Kad slabi medijski uticaj, odmah trče kod Đukanovića u skute: Sanjaju li da se vrate vremena kada su gomilali milione evra pljačkajući narod i državu?

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Urednik tabloida Vijesti, Željko Ivanović, vjerovatno će  završiti svoju novinarsko-tajkunsku politiku kako je i započeo.

Karijeru novinara Ivanović je započeo u Informatoru, biltenu fabrike teških mašina ,,Radoje Dakić” iz Titograda, gdje se u njegove najbolje tekstove ubrajaju oni sa naslovima: Omladinci očistili fabrički krug, Bicikl – na rate, Inflacija srezala doručak.

Međutim, čim je u ,,Radoju Dakiću” ukinut doručak Željko je uspio da se nametne Miodragu Peroviću i postane njegova desna ruka.

Tada ga je Perović upregao u ,,politički jaram”, kao ,,ljevaka” gdje se i danas nalazi, a ,,dešnjaka” je mijenjao po potrebi i u zavisnosti od trenutnih okolnosti.

Sada, kada je Druga familija izgubila politički uticaj, ali zadržala ogromne pare stečene vezama sa bivšim režimom i tajnom policijom, polako počinju da se odriču i troše svoje do sada najodanije saradnike.

Kada kolumne Željka Ivanovića više niko ne čita i on više škodi nego doprinosi, namjerno mu se daje jedan nečastan zadatak, da sa potrošenom ekipom koncerna snimi dokumentarni film o jednom uspješnom preduzeću EPC Solar gradnji.

Potrebno je zaustaviti firmu koja ima budućnost, jer je jedna od rijetkih državnih firmi koja radi i privređuje i od nemjerljivog je značaja za razvoj energetskog sektora u CG. Treba  oblatiti njeno rukovodstvo i zaposlene koji rade jedne od najtežih poslova koji se izvode na visini tj. na mjestima sa posebnim uslovima rada.

No batina ima dva kraja i ovaj podli projekat će se koncernu Vijesti vratiti kao bumerang, jer postoje  časni, neokaljani i profesionalni novinari i televizije, koji nikom ništa ne duguju i koji posjeduju obiman materijal i već pripremaju serijal o njihovom djelanju.

Iz materijala istraživačkih novinara, koji će uskoro biti objavljen na jednoj TV, biće posla i za Tužilaštvo i za Sudstvo.

Potrebno je razjasniti na koji način i sa kojim kapitalom je Đukanović osnovao ,,Vijesti“, kako je preko Soroša, ali i Bode Hombaha stizao veliki novac u „Vijesti“…

Posebno je važno istražiti jako partnerstvo između dvije najmoćnije crnogorske porodice, koje je nastalo kada je Aco Đukanović 2003. kupio akcije CKB koju je osnovala „druga familija“. Od male i nebitne banke, CKB preko noći postaje, zahvaljujući bratu Mila Đukanovića, najveća i najvažnija finansijska institucija u državi. Njen kapital rastao je vrtoglavom brzinom.

Klan Đukanovića omogućio je ,,drugoj familiji“ da bude i važan igrač u vaučerskoj privatizaciji. Oni su tada osnovali privatizacioni fond „Moneta“, koji je preuzimao akcije i kontrolu nad državnim preduzećima, planski ih vodio u stečaj i uništavao. Zbog  svega ovoga je na hiljade porodica   ostajalo bez posla i egzistencije, dok je „druga familija“  rasprodajom imovine uništenih državnih firmi stekla dodatne milione.

Sukob između klana Mila Đukanovića i „druge familije“ nastaje u momentu kada Aco Đukanović izlazi iz CKB-a i osniva Prvu banku CG. Taj sukob se sa poslovnog prenosi i na politički teren. Tada su Vijesti promovisale ideju zdravog tkiva DPS-a, dugo su ,,igrale“ na to da Milica Pejanović Đurišić otcijepi dio ove partije kako bi se udružio sa „drugom familijom“ i njihovim političkim projektima.

Sada, kada su ostali bez političkog, i sa sve slabijim medijskim uticajem, sklapaju opet pakt sa Đukanovićem i sanjaju da se vrate vremena kada su gomilali milione evra pljačkajući narod i državu.

Zato se danas u ,,Vijestima” može pročitati da je bila vrednija penzija, prosječna plata i minimalna zarada za vrijeme bivšeg režima nego što je to danas.

Željko Ivanović je decenijama bio opsjednut da postane premijer, nikada ni centa nije dao u humanitarne svrhe, ni za bolesnu djecu…

Uzalud sve, on se i dalje nalazi kao ,,lijevak” u ,,političkom jarmu” Druge familije.

Vremenom mu se enormno povećavao bankovni konto ali i rastao podvoljak, pa mu je Gazda na teljigu, koji nosi svih ovih godina, popuštao rupu po rupu, tek toliko da se ne bi ugušio  kako bi i dalje mogao da mu služi…

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)