Kafka u Budvi

Piše: Bećir Vuković

Milu Božoviću je oduzeto pravo da se brani.

I da mu je omogućeno da se brani, ne bi tačno znao protiv čega da se bori.

I tako se već na startu obesnažio svaki zakon kojim maše i svaka nova garnitura takozvanih tranzicionih demokratskih vlada i njenih poluga, tužilaca, sudija, policije, svjedoka.

Takav je mogući rentgentski snimak naših – unutrašnjih organa – koji razaraju ionako razoreni sistem.

Što se tiče fotografije spoljašnjeg – globalnog svijeta – jasno se vidi da je po srijedi strani faktor, kojim se progresivno smanjuje suverenost malih, a posebno tek nastalih državica – bananica, članica ili ne članica, te tako i naše crne, ojađene, opljačkane, spržene državice…

Tužilaštvo samo što nije saopštilo da tako mora biti, i da će proces u slučaju Mila Božovića potrajati, sve dok proces ne ispuni svoju svrhu.

U razradi toka procesa pribjeglo se nevjerovatnom scenariju: okrivljeni će biti u zatvoru sve dok se, odnekuda, sa svih pet strana svijeta, što će reći i sa neba, ne pojave svjedoci, to jeste odbjegli mafijaši.

Pri tom, pomenutim svjedocima ni crnogorska policija, ni Europol, niti iko pod svodom – slični organi i tajne službe – ne mogu ući u trag. A, ako nisu u životu, sa tragom će biti baš poteškoća.

Ako bi se jednog dana i pojavili (da se nagode ili pogode svejedno), bila bi to repriza svjedočenja ubice Saše Sinđelića.

Slučaj Mila Božovića morao bi dobiti ime. Po mišljenju većine nema tačnijeg od – pokušaj Drugog državnog udara.

I tužioci koji ga gone ne znaju zašto ga gone, ali iz petnih žila guraju proces uzvodno, u pravcu da je Milo Božović kriv. Svakako, takva hajka oko okrivljenog, ne podliježe nikakvoj kontroli. Takva je, prosto, psihologija procesa.

Početak ovog procesa liči na tradicionalnu tiraniju čija je sjenka ruke sa sjenkom omče lebdjela nad ovim prostorima preko 70 godina.

Da li je pitanje odluke o krivici unaprijed donešeno. Višedecenijsko iskustvo ukazuje da jeste. Prije svega – jeste – zato što se radi o srpskom političaru. To je osnova, i tako dalje…

Kad sam čuo patetiku glavnog tužioca da se njegova djeca ne smiju igrati u parku, pomjerio sam se u stolici, uključila mi se lampica – i pomislio, desiće se nešto strašno. Da bi patetika bila potpuna, morate okrečiti i plafon i sva četiri zida. Čak i dovratnike…

Gospodine specijalni, niste vi vojnik koji je raspoređen na stražarsko mjesto br.1, na najodgovornije i najopasnije stražarsko mjesto, a to je čuvanje magacina municije. Ne, gospodine specijalni tužioče, vi ste dobrovoljno sjeli na tu ozloglašenu i prokazanu stolicu tužioca. I, čemu patetika i priča o svojoj djeci. Vaš prethodnik je pričao o sađenju luka, što je više deskriptivno a manje patetično. Tužioče, vjerujte, napravili bi – evolucioni korak – da ste se sjetili djece Mila Božovića.

Ostaje da bez pridjeva i metafora pokažete da li dobijate nečije naloge, da li i vi imate nekog tajnog nadzornika, da li čekate instrukcije, i tako dalje. Gospodine specijalni, očigledno, tek što je počeo, proces se zaglavio u nekim ladicama, i blindiranim ormanima. Provjerite, da li vaša stolica još uvijek ima četiri nogara…

(Na RTS – u, jedna novinarka, u jednoj emisiji, pita jednog stručnjaka iz oblasti kriminala: imaju li jutrošnja prevrtanja i hapšenja po zemlji Srbiji, ikakve veze sa hapšenjem Mila Božovića u Budvi. Živimo u takvoj atmosferi, i namah refleks sumnje da je u pitanju naručeno pitanje iz nekih ambasada, od nekog – nadzornog organa za region. Da bi tekst imalo imao kafkijanskih akcenata, ne mora se reći kojih ambasada…)

Dolazi ljeto, a sa ljetom i „Grad teatar Budva“. Svaka sezona ima svoj slogan, recimo, neki Šekspirov stih. Ove godine Franc Kafka je gost „Grada teatra“ u Budvi.

Što se tiče slogana, o njemu na demokratski način da odluče građani Budve. Htjelo se reći – da slogan odrede okrivljeni – građani Budve. Nije samo kriv Milo Božović, nego su krivi i svi građani Budve. I da se opšta krivica pročita ispred vrata Budve.

O, građani budvanski, krivi ste što vjerujete da vaš gradonačelnik nije kriv..!

Ne samo vi, nevoljni čitaoci koji pratite slučaj Mila Božovića, nego i predsjednik vlade, tužioci, sudije, policija, istražni organi, opet da pročitamo početak Kafkinog Procesa:

„Neko mora da je oklevetao Jozefa K., jer je, iako nije učinio nikakvo zlo, jednog jutra bio uhapšen.“

Preko zidina Budve ćirilicom ispisati: Neko je oklevetao gradonačelnika!