Je li „stigao vakat“ za ispunjenje zavjeta: Krunisanje Lovćena kapelom za konačno pomirenje u Crnoj Gori

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić inicirao je ideju obnavljanja porušene Njegoševe kapele koja je dio Njegoševog amaneta.

„Obnavljanje Njegoševe kapele na Lovćenu je ideja koju je pokrenula Mitropolija crnogorsko-primorska i mitropolit Amfilohije. Smatram da smo danas zreli kao društvo i zjaednica da realizujemo tu ideju koja će dovesti do pomirenja i okupljanja ljudi u Crnoj Gori. I želim da iskoristim priliku da je kao predsjednik Skupštine Crne Gore javno iniciram. Poštujući Njegoševu želju uspostavili bi novu moralnu vertikalu koja će učiniti da Crna Gora ozdravi i da u bolju budućnost zakorači svjesna sebe i svoje slavne istorije zatvarajući poglavlje podjela i netoplerancija“, rekao je Mandić.

On je dodao i da bi „naša narodna zajednica u teškim vremenima sačuvala kontinuitet, da bi imali na koga da se pozovemo i na šta da se oslonimo“ da je neophodno i simbolički i realno da se ispoštuje „najdublja duhovna tradicija Crne Gore u kojoj se veličanstveno uzdižu ličnost i djelo pjesnika, vladike i svetitelja Petra II Petrovića Njegoša Lovćenskog tajnovidca“.

„U tom smislu povratak Njegoševe kapele na Lovćenu po mom mišljenju bio bi i simbolički i realno veliki istorijski korak savremene Crne Gore. Bez obzira na sve naše prolazne razlike i nesporazume bio bi to ne samo znak političke mudrosti i zrelosti, nego i znak istinskog narodnog pomirenja i okupljanja oko onog što nas sudbinski povezuje. Uvjeren sam na dobrobit Crne Gore i građana. To ne znači da bi bilo ko rušio mauzolej na Lovćenu, kojeg su sagradili naši preci i predstavlja dio istorijske, već da bi narod sagradio kapelu istu onakvu kakvu je svom stricu posvetio Petar II Petrović Njegoš i u njoj pohranili njegove svete mošti što je bila i njegova želja“, kazao je Mandić.

Ono što je dominantno u osporavanju Njegoševe kapele jeste činjenica da dio društvene sfere ne želi povratak kapele na Lovćen, tvrdeći da je to kapela Aleksandra Karađorđevića. Istorijski posmatrano kralj Aleksandar Karađorđević je obnovio Njegoševu kapelu nakon što je ista razorena 1916. od strane Austrougarskih projektila. Obnova je završena 1925. godine a dominirala je lovćenskim pejzažem do 1972. kada su komunističke vlasti srušile crkvicu i podigle mauzolej po projektu Ivana Meštrovića. Srpska pravoslavna crkva i dan danas traži obnovu Lovćenske kapelice, uz kompromis da neće dirati mauzolej, ali čak i to biva osporeno od strane jednog dijela političkog spektra.

A taj dio političkog spektra oglasio se odmah nakon Mandićeve izjave o obnovi kapele. Tako su iz DPS-a kazali da je onaj ko bi krenuo u sprovođenje nauma da se obnovi Njegoševa zavjetna kapela na Lovćenu svjestan da bi izazvao sukobe u Crnoj Gori. To je kazao predsjednik Demokratske partije socijlista Danijel Živković.

„Ova parlamentarna većina se, kako kažu, sastala da se bori za bolji životni standard, borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, a da su identitetske teme ostavljene po strani. To koliko su identitetske teme po strani imate priliku da vidite ovih prethodnih nedjelja kada su davali izjave kako treba mijenjati Ustav, Zakon o crnogorskom državljanstu. I iznenađuje nas kako Mandić govori kako treba obnoviti kapelu na Lovćenu. Mandić vrlo svjesno zna šta priča i govori i svjestan je da ne može doći do tog nauma i da se ne može sprovesti jer ukoliko bi neko krenuo u sprovođenje tog nauma svjestan je da bi izazvao sukobe u Crnoj Gori“, kazao je Živković.

Istakao je i da je svjestan svega toga Mandić ali da treba „prekriti sve što se sramno desilo u Višem sudu kroz oslobađajuću presudu u slučaju državni udar“.

„Nema ništa od tog nauma Andrije Mandića, svjestan je i on toga ali uporno pokušava da kroz identitske teme stavi u prvi plan ono što je njegov interes učešća u ovoj vlasti. On je suštinski lider parlamentarne većine i kolovođa promejna identiteta svijesti građanske Crne Gore. On želi da mnijenja karakter Crne Gore, stavio se u ulogu čovjeka koji želi da promijeni ono što je bit i suština kako je Crna Gora postojala u prethodnom vremensom periodu. Njega ne zanima antifašističko nasljeđe, građanska Crna Gora, Crna Gora kao članica NATO i kao sastavni dio evropskog sistema vrijednosti. Njemu je poruka neka ni ne pomišlja da pokušava takav naum zna dobro kako će se on završiti“, poručio je Živković.

Šta se spori?

Primarna stvar koja je tačka sporenja strane koje su za izgradnju kapele i onih koji se time protive ne leži u činjenici da li treba da se ona obnovi, već u tome ko će je obnoviti i kako će ona izgledati. Kako smo prethodno i pomenuli, sporna je činjenica da je izgradio kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, Aleksandar Karađorđević, i pominje se da to više nije ona ista kapela.

Ipak ukoliko bismo prosto pogledali fotografije, kažimo, dvije različite „verzije“ Lovćenske kapele, primijetili bi da je razlika neznatna, i da je jedina relevantna razlika kameni zid koji kapelicu okružuje. Samim tim, ključna argumentacija onih koji se protive izgradnji kapelice ne stoji. Iz Mitropolije su  takođe kazali da je, po najrelevantnijim svjedočenjima, kapelica između dva rata obnovljena na temeljima i po dimenzijama one srušene u Prvom svjetskom ratu. Mitropolija bi insistirala da obnovljena crkva bude što je moguće vjernija replika one koja je izgrađena u vrijeme mitropolita Petra Drugog Petrovića Njegoša.

Imavši ove činjenice u vidu, mora se konstantno potencirati i istorijska činjenica da je kralj Aleksandar, kome struja koja se protivi izgradnji kapelice zamjera što je obnovio, ustvari bio i unuk kralja Nikole. Aleksandrova majka, Ljubica-Zorka Karađorđević, bila je ćerka kralja Nikole, a shodno tome, kralj Aleksandar je i imao istorijsku i porodičnu povezanost, ali i motiv da obnovi razrušenu kapelicu od strane Austrougara.

Svjedoci smo da jeste postojao dinastički sukob između Karađorđevića i Petrovića, iako je apsolutno istorijski nesporno da su i jedna i druga dinastija bile srpske dinastije (ukoliko postoji ikakva sumnja samo je potrebno pogledati pjesme kralja Nikole, njegovog oca Mirka, pa i knjaza Danila, Njegoša, sv. Petra itd..). Samo veliki narodi kakav je srpski narod imaju u svojoj istoriji dinastičke sukobe i to je zaista stvar kojom bi se trebalo ponositi. Ipak, današnji navodni crnogorski identitet zbog svoje netrpeljivosti prema dinastiji Karađorđevića pokušava da napravi otklon od crnogorskog srpstva koje ga je krasilo kroz istoriju, a samo još jedan metak u tom rafalu predstavlja osporavanje pokušaja da se Lovćenska kapela konačno i podigne.

Jednu od ključnih odluka u svemu ovome bi na kraju trebali da nose potomci te dvije dinastije koje su se u jednom vremenu sukobile. Tako je princ Filip Karađorđević nedavno na Twitteru napisao da smo dužni da ispunimo Njegošev amanet, podignemo Crkvu na Lovćenu i vratimo njegove svete mošti u kapelu.

„To nije političko pitanje, to je pitanje dužnosti i odgovornosti svih nas. Dužnosti oko koje ne treba da se dijelimo i svađamo, već da se ujedinimo i složimo“, kazao je princ Filip.

A sličnog mišljenja je i potomak dinastije Petrović Njegoš. Knez Ivan Petrović Njegoš, direktni potomak kneza Rada, koji je bio rođeni brat vladike Danila i otac vladike Vasilija i Đura koji je njegov čukunđed jasnog je stava –  to je rana njegove porodice i uopšte civilizovanog svijeta na koju se ipak ne može ćutati.

On je u novogodišnjem intervjuu za Borbu kazao da zvuči nevjerovatno da je u srcu Evrope u dvadesetom vijeku srušen zavjet jednog velikana i to od strane njegovog naroda.

„To je jedinstven primjer. Iako je gradnjom mauzoleja oskrnavljena sveta planina skraćivanjem vrha za nekoliko metara, taj mauzolej postoji i nekima je veoma značajan i iz tog razloga ne treba ga rušiti, ali treba podići kapelu kao ispunjenje poslednje želje jednog čovjeka. Danas nema ni izvorne kapele, ni one koju je obnovio kralj Aleksandar na temeljima stare, porušene austrijskim haubicama, a obaveza je ispuniti zavjet ličnosti koju svi prisvajaju . To je prilika za bratskim zagrljajem svih koji različito misle tako što će se graditi kapela striktno onako kako je sam Njegoš projektovao i za života sagradio posvetivši je svom stricu sv. Petru Cetinjskom. Dakle, neka na Jezerskom vrhu budu i mauzolej i kapela po onoj narodnoj : „Đe čeljad nijesu bijesna, ni kuća nije tijesna“, jasan je knez Ivan za Borbu.

Shodno pomenutom, ukoliko su se potomci obije dinastije složili da kapela treba da se vrati, a i ta je to volja naroda Crne Gore, ko onda ima pravo da ovo spori?

Ako je Aleksandrova kapela, onda je Aleksandrov i mauzolej; Markuš: Niko iz Crkve ne želi da dira ideju Ivana Meštorvića, Aleksandrovo dvorskog vajara

Interesantno je sa ovog aspekta posmatrati tvrdnje da je Aleksandrova kapela, jer je kralj obnovio 1925. godine, jer bi po toj logici i mauzolej na Lovćenu bio „Aleksandrov mauzloej“ obzirom da je prve ideje i crteže tog zdanja napravio Aleksandrov dvorski vajar Ivan Meštrović.

Istoričar, publicista i bivši gradonačelnik prijestonice Cetinje Jovan markuš kazao je ranije Borbi da je prva ideja i crtež Mauzoleja napravljen od strane Ivana Meštrovića, dvorskog  vajara kralja Aleksandra, i da je čak to kralj Aleksandar i usvojio, ali ih je u tome naumu spriječio mitropolit crnogorski Gavrilo Dožić koji je tražio da se obnovi razorena Njegoševa kapelica.

„Taj projekat je usvojen, a uradio ga je poznati arhitekta Nikolaj Krasnov. Ovo su činjenice a ostalo su spekulacije“, kazao je Markuš za Borbu i dodao da je država dužna da obnovi Lovćensku kapelu, ali i da niko iz Crkve ne želi da ruši, niti je planirao da ruši, kako navodi, Aleksandrov i Meštrovićev mauzolej.

Podsjećamo, u više navrata je iz Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve govoreno da ne žele da se ruši mauzolej već da na Lovćenu ima mjesta za kapelicu, ali i da je Lovćen bez kapele „obezglavljen“. Društvena sfera je takođe u više navrata i sama govorila da mauzolej ne treba rušiti već da ostane kao spomenik jednom vremenu, itekako teškom po Srpsku pravoslavnu crkvu.

„Potrebno doći do pokajanja i preumljenja i napraviti otklon od zle komunističke misli i očistiti se od ustašluka“: Poruka Mitropolita kojom je jasno fingirao glavni problem u Crnoj Gori

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, takođe je u više navrata tvrdio da smo dužni da obnovimo Njegošev amanet i da podignemo crkvu na Lovćenu, i da vratimo njegove svete i namučene kosti u kapelu na Lovćenu

„Kada će to biti? To će biti kada dođe do sveopšteg pokajanja i preumljenja. Ponekad mi se čini da je taj dan blizu, da je Crna Gora shvatila da je učinjen veliki grijeh i veliko bezakonje, a ništa strašnije nema od gaženja amaneta. Mi taj grijeh treba da speremo sa svojih savjesti, a to ćemo učiniti kada dođe do dubljeg samosaznanja i pokajanja i kada napravimo otklon od zle komunističke misli i od kulta ličnosti Josipa Broza i kad se očistimo od ustašluka, koji je zahvatio donekle Crnu Goru“, kazao je mitropolit.