Iran: kazne zatvora koje bi trebalo da zastraše novinare
U Iranu su dvije nagrađivane novinarke osuđene na dugogodišnje kazne zatvora zbog izvještavanja o prošlogodišnjim protestima: Nilufar Hamedi i Elaheh Mohamadi. One su bile prve koje su u jesen 2022. izvijestile o smrti Kurdkinje Jine Mahse Amini koja je izazvala masovne proteste u Iranu.
Odmah su uhapšene i na višemjesečnom suđenju zatvorenom za javnost proglašene krivim za kolaboraciju sa SAD, zavjeru protiv bezbjednosti države i propagandu protiv Islamske Republike Iran. Nilufar Hamedi osuđena je na sedam godina zatvora, a Elaheh Mohamadi na šest.
„Najprije su optužene za špijunažu, iako su njihovi poslodavci, dvije iranske novine, više puta naglašavale da su novinarke dobile zadatak da izvijeste o tom slučaju“, kaže Moein Hazaeli u izjavi za DW.
Hazaeli, koji je studirao pravo i političke nauke na Univerzitetu u Teheranu i Univerzitetu u Malmeu u Švedskoj, a trenutno radi kao pravni stručnjak za medije. Naglašava da te presude nemaju pravnog osnova čak ni u iranskim zakonima: „Prije svega zato što protiv Hamedi i Mohamadi nisu iznijeti nikakvi dokazi. U njihovoj presudi se tvrdi da su one promijenile način ponašanja društva iz pasivnog u aktivizam. Prema iranskim zakonima, to nije krivično djelo. Ali, apsurdno je da ta formulacija stoji u presudi. To jasno pokazuje da iransko pravosuđe i bezbjednosne vlasti smatraju kriminalcima one ljude koji zahtijevaju svoja građanska prava.“
Bezobziran politički sistem
Nilufar Hamedi izvještavala je iz bolnice u kojoj je Jina Mahsa Amini ležala u komi za „Shargh“, jedne od najvećih iranskih dnevnih novina. Elaheh Mohamadi je kao reporterka novina „Ham-Mihan“ putovala u rodno mjesto Jine Mahse Amini Sekez u regionu Kurdistan na sjeverozapadu Irana, kako bi izvijestila o sahrani koja je dovela do jedne od prvih protestnih akcija. Dok su Hamedi i Mohamadi bile u zatvoru, UNESKO im je u maju u odsustvu dodijelio svoju Nagradu za slobodu medija.
„Nije slučajno što je presuda protiv mojih koleginica objavljena upravo u nedjelju, istovremeno sa viješću o kliničkoj smrti Armite“, kaže novinarka Molud Hadžisadeh za DW. „To je upozorenje svima koji rade u medijima, koji uprkos represalijama traže istinu i bave se svojim poslom.“ Hadžisadeh je u više navrata hapšena zbog svoga izvještavanja o protestima u Iranu. U januaru 2021. osuđena je na godinu dana zatvora. Prije nego što je trebalo da počne da izdržava kaznu, pobjegla je iz Irana i sada živi u Norveškoj. Ona dodaje: „Politički sistem pokazuje kako bezobzirno postupa prema novinarima i kako lako može da uništi njihov život iza rešetaka.“
Opet jedna djevojka u komi
Slučaj 16-godišnje učenice koja leži u komi, ponovo je uzbudio iransko društvo. Ona se zove Armita Garavand. Prema jednom izvoru, koji je 5. oktobra kao očevidac razgovarao s britanskim novinama „Gardijan“, Armitu je 2. oktobra u podzemnoj željeznici napala policajka koja se brine za sprovođenje odredbe o nošenju muslimanske marame. Armita je išla u školu i nije nosila maramu. Iranske vlasti to opovrgavaju i tvrde da se Armita onesvijestila zbog niskog pritiska.
Iranske vlasti tvrde da su podzemne željeznice potpuno pokrivene nadzornim kamerama, ali vlasti tvrde da upravo vagon u kojem je Armita povrijeđena nije imao nadzornu kameru. Umjesto toga objavili su snimke nadzornih kamera na željezničkoj stanici, iz kojih se ništa ne može zaključiti o onome šta se dogodilo u vagonu.
Stanje Armite Garavand „nije ohrabrujuće, i uprkos nastojanjima ljekara izgleda da je klinički mrtva“, objavila je u nedjelju agencija Borna, koja je povezana s iranskim Ministarstvom za omladinu i sport.
Taj slučaj podsjeća na tragični slučaj Jine Mahse Amini. Ona je neposredno nakon što ju je uhapsila „moralna policija“, jer navodno nije nosila maramu kako je propisano, dovezena u bolnicu bez znakova života. Njena smrt je izazvala višemjesečne proteste protiv političkog sistema u Iranu, pri čemu su poginule stotine ljudi, a hiljade su uhapšene. Među uhapšenima su bile i Nilufar Hamedi i Elaheh Mohamad, koje su izvještavale o tom slučaju.