Kapiten Španije ima priliku da uđe u odabrano društvo – fudbalera koji su osvajali Zlatnu loptu, Ligu (Kup) šampiona, te titulu svjetskog i kontinentalnog prvaka sa svojim reprezentacijama.
Može biti da je fudbal mnogo jednostavniji nego što ga često predstavljamo svi koji o njemu nešto smatramo.
Jednostavan baš onako kako djeluje kada ga igraju Španci. A to je valjda najteže i najbliže savršenstvu. Toliko jednostavan, da bi, na primjer, odgovor na pitanje zašto je četvorogodišnja dominacija Gvardiolinog Mančester Sitija u Premijer ligi prekinuta u prethodne dvije sezone, kada „građani” nisu mogli čak ni do četvrtfinala Lige šampiona, mogao da glasi ovako: Zato što se Rodri povrijedio. I tačka. Nikakvo „ali”, nikakvo dodatno objašnjenje, nikakvo filozofiranje.
Sreća naša, pa je tom koljenu ipak bilo lijeka, te možemo da uživamo ovog ljeta u istinskoj fudbalskoj genijalnosti. Sreća španska, pa se nakon 403 dana pauze u posljednje dvije godine oporavio baš za Mundijal i na jednu je utakmicu da „furiju” dovede do objedinjene titule svjetskog i evropskog prvaka.
Tačno je, nije u fokusu kao oni koji stalno tresu mreže, koji proturaju rivalima loptu kroz noge; on čak nema ni profil na društvenim mrežama, uz to igra za ekipu gdje je tim ispred svakog pojedinca, ali suvišno je objašnjavati zašto je žila kucavica selekcije koja na 14 utakmica na posljednja dva velika takmičenja ima 13 pobjeda i jedan remi.
Da vas sada ne opterećujemo tim brojkama, čitali ste i na ovim stranicama prethodnih dana koliko je to kompletiranih pasova, koliko ih je u protivničkoj trećini, pretrčanih kilometara, dobijenih duela… Sve rekord do rekorda. Uz njega, Ruiz i Olmo činili su „bermudski trougao” za vezni red Francuske prije neko veče. Uostalom, imate oči, poznajete fudbal i to je dovoljno.
Ali, ovo možda niste znali: osvoji li Španija sutra titulu prvaka svijeta, 30-godišnji Madriđanin postao bi „sedmi veličanstveni” i ušao u društvo „besmrtnih” fudbalera koji su tokom karijere osvojili četiri najvrednija trofeja što postoje u ovom sportu: Zlatnu loptu, Ligu (Kup) šampiona, odnosno pehare planetarnog i kontinentalnog šampiona sa svojim reprezentacijama.
Na velikom platnu to su: Jul Briner, Stiv Mekvin, Čarls Bronson, Džejms Kobern, Robert Von, Bred Dekster i Horst Buholc.
U najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu: Franc Bekenbauer, Gerd Miler, Zinedin Zidan, Rivaldo, Ronaldinjo, Lionel Mesi. I, čekaju sedmog.
Zanimljivo, taj bi već odavno bio Lotar Mateus; doslovno su ga minuti dijelili, ono kad je Bajern do 90. minuta vodio protiv Mančester Junajteda u finalu Lige šampiona 1999. (izgubio je finale KEŠ-a i 12 godina ranije, takođe sa Bajernom od Porta).
Ili, ako malo proširimo filter, i iz priče isključimo kontinentalna reprezentativna takmičenja, a uzmemo u obzir samo ono što se smatra „svetim trojstvom” u karijerama najvećih fudbalera svijeta (Zlatna lopta, Svjetsko prvenstvo i Liga šampiona), onda bismo na listu dopisali još i Bobija Čarltona, Paola Rosija, Usmana Dembelea (nisu bili prvaci Evrope sa reprezentacijom) i Kaku (nedostaje mu Kopa Amerika).
Nije ovo, jasno je, zaokružena vječna lista najboljih igrača svijeta. Nije popunjenost polica na vitrinama baš jedini mjerodavan kriterijum. Pele i Maradona u svoje vrijeme nisu ni mogli da konkurišu za Zlatnu loptu, rezervisanu tada samo za evropske fudbalere. Edson Arantes do Nasimento ima „samo” tri titule prvaka svijeta. „El Grande” Dijego nema čak ni Ligu šampiona, ni Kopa Amerika, pa su za mnoge, ipak, njih dvojica bez premca u istoriji fudbala.
Jedan Ronaldo, Luis Nazario de Lima, nikada nije osvojio Ligu šampiona, drugom, Kristijanu, Mundijal će zauvijek ostati bauk, što jedino fali, na primjer, i Platiniju i Van Bastenu. Ćavi i Inijesta su, vrlo je moguće, oštećeni makar za ukupno jednu Zlatnu loptu, redom kome god od njih dvojice, a svakako nemaju manje velike karijere od Rodrija, naprotiv. I mogli bismo tako unedogled sa nabrajanjem.
I sasvim je neukusno tu praviti bilo kakva poređenja, rangirati epohe, uticaj, individualni protagonizam, ali valjalo bi podsjetiti da je Rodri titulu klupskog prvaka Evrope osvojio sa Mančester Sitijem tako što je bio strijelac jedinog gola u finalnoj utakmici protiv Intera u Istanbulu 2023.
Da je, uz Luku Modrića, jedini fudbaler na svojoj poziciji koji je uspio da dođe do Zlatne lopte u posljednjih 20 godina, suštinski najdefanzivniji osvajač najvećeg individualnog fudbalskog priznanja poslije Fabija Kanavara prije ravno dvije decenije.
Da je do kontinentalnog trona Španija prije dvije godine stigla kao prva reprezentacija u istoriji evropskih prvenstava sa svih sedam pobjeda na jednom turniru, savladavši na putu do pehara sve bivše svjetske prvake iz Evrope (Italiju, Njemačku, Francusku i Englesku), a da je Rodri bio zvanično najbolji igrač takmičenja.
Da, pride, ima osvojenu i Ligu nacija sa reprezentacijom 2023. godine – imate pravo jednom da pogađate ko je bio najbolji igrač finalnog turnira.
Ako i sutra osvoji, opet kao lider, kapiten – obrnuće igricu.
SVJETSKO PRVENSTVO
FINALE (NJUJORK)
Nedjelja, 21.00: Španija – Argentina
ZA 3. MJESTO (MAJAMI)
Subota, 21.00: Francuska – Engleska
