“Izborili smo se sa ispitom na kojem su padale mnogo veće i jače države i ekonomije od naše”

Novi Sad se pokazao kao jedan od šampiona borbe protiv opakog koronavirusa. Mada je na početku bilo zaraženih, glavni grad Vojvodine danas je među mjestima u kojima se može reći da je epidemija suzbijena.

Gradonačelnik Novog Sada, inače i član republičkog kriznog štaba, u intervjuu za Srpski telegraf govori o dvomjesečnoj borbi s virusom.

Za početak, logično pitanje, kako su Vojvodina i Novi Sad, kao njen najveći grad, uspjeli da se tako dobro izbore s koronom? Ko je za to najzaslužniji?

– Nije ovo takmičenje, pa da skupljamo lovorike. Novosađani su pokazali da su odgovorni i solidarni građani. Naša država je pokazala da može da se nosi sa ispitom na kojem su padale mnogo veće i jače države i ekonomije od naše. Za sve su zaslužni struka, građani i državno rukovodstvo, ali nije još vrijeme za proglašavanje bilo kakve pobjede, a posebno ne za opuštanje. Nije još kraj utakmice, ne moramo da igramo produžetke.

Koji dan od početka epidemije vam je bio najteži?

– Kad su mi javili da smo izgubili prvi ljudski život. I dugo sam se sa strepnjom javljao na pozive ljekara iz KC Vojvodine. Bilo je mnogo teških trenutaka zbog te neizvesnosti koju neminovno nosi sama činjenica da je protivnik nevidljiv, a da ga ne poznajete dobro. Ipak, ni u jednom momentu nisam pomislio na poraz. To nije moja opcija, ni lična ni politička.

Trilogija kao preporuka

* Jeste li stigli da pročitate neku knjigu, pogledate film, čujete se s prijateljima?

– Ja inače mnogo čitam, pa sam i sada stizao. Moja preporuka je trilogija o kralju Aleksandru Karađorđeviću Branislava Gligorijevića. Pratim kakva je situacija u svijetu, regionu, gradovima-pobratimima… Naravno da se čujem sa prijateljima. Komunikacija je ostala, samo je način promijenjen.

Kakva je bila saradnja sa vlašću u Beogradu, predsjednikom Vučićem, republičkim kriznim štabovima?

– Kao gradonačelnik Novog Sada, član sam kriznog štaba, tako da mogu da posvjedočim da smo sve vrijeme radili kao tim. I dalje radimo tako. Sa predsjednikom Vučićem sam gotovo u dnevnom kontaktu. On zove da čuje kakvo je stanje u Novom Sadu.

Kako ste se vi i porodica štitili od virusa?

– Pridržavao sam se svih mjera koje je država propisala i savjeta lekara. Moji roditelji i baka su u onoj najugroženijoj kategoriji i moram da se pohvalim da su svi bili izuzetno disciplinovani. Čim je predsjednik Vučić pozvao volontere da se uključe u pomoć najstarijima, bio sam prvi volonter koji je mojoj baki Dragici, koja ima 91 godinu, odnio namirnice. Od tada sve njih viđam samo na hodniku.

Šta vam najviše nedostaje od života prije korone?

– Što bi rekli u našem narodu, na sve se živ čovjek navikne, pa zašto ne bi i na ovu novu normalnost. Bitno je da zdravlje ne nedostaje. Sve ostalo je nadoknadivo.

Na nivou Srbije dio opozicije nije se pokazao kao kooperativan partner za državu i struku u borbi s virusom. Kako je to izgledalo u Novom Sadu?

– Nisam ih ni vidio ni čuo. Mada i nemam vremena da se njima bavim. Vjerovatno su u nekim mišjim rupama. Ili na Tviteru. Ali to im dođe na isto.