Izdaja ne leži u DF-u, a SNP-u i URI polako ističe vrijeme, moraju se vratiti dogovoru u okviru parlamentarne većine!

Piše Siniša Petrović

Na sceni je pokušaj Mila Đukanovića da se vrati na pozicije prije tridesetog avgusta. Cilj povratka na mjesto odlučivanja i nastavak antisrpskog djelovanja je opsesija Đukanovića, jer ranjeni diktator ne bira sredstva da se osveti srpskom narodu i SPC koji su ga skinuli sa prestola.

Sada je na sceni lutkarsko pozorište u kojem se Đukanović poigrava sa UROM i SNP-om dajući im Ginjol lutku da se igraju sa njom. To je igračka koja pomaže da dijete bude interaktivno, pomaže im da uče i razumiju svijet oko sebe kroz igru i maštu i da ostvare neke svoje dječačke snove.

U ovoj lutkarskoj igri javljaju se neki analitičari koji smatraju da Dritana Abazovića i Vladimira Jokovića ne treba udaljavati od sebe jer će oni biti korisni saveznici u bliskoj budućnosti.
Ova konstatacija je vrlo opasna jer oni koji pristanu da budu dio Đukanovićevog lutkarskog pozorišta u bliskoj budućnosti postaju društvo Novaku Kilibardi i Darku Pajoviću.

Svi koji su povjerovali da će druženje sa Milom Đukanovićem biti ljekovito i da će im pomoći da podignu svoj rejting brzo su zbrisani sa političke scene i potom i izbrisani iz registra političkih stranaka.

On svoje satelite drži u orbiti dok mu politički trebaju, a onda ih strmoglavo pusti da padaju pravo u blato.

Ponašanje vrha URE pokazuje da su izgleda nepovratno postali Milove omiljene bitangice i očekivanja da će oni u bliskoj budućnosti biti dragocjen partner je nemoguća misija. Logika je suprotna, od onoga ko se približava DPS-u treba se udaljavati, što brže i što dalje

Sa druge strane ponašanje SNP je najveće razočarenje na političkoj sceni Crne Gore od početka višestranačja. Svaki dan odlaganja jasnog odgovora da je za njih neprihvatljiva koalicija sa DPS-om vodi tome da, koliko sjutra, neće imati članova ni da popune Glavni odbor.

Da li u vrhu SNP-a ima još neko razuman da shvati da su oni prvi kojima Đukanović priprema giljotinu. Odmah poslije izglasavanja VDT-a i sudija Ustavnog suda, po mjeri Đukanovića, SNP će biti prvi odbačen.

Tada brojka od 49 više neće biti potrebna, a onda će Milo Đukanović imati želju da ponizi SNP, naravno ne njihovo rukovodstvo, jer ono bi ulaskom u koaliciju sa njim već bili poniženi, već časno članstvo koje je Momir Bulatović poveo putem ISTINE, a koji su sada, kao biseri rasuti u više stranaka.

Ne očekuju valjda u rukovodstvu SNP-a da će im DPS sa satelitima realizovatu navodni program, koji oni, kao opravdanje koaliranju sa DPS-om, sada propagiraju.

Nema ništa ni od Temeljnog ugovora ni od popisa, Otvorenog Balkana, a Đukanović će isključivanjem SNP- iz Vlade pokazati svoju moć.

Dritan Abazović će tada Vladimiru Jokoviću, kao što je uradio i Zdravku Krivokapiću, reći ,,Što smo se grlili, grlili smo se, a sad adio i ko zna kad i ko zna gdje“.

Zamisao da se DF prevari preko SNP-a sigurno neće proći, jer DF nije smo politićka stranka već mnogo više od toga.

DF je bio i ostaće glas naroda i oni i ne pomišlja da povjeruju obećanjima Dritana Abazovića i Vladimira Jokovića i da izdaju izbornu volju građana.

Izdaja ne leži u DF-u, a SNP-u i URI polako ističe vrijeme, i ako imaju istinsku želju da mijenjaju Crnu Goru, onda se moraju vratiti dogovoru u okviru parlamentarne većine.

U suprotnom, odlazak u naručje DPS-a bio bi završni udarac, ne samo njihovim strankama, već i poslednjoj nadi da se Crna Gora može izvući iz kandži mafije i organizovanog kriminala.