Kad sud dijeli „pravdu“: Milan Knežević veći kriminalac od Kalića, Šarića i Eme Đuhić zajedno

Da su crnogorski sudovi u kandžama DPS režima nije nikakva novost, a samo presude koje su izrečene u poslednjih nekoliko mjeseci, ozbiljan su indikator da je sudstvo poluga u rukama moćnika, a da se sudski postupci završavaju dogovorima van sudnice. Pravo I Pravda, nažalost, ne stanuju u Crnoj Gori, a papagajske izjave najvećih sudskih čelnika da oni sude po zakonu, običan je trik, kako pred našom, tako i pred domaćom javnosti. Sudstvo zemlje koje oslobodi Safeta Kalića i Duška Šarića, koje oslobodi gradonačelnika DPS-a Nebojšu Radojičića I Željka Vukovića, glavnog administrator Miomira Mugoše, koje ne procesuira i žmuri, zajedno sa tužilaštvom nad milionskom pljačkom državnih resursa, čak ni na papiru ne može se karakterisati kao nezavisno. Da sve bude još žalosnije, osim tih skandaloznih presuda, sudstvo je glavni akter i kada su u pitanju puštanja na slobodu velikog broja bezbjednosno interesantnih lica, kojima je svjesno ili ne, omogućeno da pobjegnu iz zemlje, neažurnošću crnogorskih sudija. I taman kad pomislite da nema dalje, crnogorsko sudstvo vas iznenadi iznova, nekom novom presudom, još skandaloznijom od svake prethodne.
Prvorazredni je skandal da Ema Đuhić, koja sebe naziva starletom, a koja je ponosni član DPS-a, bude osuđena na novčanu kaznu od 400 evra, zbog posjedovanja 7,5 grama kokaina. A da baš nekako, samo mjesec ili dva ranije, poslanik Demokratskog fronta i lider DNP-a Milan Knežević dobije sedam mjeseci zatvora zbog guranja sa policajcem ispred Skupštine. Đuhić je tvrdila da je kokain za njene potrebe, plus je članica DPS-a, pa je, gotovo smo svi saglasni, dobila nagradu umjesto kazne. Tom logikom, Knežević je vjerovatno na suđenju trebao da se brani da se on za svoje potrebe gurao sa policajcem. Možda da je kod sebe prilikom guranja sa policajcem imao nešto malo kokaina, vjerovatno bi bolje prošao na sudu. Ili je to nebitno, a bitno je političko opredjeljenje u ovom slučaju. Šalu na stranu, mada ovo i nije za šalu, ali je nevjerovatno, kako je civilni sektor, svjesno ili ne, prećutao presudu Emi Đuhić. Javnost ćuti, mediji gotovo nezainteresovano samo kratko objave informaciju i sve se brzo zaboravi.
Da sud blagonaklono gleda na one koji su za DPS ili koji podržavaju tu partiju, a svoje zube oštri na opoziciji, govori mnogo primjera. Da li je moguće, pitanje se samo nameće, da je Milan Knežević, veći kriminalac od Kalića ili Šarića? Da li je Knežević više oštetio ovu državu od Nebojše Radojičića ili Željka Vukovića? Ili, Šarić je oslobođen za pranje 20 miliona eura, a čelnici opozicije i članovi njihovih porodica se krivično gone za po nekoliko hiljada dolara koje su legalno promijenili u bankama. I laicima je jasno da sve to nije za upoređivanje, čak ni u jednom novinskom tekstu. Međutim, “nezavisno” sudstvo uspravne Crne Gore ne misli svojom glavom, već sudi na osnovu usmenih uputstva koja stižu iz malog kabineta DPS-a. S obzirom kako je naše pravosuđe ažurno, sigurni smo da će policajac kojeg je gurnuo Knežević dobiti odštetu za pretrpljeni strah. Naplatiće i duševne bolove, više je nego izvjesno. Naravno, država neće naplatiti štetu koju su im napravili Kalić i Šarić, uzorni biznismeni i finansijeri mnogih kampanja DPS-a. Neće država naplatiti ni sve ono što su proćerdali ni Radojičić i Vuković. Međutim, ako je Đuhić uspjela da ubijedi sud da je kokain bio za njenu upotrebu, ne sumnjam da su Kalić, Šarić, Radojičić i Vuković ubijedili sud da su i oni za svoje potrebe oprali milione ili stavili u džep milione građana.
Poruka koju nam sud šalje, pardon koju nam DPS preko svog suda šalje je više nego jasna. Kriminal u Crnoj Gori je biti opozicija, a svaki opozicionar je u biti kriminalac. I to je sudska praksa i pokazala i dokazala. I šta na kraju reći, osim: Da je vječna!