JAKOV MILATOVIĆ – IZNEVJERENA OČEKIVANJA BIRAČA SRBA I SRPSKOJEZIČKIH CRNOGORACA KOJI SU GA USTOLIČILI NA PREDSJEDNIČKU FUNKCIJU

Piše Milan Gajović, diplomirani pravnik sa advokatskim ispitom i diplomirani ekonomista, iz Podgorice

„Vlast je veliko iskušenje i malo je onih koji mogu odoleti tom iskušenju.“ (Sveti Nikolaj Ohridski i Žički (Velimirović), 1880-1956)

„Daj mu vlast u ruke, pa ćeš vidjeti ko je i šta je. (Narodna mudrost)

„Na vlasti niko nije sačuvao pamet i prijatelje. Pamet im pojede taština, a prijatelje razjure čim im progovore istinu.(Dobrica Ćosić, 1921-2014, srpski književnik, akademik i državnik)

Prvi krug predsjedničkih izbora u Crnoj Gori – održan je 19.marta 2023.godine, a drugi krug 2. aprila iste godine. U prvom krugu, Jakov Milatović je dobio 97.867 glasova (28,92 odsto), a u drugom krugu 221.592 glasa (58,88 odsto) i, time, postao predsjednik države. Znači, u drugom krugu je dobio preko 123.000 glasova više, mahom Srba i Crnogoraca kojima je srpski maternji jezik, što mu je odlučujuće pomoglo da postane predsjednik.

Predsjednik države izražava, simbolizuje i predstavlja jedinstvo ustavno i zakonski definisane i međunarodno priznate državne teritorije, kao pravno oplemenjenog prostora i stanovništva (svih građana) koje na tom prostoru živi. I Platon se, u svojoj „Državi“, zalagao da državom upravljaju najumniji, najbolji i najsposobniji, vrli (najmoralniji) pripadnici etičke aristokratije, koji se, u vršenju javnih funkcija, „kontrolom misli i jezika“, isključivo zalažu za opšte dobro.

Šef države je „garant ustava“, „neutralni arbitar“ i „neutralna snaga“ koja obezbjeđuje političku stabilnost u državi. Benžamen Konstan (Benjamin Henry – Constant de Rebecque, 1767-1830, francuski književnik, državnik i političar) smatrao je da „svaki ustav zahtijeva neutralni autoritet, koji bi trebalo da doprinosi ravnoteži sve tri grane vlasti“. A Robert Redslob (1882-1962, francusko-njemački profesor ustavnog i međunarodnog javnog prava) tumačio je da se istinski parlamentarizam može ostvariti samo u slučaju da postoji ravnoteža između izvršne i zakonodavne vlasti.

Najviši pravni akt Crne Gore ustavotvorio je parlamentarni sistem organizacije vlasti sa „slabim šefom države“. Predsjednička funkcija je, uglavnom reprezentativna (ceremonijalna) i protokolarna. Naime, prema članu 11 stavu 5 Ustava, „Crnu Goru predstavlja predsjednik Crne Gore.“. Predsjednik nema nadležnosti u domenu utvrđivanja i vođenja unutrašnje i spoljne politike. Vlada, kao nosilac izvršne vlasi, odgovorna je za cjelokupno upravljanje državom.

I prema Ustavu i dobrim parlamentarnim običajima, predsjednik Crne Gore je spona koja, predlaganjem mandatara, omogućava skladno i efikasno funkcionisanje Vlade i Skupštine, kao operativno – izvršne i zakonodavne vlasti. Ovakav zaključak nesporno proizilazi tumačenjem člana 11 stava 4 Ustava („Odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli.“).

I polaganjem zakletve predsjednik se javno moralno obavezuje „svojom čašću“, da će dužnost predsjednika Crne Gore „obavljati savjesno i odgovorno za dobro svih građana“.

Međutim, odmah nakon izbora Milatović je pokazao svoje pravo antisrpsko, antirusko, euronatovsko lice (što je protivno suštinskim interesima i države Crne Gore), kao i postojanu potrebu da se, protivustavno, miješa u nadležnost Vlade.

U prilog takvom zaključku citiraćemo i komentarisati njegove karakteristične predsjedničke javne izjave.

„…kazao (je) da je tzv. Kosovo „međunarodno priznata država“ i da je to za njega završena priča, da su „Srbi počinili genocid u Srebrenici“, kao i da je za snažnije jačanje NATO-a i za uvođenje sankcija Rusiji.“ (Novosti online, 8.4.2023.)

„…novi šef države Jakov Milatović je više puta izdeklamovao NATO agendu koju će dosledno da primenjuje: podržava nezavisno „Kosovo“, poštovaće i uvodiće sve oštrije sankcije Rusiji, optužuje Srbe za tzv. genocid u Srebrenici…“ (Sputnjik, Borba portal, 9.4.2023.)

„Priznanje nezavisnosti Kosova, članstvo zemlje u NATO-u i sankcije Rusiji kao dio spoljne i bezbjednosne politike EU su – završene stvari.“ (u intervjuu za RTV Slovenije; IN4S, 6.8.2023.)

„…jačanje kredibilnosti (šta je to?!) NATO članstva nalazi se na vrhu prioriteta (nove Vlade)…“ ( na pres konferenciji, u Cetinju; IN4S, 10.8.2023.)

„Crna Gora otvoreno i snažno osuđuje ničim izazvanu agresiju Rusije protiv Ukrajine.“ (IN4S, 22.8.2023.)

„…(Na samitu „Krimska platforma“, u Kijevu) J. Milatović je naveo da mu je čast da se obraća na ovom samitu koji „brani evropske vrijednosti nasuprot ruskoj agresiji na Ukrajinu“. „Kao predsjednik Crne Gore koristim svoje ustavno pravo i lični integritet da naglasim da Crna Gora čvrsto stoji uz Ukrajinu i njen narod…“…naveo (je) da se događaju „najmračnija vremena od Drugog svjetskog rata“…(rt.rs; Iskra portal, 24.8.2023.)

„…Ruska agresija na Ukrajinu djelovala je kao poziv na buđenje u Briselu i drugim evropskim prijestonicama da pristupanje (EU) mora da bude geopolitički aspekt…Mandatar Milojko Spajić je bio primoran na savez sa prosrpskom strankom (?!)…ostaju tri spoljnopolitička cilja: kredibilnije članstvo u NATO-u, stoprocentna usklađenost sa spoljnom politikom EU, uključujući sankcionisanje Rusije i nezavisnost Kosova…To su principi koje očekujem od nove Vlade.“ (u Londonu; IN4S, 25.10.2023.)

„Podrška naroda NATO-u se povećala otkada smo ja i Spajić ušli u politiku (kojim metodom li je to utvrdio?!)…država čini sve što može da smanji zavisnost i od ruskog tržišta kada je u pitanju turizam…Rusija pokušava da se umiješa u našu politiku…(Borba portal, 27.10.2023.)

Šta se iz citiranih izjava može zaključiti?

Milatović je iznevjerio očekivanja velike većine svojih glasača – priznanjem lažne države Republika e Kosoves, prihvatanjem zapadnog narativa o „komunalnom genocidu“ u Srebrenici, karakterisanjem ruske vojne intervencije u Ukrajini kao agresije, saglasnošću sa sankcijama EU Rusiji… Uzalud su bili pobjednički pokliči njegovih glasača „Kosovo je Srbija!“, „Crna Gora i Srbija, to je jedna familija!“…

Ovakvo postupanje je protivno tzv. teoriji mandata. On, kao predsjednik, nema pravo da donosi „značajnije odluke“ ako mu za to glasačko tijelo na predsjedničkim izborima nije dalo mandat. Bio je dužan da se u svom predizbornom programu i predsjedničkoj kampanji jasno izjasni o tim pitanjima i da na tome gradi izborno povjerenje. Tako bi biračko tijelo (građani, kao nosioci suverenosti) unaprijed znalo „kako će se vladati zemljom“ (Miodrag Jovičić, 1925-1999, profesor univerziteta i jedan od najuglednijih srpskih stručnjaka za ustavno pravo). U protivnom, radi se o zloupotrebi povjerenja birača.

Drugim riječima, Milatović je bio dužan da, u svome političkom programu i javnim izjavama u toku predsjedničke kampanje jasno saopšti svoju antisrpsku, antirusku i euronatovsku orijentaciju i za nju zatraži podršku biračkog tijela. Naravno on je znao da, u tom slučaju, ne bi dobio glasove Srba i srpskojezičkih Crnogoraca i ne bi postao predsjednik Crne Gore! Zato je on nelegitiman predsjednik, jer, za svoju suštinsku političku orijentaciju po ključnim pitanjima crnogorske spoljne politike nije dobio povjerenje, zakonom propisane većine, birača!

Milatović se u inostranstvu ponaša kao premijer. Takođe, ustavno neovlašćeno, utvrdio je glavne pravce spoljne politike nove Vlade („priznanje nezavisnosti Kosova“, priznanje „genocida u Srebrenici“, „jačanje kredibilnosti NATO-a“, „ruska agresija na Ukrajinu“, „sankcije Rusiji“…) i tretira ih kao „završene stvari“ prije, ne samo što ta Vlada nije bila izabrana, nego i prije potpisivanja koalicionog sporazuma o njenim zajedničkim programskim opredjeljenjima!

Takođe, javno iznijetim stavovima („Crna Gora otvoreno i snažno osuđuje“, „Crna Gora čvrsto stoji uz Ukrajinu i njen narod“…) poistovjećuje sebe sa državom (oduševljen kliktajem Luja XIV „Država, to sam ja!“)

„Ruska agresija na Ukrajinu“ za njega predstavlja „najmračnija vremena od Drugog svjetskog rata“?!

„Predsjedniče“ Milatoviću, najmračnije doba u evropskoj poslijeratnoj istoriji bilo je monstruozno bombardovanje SRJ (Srbije i Crne Gore) od strane NATO pakta, koje Vi nijeste nazvali agresijom, niti ste ga ni jednom jedinom riječju osudili!

Milatović navodi i da „Rusija pokušava da se umiješa u našu politiku“, iako to nadležni organi nijesu utvrdili, a zalaže se i za smanjenje zavisnosti od ruskog tržišta u oblasti turizma, mada veći dio turističkog priliva potiče od ruskih građana, pa bi to nanijelo znatnu štetu crnogorskoj ekonomiji?!

Opisanim postojanim miješanjem u nadležnost Vlade, on prekoračuje svoju predsjedničku ustavnu nadležnost, što predstavlja povrede Ustava i to: člana 11 (Podjela vlasti) stav 2 („…izvršnu vlast vrši Vlada…“) i člana 100 (Nadležnost) („Vlada: 1) vodi unutrašnju i vanjsku politiku Crne Gore…“), sankcionisane u članu 98.

Utemeljeno tumačimo da iz takvih njegovih javnih nastupa provijava i žal što je poražen u unutarstranačkoj borbi sa kolegom Spajićem, za premijersku funkciju u kojoj je koncentrisana najveća politička moć. Time se preporučuje svojim zapadnim mentorima za čelništvo buduće Vlade nakon isteka predsjedničkog mandata.

Svojim poslijeizbornim izjavama, Milatović, kao zahvalan zapadni stipendista i neoliberalni bankar, poručuje svojim mentorima da čvrsto ostaje na „Fulbrajtovom kursu“ i privržen euroatlantskim „vrijednostima“.

Jednom riječju, on je velika, nažalost ustoličena, obmana većinskih Srba i Crnogoraca kojima je srpski maternji jezik!