Kad na dijalog pozove predsjednik Srbije, za blokadere je to „uvreda“, a kad ih cimne Picula – obaveza! „Sopstvenu državu gaze, legitimitet traže samo u Briselu“

U trenutku kada predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ponovo poziva na dijalog i smirivanje političkih tenzija, dio opozicije i blokaderskog pokreta reaguje po već viđenom obrascu, pa razgovore unaprijed odbija, proglašava „uvredom za zdrav razum“, kako je to formulisala potpredsjednica Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, a sam poziv pretvara u novu rundu političkih napada.

Umjesto da makar pokušaju da kroz institucije i politički dijalog vrate stvari u normalne tokove, opozicioni akteri odlučuju da sam čin razgovora predstave kao problem i vrijeđanje, a institucije države unizuju i razaraju. S druge strane, na svakom koraku pokazuju da im je dijalog prihvatljiv samo kada ga vode sa strancima – u Srbiji, Briselu, Strazburu ili Berlinu – svejedno.

Nemoć

Upravo tu leži suština političkog paradoksa koji već mjesecima karakteriše ponašanje opozicije i blokaderskih struktura, kojima je glavni cilj od početka bio da u Srbiju „uvezu“ političku arbitražu, prije svega iz Evropskog parlamenta, uz svesrdnu pomoć hrvatskog evroposlanika i izvjestioca za Srbiju Tonina Picule. Politička scena koju je Srbija dobila zahvaljujući ovako štetnom dejstvu blokaderskog pokreta ne govori mnogo o vlasti koju oni kritikuju, ali govori mnogo o antisrpskoj političkoj strategiji onih koji odbijaju da razgovaraju u sopstvenoj zemlji, ocjenjuju sagovornici Kurira.

Istoričar Ognjen Karanović kaže za Kurir da je i ova situacija oko dijaloga jasno pokazala antisrpski karakter onih koji su opozicija Vučićevoj politici.

– Predsjednik Vučić je nebrojeno puta ponudio ruku dijaloga i blokaderskim snagama obojene revolucije i tradicionalnoj opoziciji. Evo i sad, u svjetlu najavljenih vanrednih parlamentarnih izbora, blokadersko-opozicione snage odbijaju svaki dijalog i to pokazuje jasnu namjeru ovih antisrpskih snaga u našoj državi. Njih apsolutno ne zanimaju izbori. Oni dobro znaju da ne mogu da pobijede ni na jednim izborima, ne mogu da dobiju kritičan broj glasova da bi ugrozili državničku politiku Aleksandra Vučića i jasno im je da je srpski narod odavno poklonio svoje povjerenje i srce toj politici, Aleksandru Vučiću lično i Srpskoj naprednoj stranci.

Ali, njima su izbori potrebni kao gorivo i pogon za pokretanje novog talasa obojene revolucije, da bi pravili haos i da bi putem širenja straha i terora rušili ili pokušali da kompromituju izborne rezultate. Plan im je da onda na ulici osvoje vlast koju nisu zaslužili niti su je dobili. To pokušavaju da učine od početka blokada, to čine i danas i nastaviće da rade i u narednom periodu – objašnjava Karanović.

On napominje da je na blokaderskoj strani velika frustracija zbog toga što oni sada više nemaju apsolutno nikakvu podršku.

– Neka im bude srećno sa njihovim kandidatom, političarem Vladanom Đokićem, lijepo će se provesti sa njim i on sa njima, ali to je već tema o kojoj oni moraju da razmišljaju. Eto im njihovih boljševičko-trockističkih plenuma i zborova, pa neka tamo razmišljaju o tome šta im je činiti. Da postoji bilo kakvo poštenje i obzir prema državi Srbiji i njenim građanima, oni bi prije svega izašli iz tih nelegalnih tijela i vratili bi se normalnom političkom kursu i diskursu. Pošto to od njih ne možemo da očekujemo, jer, poput Marinike Tepić, oni nemaju ni zdravog razuma ni morala, onda možemo očekivati da će biti, političkim rječnikom kazano, praktično samljeveni na sljedećim izborima. Marinika Tepić je uvreda i za politiku i za državu Srbiju i za političku scenu, pa na kraju i za zdrav razum – zaključio je Karanović.

Bez odgovornosti

Politički analitičar Srđan Barac ocjenjuje za Kurir da, kada predsjednik Srbije poziva na razgovor, konsultacije i dijalog, odgovor dijela opozicije ne dolazi u formi argumenata, odgovornosti i spremnosti da se učestvuje u rješavanju problema, već u formi uvreda, napada i unaprijed pripremljenog odbijanja.

– Tako je bilo i ovog puta. Podatak da je u prethodnih 15 mjeseci čak 154 puta upućen poziv na dijalog, a da je svaki put odbijen, govori više od bilo kakve političke poruke. To svjedoči ne samo o odsustvu političke kulture, već i o činjenici da jedan dio opozicije svoj posao shvata krajnje neozbiljno, dok drugi dio u suštini više i ne funkcioniše kao politički subjekt u pravom smislu te riječi.

Jer politički subjekt podrazumijeva odgovornost, ozbiljnost, sposobnost da artikuliše stav i spremnost da učestvuje u institucijama. Ako toga nema, onda ostaju samo buka, uvrede i potreba da se pažnja javnosti zadrži na proizvodnji sukoba. I poslije posljednjeg poziva na konsultacije, umjesto da se otvori prostor da se stvari vrate u normalne tokove, predsjednik države ponovo postaje meta napada. Opozicija ne samo da je unaprijed odbila šansu za razgovor, već i sam čin poziva na dijalog pokušava da predstavi kao problem – naglašava Barac.

Kako kaže, suština ponašanja blokadera jeste da se sve što može da dovede do prevazilaženja političkih tenzija proglašava uvredom.

– Kada na dijalog poziva predsjednik Srbije, onda to nije prihvatljivo. Kada se razgovara u domaćim institucijama, onda to navodno nema legitimitet. Ali zato nije problem da se ide u Brisel i Strazbur, da se razgovara sa izvjestiocima poput Picule i da se politička potvrda traži van Srbije. Dakle, dijalog jeste prihvatljiv, ali samo onda kada ga vode stranci. To dovoljno govori o njihovom odnosu prema sopstvenoj državi, sopstvenim institucijama i sopstvenim građanima – zaključuje Barac.

(KURIR.RS)