Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović se nedavno u dva navrata obraćao NATO-u tražeći od njih intervenciju u unutarcrnogorske društveno-političke prilike.
Milatović se najprije požalio generalnom sekretaru NATO-a Marku Rutea da mu je ugrožena bezbjednost i da se na njena sprema atentat, iako je iz ANB-a i Uprave policije saopšteno je da njihova saznanja upućuju na zaključak da se vjerovatno radi o plasiranju dezinformacije od strane trećih zemalja.
Zatim je, kako su prenijele Vijesti, Milatović zatražio od NATO-a da iskontroliše kako je novi vršilac dužnosti šefa Agencije za nacionalnu bezbjednost Ivica Janović dobio dozvolu za pristup tajnim podacima.
S obzirom da se predsjednik države svako malo obraća NATO-u za pomoć, postavlja se pitanje zašto se istoj adresi nije obratio sa molbom za posredovanje u oslobađanju trojice crnogorskih državljana Rajka Krivokapića (34), Marinka Jovanovića (24) i Dragutina Lalatovića (24) koju su utamničeni na Kosovu i Metohiji.
Podsjetimo, njih trojica su uhapšeni nakon proslave ktitorske slave u Visokim Dečanima zbog natpisa „Kosovo je Srbija“ na registarskim tablicama automobila, posle čega im je Osnovni sud u Peći odredio pritvor u trajanju od 30 dana zbog navodnog izazivanja mržnje i netrpeljivosti.
Kao predsjednik svih građana, kako se svojevremeno predstavljao, Milatović je imao obavezu da formalnim i neformalnim kanalima pokuša da izdejstvuje oslobođanje trojice utamničenih mladića. Zarad tog cilja, Milatović je trebao da potraži pomoć parterskog NATO-a, tim prije što su dvojica uhapšenih mladića (Krivokapić i Lalatović) upravo vojnici NATO-a.
Nema sumnje da bi naši briselski partneri učinili sve da se njihova dva pripadnika u što kraćem roku oslobode iz Kurtijevog kazamata. Međutim, Milatoviću očito to pitanje ne doživljava prioritetno kao neka druga politička za koja traži hitnu intervenciju iz Brisela.
