Reditelj Predrag Gaga Antonijević u intervjuu za Borbu komentarisao je odnose između Srbije i Crne Gore i kazao da što se tiče cijele društveno političke situacije, lično osjeća bol i žalost i pita se kako smo stigli dokle smo stigli u međuljudskim odnosima unutar Crne Gore ali i Crne Gore i Srbije.
„Ja to gledam ovako. Nije problem prihvatiti bilo šta šta narod Crne Gore želi i hoće ali imam osjećaj da ljudi između sebe, porodice i prijatelja, ne mogu da se dogovore šta su i šta žele da budu. Kao neko ko je dosta vremena provodio u Crnoj Gori imam puno poznanika i prijatelja i doživljavam je kao svoju kuću. Imam utisak da to više nije ista zemlja i to me užasno boli“, kazao je Antonijević.
Komentarisao je i jezičku problematiku u Crnoj Gori i napravio paralelu sa Zlatiborom i kazao da se tu govori jekavicom a ne ekavicom.
„Odjednom to više nije jedan jezik nego dva jezika. Kako se može u tom inžinjeringu ići daleko? Onda smo imali i pitanje Crkve. Svako izlazi sa svojom istorijskom teorijom, međutim, meni nikada nije bilo jasno što bi se neka kuća razgrađivala. Ako imamo Aleksandra Karađorđevića koji je Crnogorac, ako imamo Slobodana Miloševića koji je Crnogorac, i sami Nemanjići su iz Podgorice a sva trojica su proglašeni kao okupatori. Karađorđe isto tako. Pogleda se i Prvi srpski ustanak, pogledate vođe tog ustanka 80% njih je porijeklom iz Crne Gore. Nije to neka izmišljena priča“, kazao je on.
Dodao je i da je Kralj Nikola o svemu pisao i da se ne može preskočiti sve ovo i praviti neka nova teoriju o identitetu Crne Gore.
„To je nešto što se iskreno nadam da će se svesti na realnost i na neki razuman odnos prema svemu. Niko nikome ne treba sporiti kako se osjeća, ali se to ne gradi na omalovažavanju drugih ljudi. Ne pričamo više o junaštvu nego o čojstvu. Ja samo molim Boga da se to sve nekako izbalansira i da se mirno dođe do jednog zdravijeg odnosa. Ne znam šta je to kod nas. Kad odete u Ameriku vi tamo vidite masu raznih nacija koji jedni drugima ne smetaju – a svi kažu da su Amerikanci. Kod nas to očigledno nije moguće. Najveći paradoks je što govorimo o malom broju stanovnika. Ne pričamo oko 500 ili 600 miliona već o 500 ili 600 hiljada ljudi“, kazao je Antonijević.
Istina ne može biti propaganda
Komentarišući film Dara iz Jasenovca a na pitanje da li je podigao nacionalnu svijest, on objašnjava da je to jedan vrlo emotivan film, možda i jedan od najemotivnijih sa naših prostora.
„Gledan od Horgoša do Podgorice, Banja Luke i Leskovca. To je nešto što su milioni ljudi imali prilike da vide, a film je potresao cijelu naciju. Iza toga smo vidjeli da postoji i lavina oko tog filma i tema se iznova otvorila. Bilo je mnogo napada na taj film primarno iz Hrvatske, ali i odavde iz nekih zapadnih krugova kako je film srpska propaganda, iako je film zasnovan na činjenicama. Nema scene koja nije dokumentovana. Istina ne može biti propaganda. Naravno, bilo je i autošovinista. Osnovni uspjeh filma se ogleda u ovome, pored toga što je imao i svjetsku distribuciju, veliku bioskopsku američku distribuciju, najveću koju je naš film ikad imao, na prvom otvaranju smo bili 18., 27. na drugom i 20. na trećem. Film je obavio taj posao u smislu bioskopske distribucije, ali se najveći uspjeh filma ogleda u tome što je podstakao mlade da istražuju priču o Jasenovcu. To su dakle budući očevi i majke koje će tu priču o Jasenovcu prenijeti svojoj djeci da se ne zaboravi“, kazao je on.
Komentarišući autošoviniste u Srbiji, Antonijević kaže da će srpski autošovinista govoriti da smo mi radili sve i svašta, kao i da je put ka demokratiji i pravdi da mi pričamo samo o svojim zločinima. Kako je naveo, takve situacije nisu moguće u okolnim država.
“ Možete li da zamislite da neko iz Hrvatske isto tako priča o svojim zločinima? Hrvat priča o tvojim, nikada o njihovim zločinima. Najbolje sve opisuje situacija kada sam pričao sa jednim hrvatskim kolegom prije 30 godina. Pričamo o Slobi. Ja nisam nešto bio protiv Slobe, ali smo ga kritikovali i on i ja. Onda smo prešli na Tuđmana, a on zaćuti. To najbolje oslikava tu poziciju naših autošovinista. Svakako, ciljevi su im isti“, jasan je Antonijević.
Zapadnjaci su uspjeli da zavade slovenske narode
Slavni reditelj ističe da se u svijetu sada dešavaju krupne promjene i da je slovenski korpus koji je ogroman po broju ljudi, u krizi.
„Oni su uspjeli da zavade slovenske narode, Ruse i Ukrajince. Znači, da bi se Sloveni držali pod kontrolom, podijele se. Samo pogledajte razdor koji je stvoren između Poljske, Ukrajine, Češke, Slovačke sa Rusijom. Mi smo pali kao jeftine žrtve tog globalnog zapadnog predatorskog ponašanja. Nismo smogli snage da sagledamo činjenicu da bi bili jači da smo spojili snage“, jasan je Antonijević.
Filmovi sa nacionalnom tematikom su od izuzetne važnosti
Na pitanje ko je zaslužan za porast nacionalne svijesti Srba, Antonijević govori da je jako važno snimati nacionalne filmove.
„Ako pitate autošoviniste zašto to ne bi trebalo da se radi, oni će reći 1000 razloga. Međutim, ni Amerika ne radi ništa drugo. Ona sve svoje filmove oblači u nacionalni interes i ideologiju. Kako je njima dozvoljeno a njima nije? Englezi na svakih 15 godina ponovo urade Šekspira i ostale klasike sa novim glumcima. Uvijek će to gledati mlađe generacije i svakoj generaciji prezentiraju svoju kulturnu riznicu i samim tim podstiču ljubav prema državi, a mi nismo te teme nikada ni radili. Da je neke sreće, ovo bi sad bio sedmi film o Jasenovcu, a nažalost je prvi. To je jako bitno i tu se mora naći način da se mlađe generacije iznova obrazuju, jer nemamo mi tu ničeg da se stidimo, baš naprotiv.
Treba li da pravimo filmove gdje „pljujemo“ sami sebe i čiji su maksimalni dometi da budu dio pomoćnog programa nekog festivala? Srbija je uspjela da se izvuče iz kandži autošovinizma i posipanja pepelom samog sebe. To je bio način na koji su neki mislili da će se brže dodvoriti Evropi. Neki su to radili iz finansijskih interesa. Naravno, to je bilo vrijeme kada su bili spremni da prodaju i porodice i kuće. Međutim, mislim da je došlo do zaokreta i po prvi put zadnjih godina je javna scena dala prostor ljudima, gdje stavljam i sebe, koji žele da rade kao nacionalni radnici“, kazao je on i dodao:
„Tu ima dosta zasluga i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ranije su nam bila zatvorena vrata za rad. Sada ima prostora za stvaraoce koji se iskreno i komotno osjećaju u toj pozicij i koji rad u nacionalnom interesu smatraju svojom obavezom“, kazao je on.
Snimanje „Kosovskog boja“ počinje u junu
Antonijevićev sledeći projekat biće snimanje filma „Kosovski boj“.
„Nemamo tehničku bazu. Dosta stvari ima koje nisu decenijama rađene, niti ima ljudi koji su obučeni za to. Iz Španije preuzimamo dosta stvari. Biće teška borba ali opet smatram da je neophodno da se napravi taj film koji će tu temu približiti mlađim ljudima“, kazao je on.
Antonijević govori da već angažovan priličan broj glumaca za taj film, ali da filmska ekipa nije kompletirana. Kako najavljuje, u junu mjesecu bi trebalo da započne snimanje filma koje će trajati do kraja godine, kako bi se početkom naredne godine film našao na bioskopskim repertoarima.
„Biće mučno i teško snimanje. Samu bitku ćemo raditi dva mjeseca. Mora biti jako dobro, jer su standardi visoki“, kazao je reditelj.
Američka politika prema Srbima nikada se se neće promijeniti
Na pitanje je li se promijenio odnos američke političke elite prema Srbiji i Srbima, Antonijević kaže da su oni to davno stavili ad acta i da treći ešalon State Departmenta sada utjeruje ljude u torove.
„Oni imaju svoje brige, vitalno su ono društvo. Oni su egoistični i najvažnije im je kako je njima samima. Oni rade ovo oko Ukrajine ne zato što su im mili Ukrajinci, već zato što im odgovara geopolitički rat protiv Rusije na ovaj način. Tako da se od njih ne trebaju očekivati promjene ili zaokreti. Svaka imperija zacrta sebi put i oni to sprovode. Sad hoće li to biti urađeno prije nego sama uđe u probleme, to zavisi od mnogo faktora. Takođe, to ne znači da treba da se predajemo, već da se uporno borimo za naše interese, ma kako to izgledalo“, kazao je Antonijević.
Srbima, po prirodi, jedinstvo teško pada
Antonijević govori da postoji jedna zvijezda vodilja koja je od izuzetne važnosti za srpski narod, a to je jedinstvo.
„Problem je naš što mi imamo samo te rijetke istorijske uzlete koji traju jednu istorijsku sekundu. A onda se sve raspadne i svak vozi po raznim pravcima. Imamo zaista neke velelepne istorijske momente gdje smo pokazali neobičnu slogu. Prvi svjetski rat je primjer jedinstva i ta crnogorska žrtva na Mojkovcu. Ali kako to uradimo, krenemo da to razgrađujemo. Mislim da jedinstvo nama teško pada po prirodi. Razlozi su zavist, inat, interesi… Na primjeru današnje Ukrajine možete vidjeti kako se razara jedno društvo. Na jednoj strani imate malu grupu ljudi koja je ideološki ostrašćena protiv Rusa, mislim na Azov i te neke naci formacije i korumpiranu elitu, dok je na drugoj strani većina naroda koji vjerovatno ne zna šta ga je snašlo. Ali očigledno je da te dvije manje grupe, kada im se da medijska pažnja, mogu gurnuti narod u apsolutnu katastrofu. Ovi u manjiini su naoružani, imaju novca i više podrške, sa druge strane „mali“ čovjek nastavlja da pati“,, zaključio je Antonijević za BORBU.