Jasno je zbog čega DPS diže galamu: Plaše se da će Mandić pristupanjem tajnim podacima otkriti sve malverzacije Milovih pulena u bezbjednosnom sistemu!

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Demokratska praksa je da se Vladi da sto dana pa da se pokaže kojim putem je krenula i kakve rezultate će imati, a za Skupštinu, preciznije rečeno njenog predsjednika Andriji Mandiću, ne daje se ni pet minuta ,,nenapadanja“.

Krenulo se na Andriju Mandića sa prljavom kampanjom od dana izbora na funkciju predsjednika Skupštine i ti napadi, gubitničkog DPS-a sa satelitima, i nekih medijskih kuća, koje trebaju da opravdaju novčana sredstva koja su u njih ulažu, ne prestaju.

Odgovor Andrije Mandića je direktan i državnički, moja misija je pomirenje jer to je jedina šansa da Crna Gora opstane i u skorijoj budućnosti postane moderna evropska država.
Riječ pomirenje se naravno nije sviđela DPS-u i satelitima jer njihovu epohu vladanja pratile su samo podjele i sijanje razdora među građanima Crne Gore, kao maska pljački i kriminalu koju su godinama protežirali.

Zato je prvih deset dana na funkciji predsjednika Skupštine Andrije Mandića bila za njih noćna mora, jer je on, i pored prljave kampanje i lobiranja, pokazao da će sve to biti pobijeđeno i da će parlament i na domaćem i međunarodnom planu sigurno nadmašiti sve prethodne sazive.
Već je jasno da je pokušaj izolacije i osporavanja Andrije Mandića osuđeno na neuspjeh i da su prvih deset dana pokazali da će Skupština biti zamajac donošenja važnih odluka koje će odblokirati Crnu Goru, koju je bivši režim decenijama držao kao taoca.

Važne odluke koje će biti donijete u kratkom vremenskom roku će biti poruka i svim važnim međunarodnim centrima da se one stranke koje su sebe nazivale evropske bila samo floskula, koja je u pozadini imala sasvim druge namjere, antievropske i antidemokratske.
Takav dvoličan odnos se već vratio kao bumerang Bošnjačkoj stranci, jednom od satelita DPS-a, koja je tokom pregovora o 44.Vladi vodila računa samo o interesima funkcionera iz vrha stranke i interesima DPS-a.

Na već po ko zna koji poziv od strane Andrije Mandića i Milana Kneževića na istinsko pomirenje u Crnoj Gori odgovor BS je bio da se ucjenom pokuša spriječiti ulazak u vlast predstavnika Srba, sa samo jednim ciljem da se zadrže privilegije i prikriju sva nepočinstva bivšeg režima.
Zabrinutost bivšeg režima za povjerljiva dokumenta koja bi navodno Andija Mandič kao član Savjeta za odbranu i bezbjednost mogao kompromitovati su jeftin pokušaj da se uz pomoć nekih već ,,izlizanih“ lobista može doći do podrške da se uzdrma 44.Vlada, kako bi se oni opet, vratili na vlast.

Vrijeme će vrlo brzo pokazati da se oni ne brinu da bi Andrija Mandić mogao zlouptrebiti povjerljive podatke vezane za NATO, već žive u strahu da se ne otkriju tajne o njihovim zloupotrebama u Ministarstvu odbrane, posebno za vrijeme ministrovanja Predraga Boškovića. Andrija Mandić će nesumnjivo časno obavljati funkciju u Savjetu za odbranu i bezbjednost ali strah je jer njegovi protivnici znaju da će on inicirati već na prvim sjednicama da Ministarstvo odbrane dostavi izvještaje o prethodnom radu.

Strah je jer će isplivati ,,povjerljivi podaci“ o višemilionskim štetama napravljenih budžetu, raznim zloupotrebama povjerljivih nabavki, namještenim tenderima, kršenju službenog položaja, politički motivisanim nezakonitim vanrednim unapređenjima, mobingu, zapošljavanju ugovorom o djelu podobnih lica, ogromnom trošenju vojničkog novca na sponzorisanju podobnih nevladinih organizacija, sportskih klubova i pojedinaca.

Salve napada na Andriju Mandića, nezapamćene na političkoj sceni Crne Gore, su iz golog straha jer je konačno došlo vrijeme da se u potpunosti ogoli i razotrkrije karakter takozvanih proevropskih i patriotskih snaga u Crnoj Gori.

Pomirenje, koje je glavni moto u misiji Andrije Mandića sa mjesta predsjednika Skupštine, na svom putu imaće dosta prepreka, ali je neizbježno, ono je stimulativno, ono je zdravo, baš kao što je mržnja neka vrsta socijalne i individualne bolesti, i zato pomirenje mora pobijediti.