Sport

Još sam živ, ne planiram u penziju i vidimo se u Njujorku

0

„Dečače ti baš nikada ne odustaješ… Isuse Hriste”, otelo se Novaku Đokoviću onako iskreno nakon što je u najdužem meču u istoriji turnira u Sinsinatiju, poslije borbe titana, finala godine, spasene i nekoliko neiskorišćenih meč lopti, iscijedivši suvu drenovinu iz sebe, a i iz rivala, porazio 16 godina mlađeg, generacijskog talenta Karlosa Alkaraza.

„Španci nikada ne umiru”, uzvratio je dječački nasmijani Karlitos.

„Uvjerio sam se u to i ranije”, aludirao je Novak na Rafaela Nadala naravno.

Pisali su Nole i Rafa gotovo simultano istoriju tenisa, bijeli sport nije upoznao veće rivalstvo. Ali kako je povrijeđeni Rafa najavio kraj nakon Rolan Garosa naredne godine, a Novakov još nije u najavi, jedan stari i jedan novi teniski univerzum bacili su sjenku na sitnije galaksije.

Padale su vilice poslije maltene svake duže razmjene u odlučujućem setu, hvatali ste se za glavu i niste vjerovali šta gledate. Šou kakav su svjetski broj jedan i dva priredili u Ohaju, uz poneki izuzetak, u poslednjih desetak i kusur godina, pravili su isključivo Đoković i Nadal. Ono sinoć je nešto najbliže legendarnim finalima koje su njih dvojica umjeli da igraju… A odigrali su ih 29. Neće Novak i Karlos stići to te brojke, ali mladi lav iz Mursije svojom energijom i željom da prije vremena otjera u penziju najboljeg svih vremena i stari feniks iz Beograda rešenošću da svoj teniski tron ne prepusti novoj sili, uspjeli su ove godine da restauriraju najveće tenisko rivalstvo svih fremena. Da naprave autentični rimejk nekih čuvenih borbi za pehar između Novaka i Nadala.

Uz dužno poštovanje prema svim drugim teniserima ATP liste, tenis se danas svodi na sudar svjetova Đoković – Alkaraz i na sve ostale. Prvi put otkako se Rodžer Federer povukao i otkako je povreda u januaru, ispostavilo se, završila sezonu Biku sa Majorke, bijeli sport ima rivalstvo koje vas tjera da se zapitate – Može li bolje od ovoga?

Baš je turnir u Sinsinatiju pokazao koliko su svi ostali daleko od njihovog nivoa. Alkaraz jeste svaki meč u Ohaju odigrao u tri seta, ali je u svakom od njih pokazao da ga se rivali plaše, da im kao pojava stvara psihološku barijeru, da nije poražen ni kada protivnik, poput Huberta Hurkača ima meč loptu i zicer iz forhenda. Novak je sa druge strane počistio konkurenciju sve do Španca, a onda morao pješke na Mjesec. Poslije sinoćne predstave malo ko bi smio da se kladi da gladijatori koje na vrhu ATP liste razdvaja svega 20 bodova neće igrati finale Ju-Es Opena i krunisati nezapamćenu sezonu što pamti njihove sudare u polufinalu Rolan Garosa, finalu Vimbldona i borbi za trofej Sinsinatija.

Baš zbog dolazećeg njujorškog grend slema, pobjeda i način na koji ju je izvojevao važniji su Đokoviću od samog trofeja Sinsinatija. Da, jeste postao najstariji šampion u 124 godine dugoj istoriji američkog mastersa, da, osvojio ga je po treći put domogavši se 39. masters i 95. titule u karijeri, ali činjenica da je u idealnom trenutku isjekao krila 20-godišnjaku, ne može da se mjeri ni sa jednim od pomenutih dostignuća.

Poslije vimbldonskog finala i poraza koji je doživio od Španca, već je Alkaraz počeo da se uvlači u glavu Đokoviću. Da je Španac kojim slučajem i juče slavio, vjerovatno bi za nedelju dana došao u Flašing Medouz uvjeren da Đoković ne može da ga zaustavi. Ovako je dobio i lekciju i poruku – još sam živ, ne planiram u penziju i vidimo se u Njujorku.

Pokazao je Đoković ne samo Karlitosu, već čitavoj teniskoj planeti lice čovjeka sa planete Kripton. Supermen je nakon poslednjeg poena pocijepao dres i otpustio emocije kakve nismo vidjeli ni sredinom juna kada je na Rolan Garosu postao čovjek sa najviše grend slem titula u istoriji tenisa. Još jedna lekcija o motivaciji, o teniskoj gladi, ili ti kako je vlasnik svih najvažnijih dostignuća u bijelom sportu, čovjek sa blizu 400 nedelja na vrhu ATP liste koji je sve masters turnire osvojio bar po dva puta, pronašao snagu da u 37. godini života sruši krvožednog kiborga koji poene pod najvećim pritiskom – a Alkaraz je spasao četiri meč lopte – igra gotovo bez greške. A pritom se zna da šta je poslednjih godina Đokovićev prioritet – isključivo grend slemovi.

Nije dozvolio Đoković da mu neočekivani poraz iz finala Vimbldona veže ruke – kako je sam rekao pred Sinsinati, prebolio ga je za dan. Možda nije tako izgledalo kada je u drugom setu tražio medicinski tajm-aut izgledajući kao grogirani bokser, izvjesno zbog toplotnog udara. Ali odlučnošću i čeličnim živcima koji su mu obilježili čitavu karijeru, Novak se vratio i dobio meč koji, statistički gledano, nije bilo realno da dobije. Kako objasniti trijumf čoveka koji je ispalio 19 vinera na 46 neiznuđenih grešaka, nad momkom koji je u polje rivala poslao 42 neodbranjiva udarca, a napravio 50 grešaka.

Ali to može samo srpski teniski as… Da vas pobijedi kada mu vjerovatnoća uperi revolver u potiljak. I kada ga servis izda i kada rival dominira u dugim razmjenama… A bio je nadmoćniji Alkaraz u tom segmentu, kao rijetko ko, rijetko kad protiv najboljeg svih vremena. Ne pitajte kako, ne tražite objašnjenja. Racionalnost tu ne igra ulogu. To je jednostavno Novak Đoković.

(mozzart sport)

Možda ti se svidi Više od Autora
Ostavite Komentar

Your email address will not be published.