Kako bi mogao da izgleda Trampov drugi predsjednički mandat: Otvara mogućnost izlaska iz NATO-a, obećava prekid sukoba u Ukrajini…
Donald Tramp je posvetio veći dio predsjedničke kampanje osvrćući se na prošlost, osporavanjem poraza na izborima 2020. godine. Ali iza kulisa, on i njegov tim sastavljaju plan vladavine, čvrsto riješeni da izbjegnu greške iz 2016. godine.
Za one koji se pitaju šta Tramp namjerava da uradi ako ga američki birači za 12 mjeseci vrate u Bijelu kuću, bivši predsjednik to otvoreno pokazuje. Može da se vidi u doziranim segmentima na internet stranici njegove kampanje, može da se čuje na mitinzima u njegovim govorima i u dokumentima ljudi koje je zadužio da rade na pripremama za njegov drugi mandat.
Oni taj plan zovu Agenda47 – što je referenca na to da će Tramp postati 47. američki predsjednik ako pobijedi.
On je favorit za predsjedničku kandidaturu unutar Republikanske stranke, koja bi ga dovela u situaciju da ukrsti mačeve sa predsjednikom Džozefom Bajdenom, kandidatom Demokratske stranke, u novembru sljedeće godine.
Prije osam godina, kad je Donald Tramp pokrenuo, tada malo vjerovatnu, kandidaturu za pobjedu u trci za ulazak u Bijelu kuću, učinio je to sa ograničenim budžetom i sklepanim timom političkih autsajdera i prilepaka.
Imao je slogan Učinimo Ameriku ponovo velikom.
Postavio je nekoliko nosećih stubova svoje politike, kao što je izgradnja graničnog zida i privremena zabrana ulaska muslimanima u SAD. I imao je stav koji je bio antiestablišment i usmjeren na smanjenje uticaja lobista. Posle neočekivane pobjede na izborima 2016, krenuo je da pretvara svoju neodređenu političku viziju u djela, ali sa polovičnim rezultatima.
Njegovu „zabranu muslimanima“ sudovi su uporno obarali, prije nego što je konačno postala politika u razvodnjenom obliku. Njegovo obećanje da će podići zid na granici sa Meksikom osujetile su sudske žalbe i Demokrate u Kongresu. Bio je to, po mišljenju ljudi iz Trampovih bliskih krugova, rezultat neuspjeha u pripremama i neuspjeha u izboru saradnika.
To su greške koje oni ne namjeravaju da ponove ako pobijede 2024. godine.
Svega nekoliko trenutaka nakon što je Tramp održao inauguracijski govor 20. januara 2017. godine, ušao je u Ovalnu sobu u 17:55 zajedno sa Markom Loterom koji je radio u njegovom timu za preuzimanje vlasti.
Na osnovu rasprave koja je uslijedila, Loter je brzo shvatio da administracija naprosto nije dovoljno opremljena da se izbori sa „preseljenjem vlade veličine Titanika“, kaže on za BBC.
Ovaj put, on i drugi veterani Trampovog predsjedničkog mandata vode računa da su bolje pripremljeni, kaže on, i izradili su plan.
„Evo ga scenario. Evo kako se to radi. A ovdje su, najvažnije od svega, oblasti, mjesta i položaji na kojima će liberalna demokratija pokušati da vas zaustavi.“
Taj scenario je počeo sve više da se otkriva tokom ove godine.
Pojedina njegova obećanja graniče se sa fantastičnim.
Njegova aministracija će ulagati u leteće automobile i izgrađivati „gradove slobode“ na praznom federalnom zemljištu, gdje će Amerikanci moći da žive i rade bez napornih propisa.
Druga obećanja su kontroverzna, kao što je plan da okupi beskućnike i preseli ih u kampove sa šatorima ispred američkih gradova sve dok „njihovi problemi ne budu identifikovani“.
Pojedina obećanja se direktno tiču kulturoloških ratova – on želi da se od nastavnika u državnim školama zahtjeva da „prihvate patriotske vrijednosti“.
On namjerava i da pojača protekcionašku politiku, pozivajući na „univerzalnu osnovnu tarifu“ na sav uvoz, koja može da se primijeni na zemlje koje se posluju služeći se „nefer“ trgovačkim praksama.
Što se tiče imigracije, Tramp želi da ponovo uvede politiku zadržavanja migranata bez dokumenata u Meksiku dok podnose zahtjev za azil.
Zahtjeva i okončanje automatskog državljanstva za djecu migranata bez dokumenata rođenih na američkom tlu.
Zarekao se da će ukinuti „stotine milijardi“ dolara američke međunarodne pomoći i usput okončati rat u Ukrajini.
Prema medijskim izvještajima, on razmišlja o povlačenju SAD iz NATO, ili, u najmanju ruku, smanjenju američke saradnje u okviru transatlantskog odbrambenog saveza.
„Najveća prijetnja zapadnoj civilizaciji danas nije Rusija“, rekao je on u spotu iz marta.
„To smo, vjerovatno više nego bilo šta drugo, mi sami i neki od užasnih ljudi koji mrze Ameriku, a koji nas zastupaju.“
Prema Loteru, glavno pitanje na Trampovom dnevnom redu za 2024. godinu biće energetika – povećanje snabdijevanja da bi se smanjili računi za domaćinstva.
Po njegovom mišljenju, veće cijene energenata su pokretačka snaga inflacije koja je mučila rane godine Bajdenovog predsjedničkog mandata.
„Otvaranje slavina i slanje signala tržištima i energetskim kompanijama da smo ponovo otvoreni za poslovanje zapravo će početi da smanjuje cijene energenata na duže staze.“
Ove politike predstavljaju kulminaciju Trampovih pokušaja da preoblikuje Republikansku partiju po svom liku.
Odbačen je konzervativizam Džordža V. Buša, Džona Mekejna i Mita Romnija – predsjedničkih kandidata ove stranke na četiri izbora prije Trampove pobjede 2016. godine.
„Stranka je napredovala, to ne može drugačije da se kaže“, kaže Brajan Lanca, republikanski strateg koji ima veze sa Trampovom kampanjom.
„Mi smo sada stranka tarifa. Ko je to mogao da predvidi?“.
Nova Republikanska stanka, kaže Lanca, povezuje konzervativizam sa populizmom koji se dopada glasačima iz radničke klase, među kojima su manuelni radnici sa tradicionalnim vezama sa Demokratskom strankom.
Imigracija, trgovina i suzdržana spoljna politika koju podržava američka „snaga“ sada su ključni delovi njene agende.
Mnogi od Trampovih predloga zahtjevaju pomoć zakona usvojenih u Kongresu koji, u ovom trenutku, djelimično kontrolišu Demokrate kategorički suprotstavljene njegovim planovima.
Drugi, kao okončavanje državljanstva po pravu rođenja, vjerovatno krše američki Ustav i sasvim sigurno bi bili osporeni na sudovima.
Ima, međutim, nekih koji su u okviru njegovih ovlašćenja vrhovnog komandanta i mogu da se sprovedu ako on tako želi – i ako bude imao kadar lojalnih saradnika i vladinih zaposlenih koji bi to obavili.
A to je jedno parče slagalice kojim Tramp planira da se pozabavi već neko vrijeme.
U oktobru 2020. godine, neposredno prije nego što je izgubio na izborima, Tramp je izdao izvršno naređenje kojim je stvorio novu kategoriju državnog službenika.
Ovi položaji „Raspored F“ bili su uloge viših kreatora politike koje su tradicionalno popunjavale vladine birokrate od karijere.
Prema Trampovom naređenju, njih sada mogu da otpuste i zamijene predsjednik i njegovo više političko osoblje.
To će praktično omogućiti predsjedniku da se riješi više hiljada vladinih službenika i da ih zamijeni lojalistima.
Džozef Bajden je brzo poništio to naređenje, ali Tramp obećava da će njegovo ponovno uvođenje biti jedan od prvih poteza njegovog novog predsjedničkog mandata.
U njegovim spotovima iz izborne kampanje i u javnim govorima, on se hvali time šta će ta promjena postići.
On će „pronaći i smijeniti radikale, zelote i marksiste koji su se infiltrirali u federalno Ministarstvo prosvete“, kaže on u spotu iz januara.
„Sprovešćemo ključne reforme tako da svakog zaposlenog iz izvršne grane vlasti može da otpusti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država“, rekao je on na mitingu u Južnoj Karolini prošle godine.
„Duboka država mora biti i biće osujećena.“
Iza Trampove predizborne mašinerije stoji veliki broj organizacija sa zadatkom da osiguraju da se Trampova vizija ostvari.
Sa imenima kao što su Centar za obnovu Amerike i Institut za Ameriku na prvom mjestu – gdje radi Loter – ove grupe, uglavnom sačinjene od bivših viših Trampovih zvaničnika, izbacuju studije o planovima i dokumente koji mogu poslužiti kao obrazac za primjenu politika koje je Tramp izložio u protekloj godini.
Institut za konzervativnu partnerstvo, koje navodi bivšeg Trampovog šefa protokola Marka Medouza kao „višeg partnera, regrutuje, obučava i pronalazi zaposlenje za konzervativce koji bi mogli da se pridruže budućoj republikanskoj predsjedničkoj administraciji.“
Oni su sastavili bazu podataka voljnih terenskih pješadinaca u sveobuhvatnoj reorijentaciji federalne birokratije koju Tramp želi da postigne.
To je razvoj događaja kog se neki od bivših Trampovih saradnika, koji su postali njegovi kritičari, najviše plaše.
„Ako Tramp bude bio izabran za drugi mandat, neće biti razumnih ljudi oko njega“, kaže Kesidi Hačinson, koja je radila kao Medouzova viša savetnica i svjedočila protiv Trampa na kongresnim saslušanjima povodom 6. januara prošle godine.
Za Trampove pristalice, međutim, voljniji tim namještenika i saradnika značiće Trampov predsjednički mandat koji je manje haotičan i efikasniji u sprovođenju politike. Loter zamišlja da će Tramp uspjeti da izloži svoje planove detaljno čim preuzme dužnost.
„Ovo je pedeset politika, ovo su 50 izvršnih naređenja, ovo su 1.500 radnih mesta koje planiram da popunim“, zamišlja Loter da će Tramp reći.
„I evo ga moj zakonodavni paket – da povratim energetiku, da obezbijedim granicu, da se izborim sa inflacijom.“
Takav govor je razlog za nadu i optimizam među Trampovim lojalistima, ali detaljno izlaganje agende moglo bi da pripremi teren za napad demokrata.
„Mislim da postoji prilika da se Tramp i njegovi politički najamnici objelodane ne samo kao potpuno van dodira sa stvarnošću, već kao neko ko će uskratiti većini Amerikanaca njihovo pravom zagarantovano mesto u američkom društvu“, kaže Kreg Varoga, demokratski politički konsultant i pomoćni instruktor na Američkom univerzitetu.
„A u nekim slučajevima – pravo na abortus, na primjer – žele da kriminalizuju ono što mnogi ljudi smatraju razumnim slobodama.“
Kaže i da bi uvijek nestabilni Tramp mogao da se predomisli i odbaci predloge za politiku koju su njegovi savjetnici pripremili. Ali Lanca kaže da je to malo vjerovatno zato što ovaj tim dobro poznaje Trampa.
„Ovi ljudi će imati predsjednikovo povjerenje na osnovu samog prisustva u administraciji i imaće insajderske informacije o uticaju koji vrše“, kaže on.
„Hoće li se plan vremenom mijenjati? Naravno. Planovi se uvijek mijenjaju.“
Što se tiče planova demokrata da napadnu Trampovu agendu, Lanca se ne brine.
On kaže da su kritičari govorili iste stvari o predlozima iz kampanje bivšeg predsednika iz 2016. godine.
„Uplašili su ljude i bili provokativni, ali ih je i dalje natjeralo da obrate pažnju na suštinu njegove poruke“, kaže on.
„Ono u čemu je Tramp zaista dobar je u razbijanju kalupa kako mislite da će biračko telo da reaguje na nešto kontroverzno.“
(BBC)