Iskoristili tragične događaje u Banjskoj: Radio Slobodna Evropa širi hajku na SPC i u Crnoj Gori!

Tragični događaji u Banjskoj u kojima je ubijeno troje Srba i stradao jedan albanski policajac, kao po komandi izazvali su medijsku paljbu po Srpskoj pravoslavnoj crkvi koja je, nikako slučajno, postala kolateralna šteta u čitavoj tragediji. Brojnim ovdašnjim i regionalnim medijima i analitičarima sve što je bilo potrebno jeste samo da čuju riječi „oružje“ i „manastir“ pa da počnu sa analizama u kojima su srpske manastire pretvarali u tajna skladišta oružja svih kalibara i sa svih frontova, pozivali patrijarha srpskog Porfirija na odgovornost, a Crkvu osuđivali da je rasadnik ratnog huškanja i velikosrpskog nacionalizma.

Iznenađujuće je s kojom su brzinom u toj halabuci potopljena zvanična saopštenja SPC, pa čak i saopštenja i izjave prištinskih i zapadnih zvaničnika u kojima nema pomena o ulozi SPC u naoružavanju, a neki navodi u tom smeru se čak i demantuju.

Iz ormara su počele da se izvlače stare priče o tome kako je srpska crkva naoružavala i krila srpske puške od Bosne i Hrvatske preko Crne Gore do Kosova i Metohije.

Godinama unazad ponavljani, ti navodi do dan-danas nisu ostali ništa drugo do glasine, a s obzirom na sistematičnost sa kojom se siju i ostrašćenost sa kojom se u javnosti izlažu slobodno bi se moglo reći da su školski primjer najgrublje propagande.

A njen cilj je da se ocrni srpska crkva, a u konačnici, čak i da postane meta napada, slažu se sagovornici RT Balkana.

Prepiska s neba, pa u rebra

Cilj je da se autoriteti SPC dovedu u pitanje, da se posije jabuka razdora u jerahiji SPC, da se stvori nepovjerenje u narodu kako bi SPC bila razbijena, kaže istoričar Aleksandar Raković sa Instituta za noviju istoriju Srbije, komentarišući napise o oružju i srpskoj crkvi.

To što je policija tzv. Kosova pronašla u dvorištu manastira Banjska oružje nakon sukoba 24. septembra, zaostalo od Srba koji su učestvovali u incidentu dok su sve zgrade manastira bile zaključane, dobro je poslužilo američkom Radiju Slobodna Evropa da podgrije priču o navodnom oružju u hramovima SPC i u Crnoj Gori. Da se stvori slika „pošasti“.

Radi se o više od godinu dana starim medijskim napisima, navodnoj prepisci škaljaraca preko „skaj“ aplikacije koju je objavio crnogorski M portal, a u kojoj oni dogovaraju kupovinu 100 kalašnjikova koje će platiti Mitropolija crnogorsko-primorska. Slučaj dobrih godinu i kusur dana ispituje Specijalno tužilaštvo Crne Gore i to je sve što za sada znamo.

„Oni mogu da podmetnu šta god hoće, ali to su besmislene optužbe. Preko ‘skaj’ aplikacija mogu da fingiraju čitavu realnost. SPC uopšte ne služi ni na koji način kao oružarnica, to su stopostotne neistine ali se koriste da bi ona postala meta. Ona se smatra neprijateljem i može na njega da se ispali i hitac ako bude potrebno“, ističe Raković.

On dodaje da se u ovom trenutku nije prešlo na fizičku borbu, ali se vodi propagandni rat protiv SPC koji, kako dodaje, nema više mjere.

„Šta god im je palo na pamet da kažu, koju god laž da izgovore, uvrede patrijarha, to nije dovoljno, pa nastavljaju još“, napominje Raković.

Kulturolog Jovan Janjić primjećuje da se u ovom slučaju uzima kao dokaz nedokazana telefonska prepiska onih koji se terete za teška krivična djela.

„Onima koji bi da nameću svoja pravila u svijetu, izgleda je važnije šta kaže neko ko je iz kriminogenog miljea, nego institucija stara 2.000 godina koja opstaje upravo zato što radi suprotno od onoga za šta je kreatori današnjeg nasilnog poretka u svijetu optužuju. Nema, niti se može naći bilo kakav dokaz za to što kojekakvi lobisti plaćeni ili dobrovoljni, optužuju najsvetiju instituciju u srpskom narodu“, dodaje Janjić.

I bez istrage o navodnoj „skaj“ prepisci, cijelu istinu već zna „dobro obavještena javnost“. Tih dana „ugledni crnogorski novinar i publicista Šemsudin Šeki Radončić“ nema nikakvu „dvojbu“ dok daje izjavu za radiosarajevo.ba da je SPC „prošla put od inspiratora i podstrekača ratnih zločina na prostoru bivše Jugoslavije do opasne paramilitarne organizacije koja naručuje, kupuje i dijeli duge cijevi“. Jer šta će Šekiju istraga koja treba da utvrdi činjenice.

I RSE se potrudila da pokaže da ovo nije usamljeni slučaj, pa u tekstu podsjećaju i na „naoružane civile“ na ustoličenju novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u septembru 2021. uz isticanje da se, eto, i na fotografijama mogu vidjeti civili s oružjem. Pa ko nikad nije vidio policajca ili pripadnika službe bezbjednosti u civilu i naoružanog, može eto da pogleda kako to čudo neviđeno izgleda.

Šalu na stranu, istraživali su crnogorski organi i u ovom slučaju ko se šetao i sa čijom dozvolom po porti Cetinjskog manastira u kojem je ustoličenju prethodio „ispraćaj“ patrijarha i novog mitropolita sa dugim cijevima i zaklonom, akcija koja sama po sebi govori o pravnom karakteru i slobodi garantovanoj građanima ove države. Ali ni ta istraga nije donijela nikakva nevjerovatna otkrića o „privatnoj armiji“ SPC.

Paraistoričar Milivoj Bešlin izjavio je za „Danas“ da je SPC „ključna poluga i instrument za nasilje i destabilizaciju suseda… sigurna kuća za one koji su se stavili u funkciju terorističkih aktivnosti“. Na televiziji N1 mogli smo čuti iz usta Slobodana Stupara da ga intrigira otkud oružje u porti manastira. „Da li je i patrijarh uključen u tu priču? Morao je on da da amin da se oružje smjesti u crkvu“, domišlja Stupar, dok se drugi sagovornik Rade Radovanović poziva na izjave britanske poslanice Ališe Kerns. Da, one iste koja je pričala kako SPC švercuje oružje u kolima hitne pomoći.

„Ja imam informaciju da su crkve predviđene za lagerovanje oružja prethodnih nedelja“, reče ovaj čovjek. Kao „amin“ ovim izjavama oglasio se američki general Vesli Klark uznemiren činjenicom da se „posle incidenta ispostavilo da je u srpskom manastiru bila uskladištena velika količina oružja“.

Treba li, zaista, podsjetiti na ovom mjestu na očigledno: da je detaljni pretres manastira Banjska odavno završen i da osim Veslija i tumača sa N1 i „Danasa“ ni u jednom zvaničnom saopštenju prištinskih ili međunarodnih bezbednosnih organa na KiM nisu pomenuti arsenali i magacini manastirskog oružja o kojima oni pričaju.

A kad smo već kod provjerenih i neprovjerenih izvora i pozivanja na iste, spomenimo da se sagovornik N1, da potkrijepi svoje tvrdnje, poziva na Ališu Kerns za čije je izlaganje o švercu oružja i ulozi SPC u svemu tome britanski ambasador u Prištini Nikolas Ebot rekao da „nema nikakvih dokaza da su istiniti“, pa još istakao da ona „nastupa nezavisno od britanske vlade“ i da je „kod ovih posebnih navoda, odgovornost na njoj“.

Svesrpska institucija

Ovo neće stati, smatra Aleksandar Raković govoreći o događajima na KiM, ali i ponovljenim optužbama bez dokaza na račun SPC u Crnoj Gori.

„Jasno je da su Albanci na KiM u ofanzivi, to će biti pokušaj prvog udara, a Crna Gora je trenutno u mirnom stanju, ali vidjećemo kako će se prilike odvijati. U Hrvatskoj, oko Jasenovca, pošto nisu uspjeli na drugi način, aktivirali su temu i staru izjavu jednog episkopa gde su SPC stavili na udarnu prvu liniju da bi posijali jabuku razdora između Sinoda i episkopa, a sve to u narodu stvara veliko razočaranje. I prijeti da stvori nepovjerenje“, ističe Raković.

Janjić ukazuje da je zanimljivo da SPC optužuju, i to redovno lažno, kako dodaje, najveći lobisti i pobornici stvaranja etnički čiste kriminogeno ustrojene i nasiljem nametane tobožnje nezavisnosti Kosova.

„Sjetimo se optužbi britanske poslanice Ališe Kerns. I šta se desilo?! Takvu notornu laž morali su da demantuju i oni koji bi voljeli da je to tako, predstavnici onog dijela međunarodne zajednice koji tzv. Kosovo priznaju kao tobožnju nezavisnu državu. A šta tek očekivati od čovjeka krvavih ruku, američkog generala Klarka, komandanta NATO snaga u Evropi koje su bombardovale SR Jugoslaviju radi otimanja KiM, suprotno svim normama međunarodnog pravnog poretka“, pita se Janjić.

Za mnogo šta su crkvu optuživali, ali nikada ništa nisu mogli da dokažu, dodaje ovaj kulturolog.

„Nažalost, pod uticajem međunarodnih moćnika, tobožnjih ‘mirotvoraca’, popustljivošću nacionalnih političkih struktura, iz srpskog naroda uklonjeni su svi atributi državnosti Srbije na području njene južne pokrajine. Ostala je samo crkva, kao naddržavna, ali svesrpska institucija, kao svjedok i čuvar srpskog i hrišćanskog nasleđa i njenog duhovnog bića. Sada pokušavaju da i nju prvo ocrne u međunarodnoj javnosti, a onda izlože napadu lokalnih albanskih i međunarodnih ekstremista, onih kojima ništa nije sveto“, zaključuje Janjić.

(RT Balkan)