Piše: prof. dr Boris Stojkovski, istoričar
Sintagma svjetski mir ili mir u svijetu na prvi pogled može da ima izrazito utopijski karakter, posebno kada je u pitanju nešto što je održivi i trajni mir na cijeloj planeti. Istorija nas svakako demantuje jer su ratovi i svaki drugi vid konfliktnog stanja unutar društva ili između njih gotovo redovno stanje u međuljudskim odnosima kroz cijelu prošlost ljudske civilizacije. Čak je i veliki antički filosof Heraklit izgovorio čuvenu maksimu rat je otac svega – Πόλεμος πατὴρ πάντων.
Sa druge strane, svakako da ova sintagma o svjetskom miru budi i ne malu ironiju i ozbiljan cinizam kod mnogih ljudi jer se vezuje za izbore za Mis svijeta gdje, po pravilu, skoro bez izuzetka, to je jedna od želja koje bi eventualna pobjednica ovog takmičenja ljepote, imala i trebala da promoviše. Konačno, ali ne i najmanje važno kada sagledavamo sveukupne svjetske odnose, jeste da je mir, kako onaj u ljudima, tako i među njima, temelj svake veće religije ili filosofskog učenja. Čak i pozdravi u arapskom jeziku (selam alejkum) ili hebrejskom jeziku (šalom) znače upravo to – mir.
Stvarnost je, pak prepuna ozbiljnih konflikata. Oni odnose kako ono najvrednije i nenadoknadivo – ljudske živote, ali dovode i do velikih društvenih, ekonomskih, geopolitičkih i svakih drugih gibanja i sukoba. Posledice oružanih i drugih sukoba umiju biti nesagledive. Svakako najeklatantniji primjer današnjice jeste sukob u Ukrajini, između ove zemlje i susjedne Ruske Federacije koji traje kao direktan oružani konflikt već tri godine. No, jedan drugi, tinjajući vid rata dvaju zemalja traje i više od deceniju, a vodi se različitim drugim metodama i pritiscima. Pored ovog rata, Bliski Istok nastavlja da bude region u kome postoji nebrojeno mnogo suprotstavljenih verskih, ideoloških i geopolitičkih interesa, kao i velikog preplitanja zainteresovanih strana za ovaj izuzetno značajan geopolitički region Plodnog Polumjeseca i Levanta.
Upravo smo u prethodnim danima bili svjedoci nove eskalacije jednog sukoba, koji slično onom u bliskoistočnim krajevima, možemo pratiti vjekovima unazad. U pitanju je sukob hinduista i muslimana, danas rat Indije i Pakistana oko Kašmira. Prve varnice nastale su još u srednjem vijeku kada je ovo područje postalo zona spora između Indije i muslimanskog kalifata, a evo, više od milenijuma docnije, ti interesi su i dalje suprotstavljeni. Dvije najmoćnije sile današnjeg svijeta, Sjedinjene Američke Države i Narodna Republika Kina vode prvenstveno ekonomski i trgovinski sukob. No, i problem Tajvana takođe razdire njihove odnose, a sama Kina ima komplikovane odnose i sa Rusijom i Indijom oko prevlasti u Aziji. Na kraju, ratom su zahvaćene i neke afričke zemlje, sa nizom društava u stanju latentnog konflikta, a rat u Jemenu nažalost je sve manje vijest koja ikoga iznenađuje.
U jednom ovako globalno vrlo kompleksnom galimatijasu svjetskih odnosa, svaka mirovna inicijativa predstavlja vest bez presedana. U tom kontekstu treba sagledavati i najavljene pregovore o miru u Ukrajini, svojevrstan mirovni samit koji bi trebalo da se održi 15. maja u Istanbulu. Do kraja je teško pretpostaviti kako će izgledati sastav delegacija svih zemalja učesnica i zainteresovanih strana, izvjesno je da će se tu naći predsjednik Ukrajine Vladimir Zelenski. Političar koji je, u ogledalu zapadne propagande, promovisan, ničim izazvano ni zasluženo u heroja, predstavlja ličnost koja se našla na čelu Ukrajine u, van svake sumnje, najtežem trenutku njene istorije. NJegovo pristajanje, doduše nakon poziva predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa, da dođe u Istanbul, uliva nadu da će i on početi realno da sagledava kako stanje na terenu tako i situaciju u svijetu.
Druga važna i velika nada jeste da u Tursku doputuje na pregovore i predsjednik Ruske Federacije Vladimir Putin. Ruski predsjednik je još prije nekoliko dana predložio da Ukrajina nastavi direktne pregovore bez ikakvih preduslova upravo, kako smo pomenuli, u Istanbulu 15. maja. Naglasio je, i to je posebno važno podvući, da ne isključuje postizanje pravog (totalnog) prekida vatre koji će i zvanični Kijev poštovati. Zelenski je isprva uputio svojevrstan ultimatum, tražeći potpuni prekid vatre u trajanju od 30 dana u periodu od 12. maja, kao preduslov da započne pregovore. No, poziv Trampa je promijenio ovakav stav ukrajinskog predsjednika.
Upravo faktor Tramp ovdke može da ima važnu ulogu. Naime, poznato je da je predskednik SAD i tokom svog prvog mandata, ali i u vrijeme dok je bio opozicija prethodnom šefu Bijele kuće DŽozefu Bajdenu, insistirao na tome da se zalaže za postizanje dogovora sa Vladimirom Putinom. Isto tako, SAD u najmanju ruku vode krajnje ambivalentnu politiku prema Ukrajini i prema ovom konfliktu koji je uzdrmao čitav svijet u prethodne tri godine. Ovaj samit na najvišem nivou, ukoliko bi se zaista održao u punom sastavu, uz prisustvo pomenute trojice državnika – Trampa, Putina i Zelenskog i naravno domaćina Redžepa Tajipa Erdogana, predsednika Republike Turske, mogao bi da ima dalekosežne posledice po svetski mir, ali i sveukupnu stabilizaciju društvenih prilika. Sigurno je da bi mir u Ukrajini doprinio dodatnoj stabilizaciji svjetskih ekonomskih prilika, stanja na berzama i zauzdavanju inflacije koja je ostavila velike reperkusije i na najmoćnije ekonomije svijeta, poput primjera radi Njemačke. Cene životnih namirnica, repromaterijala i sirovina bi se sigurno takođe postepeno stabilizovale. Izvesno da bi i za Rusiju nastupilo neko olakšanje u smislu popuštanja stega sankcija koje nikome nisu donijele ništa dobro, i to prema oceni ozbiljnih ekonomskih analitičara, ali i stručnjaka iz oblasti bezbjednosti i geopolitike. Problem koji bi ostao jeste jedna ogromna rusofobija koja je zahvatila velike evropske političke i društvene krugove i gdje je potpuno pristrasna proukrajinska politika ostavila već niz negativnih posledica. No, kada bi oružje zaćutalo i kada bi se stvari odvijale ka trajnom miru, sigurno je da bi se sva situacija mogla lakše razriješiti.
Još jedna velika vijest koja je odjeknula u svijetu kao bomba, ali sa pozitivnim efektima jeste sporazum pomenutih vodećih svjetskih ekonomija – Sjedinjenih Američkih Država i Narodne Republike Kine. Pregovori su vođeni na neutralnom terenu, u Švajcarskoj, zemlji svakako zainteresovanoj za izbalansirane ekonomske odnose u svijetu iz mnogo razloga. Američki trgovinski predstavnik DŽejmison Grir i ministar finansija Skot Besent objavili su smanjenje carina na kinesku robu sa čak 145 na 30 procenata. Zauzvrat, Kina će smanjiti svoje carine na uvoz iz SAD sa 125 na deset odsto, kako je istakao He Lifeng, zamjenik kineskog premijera, inače predvodnik kineske delegacije na ovom susretu. Nije potrebno ovom prilikom detaljno objašnjavati koliko je svijet bio uzburkan novim carinskim tarifama koje je Donald Tramp uveo brojnim državama, na koncu i Kini, što je imalo poseban i odjek i uticaj. Uostalom, dovoljno je vidjeti efekte ovog sporazuma. Svjetske ekonomske vesti su zabilježile velike berzanske skokove, od toga hongkonški indeks Hang Seng je porastao za tri procenta, a u Šangaju berza za čitav procenat. Dolar je ojačao u odnosu na evro i japanski jen. U SAD je Nasdaq skočio za skoro čitava četiri procenta.
Reperkusije se osjećaju i na drugim poljima. Naime, iz SAD stižu najave o početku pregovora sa čak 18 ključnih američkih spoljnotrgovinskih partnera koji bi doveli kako do nivelisanja carinskih tarifa, tako i sveobuhvatnih trgovinskih sporazuma. Ono što je od posebnog značaja jeste da svi uključeni partneri u ovim sporazumima jednodušno ističu kako štite isključivo svoje ekonomske i političke interese. Vjerovatno je u tome i recept, da se tako izrazimo, za održivi mir i stabilnost u svijetu. Nalaženje, matematički rečeno, najmanjeg zajedničkog sadržaoca i pokušaja da se nađu makar određena neka poklapanja koja mogu dovesti do modus-a vivendi među čak i stranama koje su duboko podijeljene međusobno, jeste jedini održivi put.
Ovoj svjetskoj geopolitici treba dodati svakako i sve ono što se dešavalo u Moskvi 9. maja u povodu proslave osam decenija od pobjede u Drugom svjetskom ratu. Svakako da je ovaj događaj predstavljao formalni povod za sabranje mnogih svjetskih državnika i uglednika, među kojima i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, ali je bio i prilika za novi susret Vladimira Putina i Si Đipinga. Ovde na djelu vidimo jednu široku i sveobuhvatnu kinesku politiku nivelisanja odnosa sa SAD i učvršćivanja veza sa Rusijom.
Još jedan značajan geopolitički događaj koji ima reperkusije na našu temu jeste i izbor novog pape, s obzirom da poglavar Rimokatoličke crkve odavno nije samo na čelu jedne veoma velike zajednice vjernika i religijski lider. Papa je politička figura i činilac svjetske politike, nekad manje, nekad više uticajan, ali svakako ne lišen značaja. Papa Lav XIV ponudio se upravo da posreduje u pronalaženju održivih mirovnih rešenja u svijetu. U svom prvom obraćanju pred oko 150.000 okupljenih na vatikanskom Trgu Svetog Petra, Lav XIV je apelovao na pravi i trajni mir u Ukrajini, kao i na primirje u Gazi i oslobađanje svih izraelskih talaca. On je, takođe, pozdravio najnovije primirje postignuto između Indije i Pakistana, nakon još jedne eskalacije njihovog višedecenijskog, a u stvari viševekovnog spora, kako smo pomenuli maloprije.
Ne treba naravno imati iluzije da su svi politički činioci u svijetu za trajna mirovna rešenja. Uostalom, insistiranje pojedinih evropskih zemalja i njihovih vlada na daljem vođenju rata u Ukrajini, i to novcem sopstvenih građana i životima ukrajinskog naroda, sigurno ne ide na ruku postizanju mira. Izazov svjetskom miru je i dalje podgrijevanje unutrašnjih podjela u društvima kako unutar EU, tako i drugde po svijetu, pa i kod nas. Razlike se mogu prevazilaziti samo dijalogom i jačanjem sopstvenih državnih i nacionalnih interesa, a ne raspršivanjem daljih podjela, sukoba i požara koji mogu da donesu nesagledive negativne posledice. Kao pravi contradictio in adiecto je da su stranke koje se definišu kao ljevičarske, liberalne ili promoteri raznih tobož mirovnih ideologija, u stvari su najveći advokati rata i sukoba.
Pitanje koje se, kada je riječ o ovakvim širokim geopolitičkim analizama, jeste i mesto Srbije u svemu ovome. Apokaliptične slutnje o navodnom evropskom izlivu bijesa nad našom zemljom zbog predsjednikovog odlaska u Moskvu se nisu obistinile, na žalost svih ptica zloslutnica. Antonio Košta, predsjednik Evropskog savjeta je u posjeti Beogradu i razgovarao je upravo sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Iako je jasno da nisu o svemu izrazili jednomislije, ipak se iz njihovih obraćanja nedvosmisleno vidi da Srbija ostaje posvećena pristupanju Evropskoj uniji, iako je to zaista jedno kompleksno pitanje, a i činjenica je da ne postoji monolitnost EU ni oko jednog velikog pitanja, pa ni pristupanja Srbije. No, opredeljenost našeg državnog rukovodstva da vodi politiku ka EU, sasvim je evidentna. Da je dobra ideja da se ne napuštaju stara prijateljstva, te da se ista nadograđuju, govore upravo susreti sa predsednicima Putinom i Sijem, ali i održavanje drugih dobrih odnosa.
Srbija priznaje i Palestinu i Izrael, sa ovim potonjima postoje dobri odnosi, dok sa islamskim zemljama, od Irana, Egipta, pa Sirije, Jordana, te Libana i drugih postoje vrlo raznovrsni odnosi koje treba samo unapređivati na svim poljima. Dobre veze sa Izraelom se manifestuju i kroz negovanje kulture sjećanja na postradale u Drugom svjetskom ratu, ali i kroz priznavanje nesumnjivog doprinosa Jevreja (Srba Mojsijeve vere) izgradnji savremene Srbije.
Zbignjev Bžežinski je sa jako dobrim razlogom svijet i svjetska geopolitička kretanja nazvao velikom šahovskom tablom. Ova maksima (u stvari naslov njegove veoma popularne knjige) dobro oslikava svjetska prestrojavanja danas. Ono što međutim svi moramo razumjeti jeste da se stvari ne dešavaju preko noći. Realna situacija na terenu je veoma komplikovana i ne treba očekivati da se stvari riješe ex nihilo, niotkuda i za jedan dan. Dobro znamo da istorijski procesi umiju da budu izuzetno dugotrajni, a promjene u svijetu se sprovode često tromo i sporo. Ali, svijet i svjetska istorija jesu dinamični u globalnim kretanjima. U nekoj širokoj perspektivi mjeseci, pa i godine ne predstavljaju naročito dugačak period. Nažalost, savremeni čovjek koji živi veoma brzo teško može uvijek to da pojmi. Zbog toga, ovog moramo biti svjesni. Izazovi svjetskom miru su ogromni i brojni. Suprotstavljeni ideološki, vjerski, nacionalni, ekonomski i politički interesi diljem svijeta su brojni. Velike sile koje utiču na globalna kretanja imaju mnogo polja svog djelovanja, i rešavanje jednog konflikta nerijetko donosi sa sobom rešenje i drugih pitanja. Svijet funkcioniše po sistemu spojenih sudova. Samo trezvenim i mudrim sagledavanjem cjelokupne situacije na širem planu možemo razumeti zašto su i svijetu, a i Srbiji, toliko potrebni mir i stabilnost u svim sferama.
(Kulturni centar novog Sada)
