ISTORIJA PADA PRED ISTINOM

Piše: SIBIN

Pontije Pilat ne samo da je vidio, već je od – Istine čuo šta je Istina.

Ne znamo – vjetar se potrudio da izbriše – šta je Gospod zapisao prstom u pijesku. Niti šta je rekao Pilatu, ambicioznom, u provinciji od strane Cezara postavljenom, malom moćniku.

Dakle: pomahnitala rulja, oslobođeni Varnava, i Pontije Pilat na moć pohlepan (koji nije poslušao ženu, Klaudiju, koja je u snu – ženska kopča sa mističkim – dobila informaciju da će pogubiti nevinog i učiniti time ono najstrašnije), početak su kraja Rimskog carstva.

Pogledajmo sad to malo dublje: rulja koja se pro forme (kao) nešto pita, jedan ubica i drugi koji sjedi na presto u fantaziji sebe vidjevši u Rimu, u stvari su urušili Carstvo, posle kojeg više, na zemlji, neće biti ni jednoga.

Ali, ‘pored’ očiju mi ne vidimo, i ‘pored’ ušiju mi ne čujemo. Upravo zato što bismo se umiješali u rulju, podržali Varnavu (iracionalni momenat svako čovjeka), i priklonili odluci moćnika, sve zbog malo ‘moći’, sve zbog epizodnog učestvovanja u nečem što lažno emituje moć.

Ova priča sa Gospodom ponavlja se kroz vjekove, razni su kalupi u koji se smješta, međutim, isti je ishod: sve što biva protiv Istine propada, a istina nije na strani moći, već je ono što od svega toga oslobađa.

No, uvijek na umu treba imati: Istorija jeste drugo ime za prvobitni grijeh!

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)