Jedan od najvećih uspjeha srpskog ženskog sporta: 10 godina od svjetskog srebra rukometašica

Rukometašice Srbije upisale su se zlatnim slovima na današnji dan u istoriju srpskog sporta od osamostaljivanja osvojivši srebro na Svjetskom prvenstvu održanom u Beogradu 2013.

Ne samo što su ostvarile jedan od najvećih uspjeha ženskog sporta u Srbiji, već je do nedavno, publika u beogradskoj Areni držala svjetski rekord po posjećenosti.

Na putu do zlata izabranice Saše Boškovića zaustavile su raspoložene Brazilke, ali je bez obzira svjetsko srebro sijalo i sija zlatnim sjajem.

Srbiju su tada predstavljale sledeće rukometašice: Katarina Krpež, Jelena Popović, Andrea Lekić, Jelena Živković, Sanja Damnjanović, Jelena Erić, Jovana Risović, Sanja Rajović, Svetlana Ognjenović, Biljana Filipović, Katarina Tomašević, Jelena Nišavić, Jovana Stojiljković, Kristina Liščević, Dragana Cvijić i Marija Lojpur.

Bilo je tu pristuno još igračica koje su bile pozivane da tokom prvenstva pomognu, ali je ovo zvaničan sastav ekipe koja je iznijela najveći teret.

Tada najmlađa u reprezentaciji, a danas kapiten nove generacije srpskih rukometašica, golman Jovana Risović, sa istom emocijom evocira uspomene sa tog prvenstva.

„Ponosna sam što sam bila dio istorije srpskog ženskog rukometa. Sama pomisao i sjećanje na 2013. u meni budi razne emocije. Riječima se ne može opisati ta želja u ljudima tada da dođu da nas bodre, što nas je i dovelo do svjetskog rekorda.”

„Zmajče” je i dalje tu, sa istom voljom i žarom.

„Svaki sportista želi da napreduje iz dana u dan. Sve više mislim i nadam se da možemo još lepih stvari sa reprezentacijom da ostvarimo, sada u drugačijoj ulozi nego što sam bila tada. Sada sam ja ta podrška koju sam dobijala od drugih, ali moj najveći motiv je to što sam uvijek voljela i voljeću da igram za Srbiju”.

Od adrenalina, nije se spavalo pred najbitnije utakmice.

„Mnogo je anegdota iz tor perioda, nekih se više i ne sjećam, ali jedna stvar mi je ostala u sjećanju. Nismo mogle da zaspimo do pet, šest sati ujutro od uzbuđenja. Moja cimerka Jovana Stojiljković i ja smo jedno veče izašle do recepcije i vidjele da većina djevojka ima isti problem, ali sve te stvari su gradile zajedništo i timski duh među nama koji je donio ovu medalju”, kazala je Risović.