Jovanov: Vučić je previše Srbin i previše svoj, da bi odgovarao strancima

Narodni poslanik i potpredsjednik Glavnog odbora Srpske napredne stranke Milenko Jovanov gotovo svakodnevno, i u medijima i u srpskom parlamentu, ukazuje na opasne i bezočne napade na predsjednika Aleksandra Vučića i na njegovu porodicu, i poziva nadležne organe da reaguju i zaštite predsjednika. U danu kada je jedan tabloid otišao još korak dalje u svojoj bolesnoj mržnji i najavio datum smrti predsjednika države, pitamo poslanika Jovanova da li se ovako nešto ikada dešavalo u Srbiji?

Nije nikada, ali nisam saglasan da možemo reći da je to „neki tabloid“. Radi se o smeću koje je postalo noseća medijska snaga bivšeg režima. „Tabloid“, jezivog Milovana Brkića, diktira teme, otvara izmišljene afere, plasira najmonstruoznije laži, a onda to sve, bespogovorno preuzimaju Đilasovi i Šolakovi mediji i političko krilo ove organizovane grupe. Tako da se tu ne radi o poruci jednog psihopate plasiranoj kroz njegovo smeće od novina, nego o poruci jedne političko-medijske grupacije isprepletanih interesa, ali sa vrlo jasnim ciljem, a to je uklanjanje Vučića po svaku cijenu i svim mogućim sredstvima. Zato smatram da na ovo moraju da reaguju državni organi, jer, ma koliko sam Brkić bio poremećen, ne može se najavljivati atentat na šefa države, a da to prođe bez ikakve reakcije.

Kakva je atmosfera u stranci nakon objelodanjivanja saznanja da je na predsjednika Vučića bio planiran atentat prilikom otvaranja spomenika Stefanu Nemanji? Šta kažu funkcioneri? Kakvi su komentari članstva?

Mislim da je prvobitni šok i nevericu sada već zamijenio bijes prema ljudima koji su se tako brutalno poigrali sa povjerenjem dobijenim od predsjednika Vučića. Međutim, stvari su takve kakve su i stranka iz ovoga mora da izađe jača i ujedinjena, a to će se desiti, po mom mišljenju, samo ako se stvari raščiste do kraja i hirurški precizno odstrani to maligno tkivo koje je stranku doživljavalo samo kao polugu za bogaćenje i ostavarenje bolesnih ambicija.

Zašto nije bilo jačih reakcija nakon što ste u Skupštini postavili pitanje o Čabi Deru, koji je priznao mađarskim vlastima da je dobio ponude dvije kriminalne grupe da ubije predsjednika Srbije?

Reakcije nije bilo zato što je taj plaćeni ubica rekao da su mu nuđene pare da ubije Vučića. Da je rekao da se ponuda odnosila na nekoga iz bivšeg režima, danima bi se o tome pričalo i pisalo. Međutim, ne želim da budem licemer. Ni mi, kao stranka i poslanici SNS, faktički pet dana, do tog mog pitanja, nismo reagovali na tu informaciju, a ne želim drugima da zamjeram ono što ni mi sami nismo radili. Danas se, međutim, jasno vidi da je ta izjava veoma važna i posmatram je u kontekstu svih ovih novih otkrića, koja se odnose na praćenje, prisluškivanje i pripremu atentata na predsjednika Vučića i članove njegove porodice.

Jednom prilikom ste rekli da su djecu predsjednika Vučića pratili, prisluškivali i život im uništavali isti ljudi koji su im dolazili na rođendane…

Tako izgleda… Meni je to nepojmljivo, ali eto… Ima ljudi kojima ulazak u nečiju kuću i sjedenje za nečijom trpezom, očigledno, ne znači mnogo, koji ne poznaju pojmove kao što su zahvalnost i lojalnost, ali ovo nije samo pitanje morala i časti, već i izvršenja ozbiljnih krivičnih djela. Zbog toga moraju da odgovaraju.

Da li vjerujete da je obezglavljena ta kriminalna hobotnica koja je obuhvatila i srpsku policiju i pravosuđe i sport?

Ućutali se jesu, pobjegli u mišje rupe jesu, ali, po mom viđenju, ne zato što su najednom postali svjesni onoga što su radili, već zato što su zabrinuti za sve ono što su stekli, pa računaju da će sad malo da se prave mrtvi, dok oluja ne prođe, a onda da nastave tamo gdje su stali. To se nikako ne smije dozvoliti.

Kolika je uloga stranih obavještajnih službi i stranih političara u ovim dešavanjima?

Apsolutno ne vjerujem da su ovakve stvari moguće bez uplitanja stranaca! Previše je Vučić Srbin i previše je svoj da bi im takav odgovarao. I drugo, Vučić svoj legitimitet crpi iz podrške naroda, a ne zavisi od podrške stranaca. Vučićeva Srbija vodi svoju politiku, vodi se svojim interesima i dobro joj ide. To mnogima smeta. Ne zaboravite da je Srbija kičma Balkana, a Balkan, opet, vekovno polje sudaranja različitih interesa. Zato je trebalo dovesti na vlast nekoga ko će, iz zahvalnosti za taj čin i kao kontrauslugu, verno služiti interesima stranaca, a ne interesima Srbije i naroda. I kao što vidite, tu su pale u vodu sve velike priče o vrednostima, slobodama, modernosti… Sve je to sklonjeno u stranu, a na scenu su stupili snajperi, glavoseče, klanovi, droga, kriminalci i svi su dobrodošli, ako su protiv Vučića.

Šta mislite da im je bio krajnji cilj? Kakvu Srbiju oni žele?

Bespogovorno poslušnu.

Da li Vas čudi povezanost nekih medija, koji konstantno napadaju predsjednika Srbije, sa kriminalnim strukturama?

Ne. Bilo je i ranije jasno o čemu se tu radi, ali kao što vidite, oni kažu da su im glavosječe legitimni izvor informacija i da je posao novinara da sarađuje i sa takvim likovima. Zanimljivo razumiju svoj posao i novinarsku profesiju, ako se to što rade uopšte i može nazvati novinarstvom.

Kako komentarišete to što niko od ljudi za koje postoji sumnja da su učestvovali u prisluškivanju predsjednika Srbije ne želi da ide na poligraf?

To je dobro za poligraf, jer da su ih priključili na njega i da su im postavili pitanja na koja treba da daju odgovore, poligraf bi eksplodirao od silnih laži kojima bi se branili. Šalu na stranu, znaju oni, a mislim i da sada zna cijela Srbija, i zašto su bježali i šta kriju. Jer, od poligrafa možda i mogu da pobjegnu, ali od istine, teško.

Kako vidite najnovija dešavanja vezana za Dragana Đilasa i iznošenje novca iz Srbije na račune u Švajcarskoj, Mauricijusu, Hongkongu…?

Đilas izgleda kao neka antipatična parodija Nušićevog Jovanče Micića. Obilazio svijet, otvarao račune i deponovao pare. On je godinama tražio da se daju dokazi za tvrdnje da se besramno obogatio u vrijeme kada je bio na vlasti i u vrijeme kada je Srbija propadala. Sada, kada su ti dokazi počeli da isplivavaju na površinu, on se žali na politički progon, vrijeđa, prijeti tužbama i slično. Iskreno, nije mi jasno zašto, jer ako je pošteno zaradio pare, on slobodno može da se hvali sumama na svojim računima, a ne da ih krije. Nije kažnjivo biti bogat. Nije ni sramota biti bogat, ali jeste sramota biti lopov i jeste kažnjivo utajiti porez, pa se tu, možda, krije odgovor zašto Đilas sakriva pare po svijetu. Ako ste pare pošteno zaradili i državi platili porez, nemate razloga da ih držite na mjestima koja su osam hiljada kilometara daleko od Srbije.

Ni Đilas ne želi na poligraf…

Što dodatno podgreva sumnje o tome kako je došao do tih para, zar ne? Kao što sam rekao, ljudi koji po- šteno zarade pare, nemaju razloga da ih kriju. Nemaju razloga da beže od poligrafa. Ali, zna Đilas kako je do para došao. Zna šta je i kako je radio sa Šolakom. Zato krije i koliko para ima i kakvim je transakcijama uspeo da ih stekne. A izgleda da se posebno plaši pitanja koje se logički postavlja, a to je pitanje poreske utaje i krivične odgovornosti.

Šta Srbija dobija novim Zakonom o porijeklu imovine?

Dobija sredstvo kojim će biti moguće utvrditi kako su se neki ljudi obogatili. Dobija sredstvo koje bi građanima moglo da vrati vjeru u pravdu. Da se narodu, koji se trudi i radi, više ne cere u lice hulje i bitange koje su opljačkale državu. Da se više lopovi ne nazivaju snalažljivim ljudima, nego lopužama koji su u svoje džepove trpali budućnost ove zemlje i da se poštenje ne doživljava kao glupost.

Zbog čega se toliko čekalo na donošenje ovog zakona?

Zbog trulih dogovora koji su funkcionisali po principu „fioka ti, fioka mi“.

 Šta taj izraz znači?

Znači da su se stranke na vlasti i ljudi na vlasti mijenjali, ali je postojala neka vrsta dogovora da se prethodnici ne istražuju. To je značilo da oni koji su trenutno na nekim pozicija- ma, sebi kupuju mir za dan kada će otići sa funkcije tako što će sklanjati dokaze o nepočinstvima svojih prethodnika. To je i narod video, pa često u razgovoru sa građanima možete da čujete rečenicu: „Ko je ikada odgovarao što je pokrao državu?“. E, sada će da odgovaraju. Ovaj zakon je raskinuo taj niz nečinjenja i skrivanja lopovluka i lopova i sada će, najzad, svi oni, a svako od nas lično zna bar jednog takvog, koji su stekli nevjerovatnu imovinu, morati da dokažu i kako su je stekli. Ako je to bilo na pošten način, svaka čast, ali ako nije, neka se spreme da odgovaraju.

Da li vjerujete i da među ljudima iz SNS ima onih koji ne gledaju blagonaklono na preispitivanje imovine?

Vjerovatno da ima. Ne dijele svi ljudi koji su u ime SNS dobili priliku da urade nešto za narod i državu, ili svoj grad i sugrađane, istu strast i iste snove. Neki sanjaju da ih naredne generacije pamte i da svojim radom i životom sebi obezbijede mjesto u istoriji, dok neki imaju mnogo jednostavnije snove i sanjaju imovinu. To samo po sebi nije grijeh, ako se u postupku sticanja te imovine nije prekoračila zakonska granica, a to će ovim zakonom biti provjereno. Nikome članska karta SNS ne donosi ni imunitet, ni indulgenciju, a mislim da bi za stranku bilo blagotvorno da se oslobodi onih koji nisu u stanju da dokažu porijeklo svoje imovine.

Šta za Srbiju znači najava da će sama proizvoditi čak dvije vakcine protiv Kovida 19 – po ruskoj i kineskoj metodologiji?

To  je nevjerovatan uspjeh za Srbiju i to je najdirektnija posledica politike i truda predsjednika Vučića. Samo se nadam da će i sami građani razumjeti značaj vakcinacije i da će se lakše oduprijeti suludim teorijama o čipovima, otrovima i sličnim glupostima, ako se vakcinacija bude vršila vakcinama proizvedenim u Srbiji. To bi nam omogućilo da nam ekonomija radi, da nema više priča o zatvaranju, da će Srbija napraviti krupne korake u razvoju i da će stići i prestići mnoge koji su bili ispred nje, ma koliko se to nekima ne sviđalo.

Kako vidite to što po pitanju nabavke vakcina pomažemo zemljama u regionu?

Politika predsjednika Vučića u regionu je uvijek značila prijateljski pruženu ruku i pokušaj da se ljudima iz susjednih država objasni da ćemo imati bolju budućnost, ako se zajedno za nju budemo borili. Lakše bi bilo i Srbiji i njihovim državama da zajedno guramo u istom pravcu. Da nam se ekonomije razvijaju, da ljudi bolje žive… Korona će dovesti do dramatičnih promjena u cijelom svijetu. Ko se ne snađe u ovim okolnostima, lako može nepovratno da izgubi korak i trajno ostane na začelju modernog svijeta. Predsjednik Vučić to uporno pokušava da objasni liderima i narodima iz okruženja, ali mi se čini da oni uporno odbijaju da ga saslušaju i razumiju. Prosto im je lagodnije i ljepše da ostanu zaglavljeni u vremenu i temama iz prethodnog vijeka, nego da gledaju šta će da rade u narednom. Nadam se da će to promijeniti, ali ako se to i ne desi, Srbija, zahvaljujući politici predsjednika Vučića, nastavlja da ide naprijed.