“Kada se najviše otimalo, najviše je odzvanjao vapaj otimača da je država ugrožena”

Piše: Doc.dr Svetislav Lutovac

Izbori u Crnoj Gori su napokon završeni. DIK je potvrdio rezultate i matematički zbir je
jasan. Sva su sredstva u igri, jer u našem Diznilendu sve je moguće i sve je realno. Pitanje svih pitanja u državi je kako će izgledati sastav nove vlade?

Hoće li u sedlu ponovo biti, višestruki povratnici ili će se nešto zbilja promijeniti? Ovaj narod očekuje velike promjene, međutim od njega sada više ništa ne zavisi, iako je on jasno rekao svoje. Sada to pitanje politički kreatori oblikuju kroz ličnu ili stranačku prizmu? Da li se traži adekvatno rješenje ili eksploatacija neracionalnih revanšističkih motiva uz implementaciju ličnih sujeta?

Mislim iskreno da je “struka” jedino pravo rješenje, a želja za osvetom ili lična promocija krah? Loš izbor bi svakako ovaj dugo očekivani proces doveo do apsurda. Decenijama se griješilo neracionalnim procjenama opozicije, a znamo i zašto, zato su “vječiti” trijumfovali sa svom, državnom, regionalnom i globalnom logistikom do iscrpljujuće kombinatorike i interesa istih koji su ih podržavali.

Taj interes političke elite, njenih kvazi biznismena i pomagača je dostigao maksimum. Njihovi nezajažljivi apetiti su porušili sve nacionalne perspektive, a maska za njihova nepočinstva izražavala se kroz ofucane parole ugrožavanja mukom stečene suverenosti lijepe naše. Iza tog paravana, brani se nelegalno bogatstvo, biznisi, monopoli, privilegije, statusi i radna mjesta, a najmanje država čiji bilansi postaju poražavajući upravo od posledica takvog nezapamćenog rodoljublja.

Kada se najviše otimalo, najviše je odzvanjao vapaj otimača kako anticrnogorski elementi hoće da nam ugroze “hiljadustoljećnu samobitnost”. Prst je bio najviše uperen na Srbiju, Rusiju i vojno mantijašku kamarilu iz SPC koja je krstom i svetom vodicom krenula u poharu na državne resurse da raskući ovu proevropsku oazu. Nego i taj serijal je konačno uz FARMU i ZADRUGU zdravim razumom prevaziđen.

Ekonomski kolaps prouzrokovan pljačkom, ne može se više pokriti ni jednom pandemijom, ni jednim vanrednim stanjem, a najmanje se može prikriti postizbornom naknadnom skromnošću vladajuće kamarile i njenih nepismenih bahatih satelita. Globalna pandemija može biti u ovom trenutku “politički kvisko”. Kada treba sačuvati poziciju, taj “kvisko” se može upotrijebiti i njime kupiti vrijeme.

Nego, sve mahinacije i zloupotrebe će imati poseban tretman nakon uspostavljanja pravne države. Da li će kurs nove narodne nade imati pravih odgovora i pravih rješenja? Prvi impulsi racionalne većine daju nadu, i pored onih koji bi sve, koji sve mogu kao i uvijek, sa dugim opozicionim stažom. Sada se ukazala šansa i ego se mora kontrolisati.

Četiri godine je kratak period za pravu demontažu opasnog zatvorenog, interesnog sistema koji je oblikovao generacije i stvorio brutalne mehanizme sa kojima je narod dugo pokoravan i ucjenjivan. Sloboda je formalno ostvarena, ali suštinski se neće ostvariti ukoliko se ne stvore, u što bržem periodu kontramehanizmi za demontažu glavne konstrukcije.

Nju samo mogu sa sigurnošću sprovesti ljudi iz struke i niko drugi. Što prije demontirate sistem koji vas blokira, vaš mehanizam se pokreće i stvara antitijela kojima štiti sprovođenje svih vaših projekata i nesmetanu realizaciju. Sve drugo je zabluda, sujeta, neznanje i lični interes uzdignut iznad opšteg društvenog, a nikad potrebnijeg interesa.