Njemačke kada je kao pripadnica građanskog pokreta Istočne Njemačke i kasnijim ulaskom u Hrišćansko-demokratsku uniju (CDU) utrla put karijeri.
Po mnogima ona ne bila moguća bez mentorstva tadašnjeg kancelara i predsjednika CDU-a Helmuta Kola koji je od samog početka krčio karijerni put svojoj „Medšen“ („Djevojčici“) kako je Kol nazivao novopečenu parlamentarnu poslanicu iz istočnonjemačke provincije.
Kol je i taj koji ju je 1990, na iznenađenje mnogih, imenovao prvo ministarkom porodice i mladih, a kasnije i zaštite životne sredine. Unutarstranački uspon je okrunjen preuzimanjem funkcije predsjednice stranke 2000. i brutalnim kidanjem veza s bivšim mentorom Kolom koji je CDU skandalom oko tajnih donatora odvukao u najdublju krizu u istoriji stranke.
Teško u sjenci kancelarke
Vlast u zemlji Merkel je preuzela 2005. nakon prijevremenih izbora kada je i sastavila prvu od četiri vlade. Sve odreda koalicijske: tri sa socijaldemokratama i jednu s liberalima. Ali, razumljiv je bio otpor socijaldemokrata prilikom formiranja posljednje koalicije: sve stranke u koaliciji s demohrišćanskom Unijom CDU/CSU i s premoćnom Angelom Merkel na čelu vlade su venule u njenoj sjenci. Koliko god su socijaldemokrate u vladama s Angelom Merkel izborili neke istorijske projekte poput minimalca, na kraju sve zasluge idu Angeli Merkel.
Razumna, pragmatična i nepretenciozna Angela Merkel se mnogima čini kao idealna antiteža alfa-mužjacima kako na domaćem tako i na međunarodnom planu, piše Hina. U istoriju će ući njena otvorena suzdržanost u susretima s političarima poput Silvija Berluskonija ili Donalda Trampa.
U jednom trenutku časopis Zime ju je čak nazvao „Kancelarkom slobodnog svijeta“. Bilo je to u jeku izbjegličke krize 2015/2016. koja je Merkel oduzela mnogo energije i glasova u korist desničarske Alternative za Njemačku (AfD).
Sudbonosno „Uspjećemo!“
I dok jedni smatraju da je dobra njena odluka da otvori granice za preko milion izbjeglica poprativši to istorijskom rečenicom „Uspjećemo!“ drugi smatraju da je to bio početak njenog kraja i jedna od rijetkih pogrešnih procjena u pragmatičnim odlukama obilježenoj karijeri. Uzalud je kancelarka pokušavala izjavama da će se izbjeglice, jednom kada prođe rat, vratiti kućama. Ova odluka je podijelila naciju što je vidljivo i danas na protestima protiv mjera u borbi protiv pandemije koji su u velikoj mjeri infiltrirani istim onim desnim snagama koje su pokrenule proteste protiv kancelarkine izbjegličke politike.
Svoju, za mnoge iznenadnu, odluku o povlačenju iz politike Merkel je i donijela u dramatičnim danima na jesen 2018. kada je CDU prošao katastrofalno na izborima u nekoliko saveznih pokrajina a AfD, upravo na krilima neraspoloženja kancelarkinom izbjegličkom politikom, ostvario rekordne rezultate.
Ipak, Merkel uprkos tomu još uvijek obara rekorde popularnosti i mnogi bi je htjeli vidjeti na kancelarskoj poziciji i nakon izbora za Bundestag na jesen sljedeće godine.