(IV DIO) Lažni državni udar: Pokušaj skrivanja Sinđelićevog identiteta i uloga Hrvatske
Hrvatska obavještajna služba je od početka bila upoznata sa akcijom koju je sproveo NATO u Crnoj Gori. Njihov zadatak je bio da zataška slučaj Sinđelića u svom “dvorištu”. Plan je bio da se Saši Sinđeliću, na tih način, baš u ovom postupku promijeni identitet u Aleksandar Sinđelić kako bi u potpunosti bio zbrisan trag njegovog zločina.
Ovaj pokušaj mijenjanja identiteta je specifičan upravo zbog toga što u tom falsifikatorskom činu aktivno i prilježno učestvuju državni organi Crne Gore. Naime, Ministarstvo pravde (Zoran Pažin), policija, Tužilaštvo i Viši sud su koordinisano uvodili Sašu Sinđelića u svojoj dokumentaciji kao Aleksandra Sinđelića. U normalnom državnom sistemu, upravo su ovi organi obavezni, po službenoj dužnosti, da nesporno utvrde identitet lica i tako ga registruju u dokumentima. Međutim, u Crnoj Gori je to ”malo” drugačije.
Hronologija skrivanja identiteta
U dokumentu od 12. 10. 2016. godine u kom se određuju mjere tajnog nadzora za osumnjičene u aferi ”državni udar”, po prvi put se pominje lice po nadimku ”Sinđo”.
Međutim, na zahtjev Interpola Crne Gore, već 24. 10. 2016. Interpol Srbije identifikuje Aleksandra Sinđelića zvanog ”Sinđo” kao Sašu Sinđelića sa preciznim biografskim podacima.
Za razliku od Specijalnog policijskog tima pod kontrolom SDT Crne Gore i samog SDT-a, načelnik CB-a Podgorica, Jovica Rečević, već 28. 10. 2016. navodi u svom dopisu SDT-u o raspisivanju lokalne potjernice, da se radi o Sinđelić Saši – Aleksandru. Istina, Rečević navodi da je prebavilište Sinđelića u Kosovskoj Mitrovici!
Ako je u dokumentu Interpola Srbije i bilo neke dileme u formulaciji ”najvjerovatnije”, ona je otklonjena u dopisu Tužilaštva za organizovani kriminal Srbije od 31. 10. 2106. po zamolnici SDT Crne Gore, u kom se precizno identifikuje glavni glumac u aferi ”državni udar” kao Saša Sinđelić
Doslednost crnogorskih organa u skrivanju stvarnog identiteta Saše Sinđelića, kako bi projektovanog svjedoka saradnika zaštitili od vezivanja za neprijatne biografske ”detalje”, ogleda se u dokumentu SDT-a upućenom Specijalnom policijskom timu od 4. 11. 2016. gdje se i pored nedvosmilenih činjenica, i dalje insistira na imenu Aleksandar Sinđelić, a Saša se provlači kao uobičajeni nadimak
Finale ove drastične manipluacije i neviđenog falsifikata dešava se u odluci Višeg suda u Podgorici 22. 11. 2016. koji i pored svega prethodno viđenog, daje status svjedoka saradnika licu pod imenom Aleksandar Sinđelić! Tome, puni doprinos daje, prije svih, predsjednik Višeg suda, sudija Boris Savić.
Da galimatijas bude potpun, 20. 3. 2017. godine, pred Specijalnim državnim tužilaštvom u Podgorici, u predmetnom postupku, iskaz daje Saša Sinđelić kao svjedok saradnik!
U nekoj drugoj državi bi se postavilo prirodno, očekivano pitanje: Kako je to moguće? Međutim, s obzirom na razmjere montaže i dječijih konstrukcija, ovaj događaj je potpuno u tonu sa čitavom slikom afere ”državni udar”.
Ipak, epizoda skrivanja identiteta Saše Sinđelića, svoj groteskni vrhunac dostiže nakon što je objavljeno da je Saša Sinđelić na Interpolovoj potjernici. Tom prilikom se javnosti obratio Viši sud saopštenjem (slika dolje) u kom se kaže da ”Viši sud u Podgorici prilikom odlučivanja o predlogu Specijalnog državnog tužilaštva za određivanje statusa svjedoka saradnika A. S. (Aleksandra Sinđelića – prim. redakcije) nije raspolagalo informacijom da se to lice nalazi na Interpolovoj potjernici.”
Kitarović ”nije bila nadležna” za tragediju Fotesovih
Zanimljivo je da se i istaknuta zaštitnica “hrvatskih interesa”, bivša predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović priglasila nenadležna kad joj se obratila porodica ubijenog Mirka Fotesa zbog očigledne nezainteresovanosti hrvatske države po pitanju privođenja pravdi osuđenog Sinđelića. Da ta “neažurnost” Hrvata ima dublju pozadinu, jasno je upoređujući njihovu praksu sa slučajevima potraživanja pojedinaca koji su na bilo koji način bili uključeni u sukobima na teritoriji Hrvatske.
Sa druge strane, ne treba ispustiti iz vida da je Kolinda Grabar Kitarović dugo bila visoko pozicionirani službenica NATO-a, tako da ova ”nezainteresovanost” i nije toliko iznenađujuća, uzimajući u obzir ulogu NATO-a u kreiranju afere ”državni udar”. Jasno je, NATO interesi su za predsjednicu Hrvatske iznad interesa ”običnog” građanina Hrvatske, pa makar se to ticalo i teške porodične tragedije kakvu je preživjela porodica Fotes.