U ime slobodnih građana Crne Gore, željnih demokratije i vladavine prava upućujem zahvalnost što sam dobila priliku da vas bar u najkraćim crtama informišem o temi korupcije i vladavine prava koja je inače najveći problem u mojoj zemlji. Dolazim iz Crne Gore, jedine zemlje u Evropi u kojoj je od 1945. godine neprestano na vlasti komunistička partija bilo pod originalnim imenom ili izmijenjenim 1992. godine – Demokratska partija socijalista, kazala je Marina Jočić, poslanik DF-a u svom govoru u Londonu.
“Svima vama koji dolazite iz bivših socijalističkih zemalja ne moram da objašnjavam kako funkcionšu naši vlastodršci koji su sledbenici tvrdih i nedemokratskih režima.
Daću vam samo dva primjera da vidite kako funkconiše vladavina prava i borba protiv korupcije u Crnoj Gori. Skoro kompletan finansijski promet koji obavlja država i njene institucije vodi se preko privatne banke brata šefa crnogorskog režima koji je trenutno i predsjednik Crne Gore – Mila Đukanovića. Njegov brat je najpovlašćenija osoba u poslovnom svijetu u Crnoj Gori, a njegova sestra je advokatica bez čijeg posredništva se ne može zaključiti ni jedan važan ugovor sa investitorima iz inostranstva.
Više godina EU je pokušavala da afirmiše ideju osnivanja Agencije protiv korupcije koja bi se dominantno bavila korupcijom na visokom nivou. I znate li kako se to završilo? Kako i jedino može u državama sa diktatorskim režimom, Agencija je konačno osnovana, a na njeno čelo je postavljen najbliži rođak crnogorskog premijera, inače penzionisani službenik obavještajne agencije, čiji je osnovni zadatak trebalo da bude da spriječi korupciju Vladinih službenika, navodi Jočić.
Umjesto da radi svoj posao, direktor Agencije za antikorupcju bavi se progonom političkih neistomišljenika, civilnim sektorom i nezavisnim medijima.
“Kada je takvo stanje u samom vrhu vlasti nije teško zaključiti da se korupcija spušta i na niže nivoe u sudstvo, lokalne samouprave i tako dalje. Pitamo se kakva je uloga parlamenta? U slučaju Crne Gore, gotovo nikakva. Zato što postoji apsolutna i isključiva vlast koja nikada ne bi prihvatila ni najbolju ideju opozicije. Ono što opozicija može u parlamentu je da govori o ovome ali bez mnogo efekata. A zašto je to tako? Po prirodi komunističkih režima, a iskustvo nas tome uči, svi njihovi lideri i vođe su imali ambiciju da vladaju doživotno. Imam jedan najočigledniji primjeri, moj kolega koji je najmlađi poslanik u parlamentu Crne Gore je rođen nekoliko godina pošto je Milo Đukanović došao na vlast. Znači da je čitava jedna generacija prošla i stasala a ovaj čovjek, Milo Đukanović je i dalje na vlasti sa ambicijom da bude kao Lenjin, Kastro, Tito, Mao Ce Tung i ostali. Dakle, do samog kraja života da sve kontroliše u jednoj državi, kazala je ona.
Na kraju, u ime slobodnih građana Crne Gore, “molim Vas, ne da nam pomognete da srušimo režim, već samo da budete objektivni, za početak tako što nećete tapšati po ramenu naše rukovodstvo, a kritike upućivati suptilnim diplomatskim rečnikom tako da one budu neprimjećene u našoj javnosti”.
“Nama je potrebna demokratizacija Crne Gore i ulazak u društvo razvijenih i politički stabilnih zemalja”, kazala je ona u svom obraćanju.