Odluka Osnovnog suda da Andreja Vučića proglasi javnom ličnošću zato što je prisustvovao sastanku Opštinskog odbora SNS – a na Voždovcu, i da je zbog toga dužan da trpi laži, izmišljene konstrukcije i svakodnevno targetiranje od tablodnih i reketaških „Vijesti“ , predstavlja posljednji stadijum zastiđa crnogorskog sudstva.
Naravno, sud je utvrdio da Andrej Vučić nije slavio nikakvu „prvu milijardu“, niti je učestvovao u bilo kakvim kriminalnim aktivnostima, ali samo zbog toga što je prisustvovao sastanku Opštinskog odbora na Voždovcu dužan je da trpi više nego „obični“ građani. Da li to znači i da 500 hiljada registrovanih članova SNS – a takođe treba da trpe značajno više od „običnih“ građana. Ili bi tužba Andreja Vučića bila usvojena da je dio blokaderskog pokreta i da je protiv rođenog brata? Svako ko iole poznaje pravosudne prilike u Crnoj Gori zna da ovu presudu nije pisala sudija Jelena Anđelić, već predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, kuma i posestrima prvostepeno presuđene Vesne Medenice na deset godina zatvora, koja se nalazi u pritvoru.
Srpkinja iz Foče, Željka Jovović, gradila je svoju karijeru vjerno služeći Vesni Medenici i hobotnici DPS – a. Tako je i prvi put postala predsjednica Osnovnog suda nakon što je lidera DNP-a Milana Kneževića zbog verbalnog incidenta osudila na četiri mjeseca kućnog pritvora, a troje poslanika DF – a na uslovne kazne od šest mjeseci zbog verbalnog incidenta u holu Skupštine. A nakon hapšenja Vesne Medenice i objavljivanja njenih prepiski sa sudijama, tužiocima, političarima, biznismenima, posebno se ističu poruke Željke Jovović koja Medenici podnosi raport kako je osudila funkcionere DF – a, kako dogovaraju druge presude, uz takav nivo poniznosti i zloupotrebe službenog položaja, da je pravo čudo kako Jovović ne pravi društvo Vesni Medenici u zatvoru, umjesto što piše presude sudiji Jeleni Anđelić, koja u golom strahu od koncerna „Vijesti“ je samo stavila potpis na ovu sramnu odluku.
A kad smo kod prava javnosti da zna „istinu“, pitamo odlazeće vlasnike „Vijesti“, da li će objaviti prepisku direktorice ovog Šolakovog koncerna sa jednim od suvlasnika „Bemaksa“ Aleksandrom Mijailovićem koji se nalazi u pritvoru zbog organizovanih kriminalnih aktivnosti? Naravno da neće, jer javnost u ovom slučaju nema pravo da zna o mutnim kombinacijama „Bemaksa“ i „Vijesti“. A možda novinarka Jelena Jovanović pokaže interesovanje i za nedavne sastanke Željka Ivanovića i Mila Đukanovića, na kojima je ovaj prvi molio neformalnog gospodara Crne Gore da mu da novac kako bi mogao otkupiti većinski paket ovog koncerna. Naravno, to se nikad neće dogoditi, jer javnost nema pravo da zna šta je istina, ali ima pravo da zna šta su laži iznesene na račun Andreja Vučića, koje je i Srpkinja iz Foče, ipak morala konstatovati.

MNEUUSUUPAK JE TO STA OCEKIVATI SAMO SUUPKANJE ANTISRBIMA ZA DEBELE PARE OD TOGA SE I ZIVI A VIJESTI SU GORE OD SVIH USTASKIH GLASILA ALI SVE U SVEMU MOGU SAMO DA SE NAPUSE SRPSKOG KU…A
Zalihe se i to ce ići daleko.Nas zanima kako ga direktno u emisiji zove član kacackog klana h zašto policija ne upita veze Zeljka Ivanovjca i kavackog klana je li dobio pare od Mila kad je frazio i to je bitno.Ne moze neko vezan za kavacki klan držati medij
Kako se nikad protiv Djukanovica nista ne pojavi na skaj.Sumljivo.Izgleda da su ili oni koji su dostavljali to ili ovdje neko domaci orkestritao.Sto posto.
Novinarka na tel liniji,poziv u emisiji,sto policija ne ispita veze kavackog klana i Vijesti?
Lopov kao Acika…Ista škola
Svako ima pravo da zaštiti svoje ime i ugled pred sudom, pa i Andrej Vučić.
Neverovatno je koliko se lako plasiraju optužbe bez dokaza kada je porodica Vučić u pitanju.
Ako sud potvrdi da nema dokaza za optužbe, onda je normalno da neko traži pravnu zaštitu.
Medijske hajke ne smeju biti iznad zakona i prava pojedinca na zaštitu časti.
Danas je izgleda dozvoljeno reći bilo šta protiv porodice Vučić bez ikakve odgovornosti.
Dobro je što se spor rešava kroz institucije, a ne preko medijskih prepucavanja.
Pravo na tužbu imaju svi građani i tu ne bi smelo da bude dvostrukih standarda.
Čim neko traži sudsku zaštitu, odmah ga proglašavaju neprijateljem medijskih sloboda.
Sloboda medija ne znači slobodu da se neko neosnovano blati i targetira.
Ako postoje neistine, onda sud treba da utvrdi činjenice i donese pravičnu odluku.
Čudno je kako pojedini mediji traže zaštitu za sebe, ali ne priznaju pravo drugima da se brane.
Ovakvi slučajevi pokazuju koliko je važno da pravosuđe bude nepristrasno prema svima.