(INTERVJU) Igor Damjanović za Borbu: Daleko smo od direktnog velikog rata Izraela i Irana, bez obzira što Izrael provocira, njihov državni vrh mora da vodi računa i o stavu SAD

Ratni reporter Igor Damjanović u intervjuu za Borbu komentarisao je eskaliranje ratnih sukoba na Bliskom Istoku, kada je Iran izveo raketni napad Izrael.

Damjanović je za naš portal kazao da je mišljenja da smo daleko od direktnog velikog rata Izraela i Irana.

„To nije u interesu Iranu, u kome je unutarpolitička nije stabilna kao ranije, što najbolje ilustruje slab odziv na prethodnim predsjedničkim izborima. Veliki rat nije u interesu ni SAD, posebno aktuelnom demokratskom establišmentu. Bez obzira što Izrael provocira Iran, njihov državni vrh mora sa vodi računa i o stavu SAD, bez čije podrške ne bi imao šansi da opstane kao država“, kazao je Damjanović za Borbu.

Novinar navodi da je uzrok iranskog raketnog napada na Izrael odgovorio na provokacije Izraela na njihovu zemlju.

„Spektakularne akcije sa eksplozijama pejdžera i likvidacija vrha Hezbolaha za samo nekoliko dana bio je novi izazov za Iran, a kap koja je prelila čašu bilo je drsko obraćanje Benjamina Netanjahua koji je građanima Irana poručio da će ih «Izrael uskoro osloboditi od tiranije». Ma koliko bili nezadovoljni političkim režimom, niko u Iranu ne želi da ih Izrael «oslobađa». Stoga, postupci i retorika vlade u Tel Avivu prije ide na ruku njihovim ogorčenim protivnicima u Teheranu, iz «Korpusa straže Islamske revolucije (KSIR)», nego umjerenom predsjedniku Pezeškijanu i njegovom okruženju“, navodi Damjanović za Borbu.

On podsjeća da je Izrael odmah obećao odgovor ali da ga za sada nema a da li će i kada odgovoriti je otvoreno pitanje.

„Odgovor na njega zavisi prije svega od gubitaka koje su podnijeli u utorak i rizika koje bi novi napad mogao da ima. Naravno, treba uzeti u obzir i uticaj establišmenta u Vašingtonu, kome posebno u ovom momentu ne odgovara veliki rat Irana i Izraela“, kazao je Damjanović u intervjuu za naš portal.

 

Borba: Situacija na Bliskom Istoku drastično se pogoršala nakon iranskog napada na Izrael, ali i izraelskog napada na Liban. Od prošle godine, situacija svakog dana sve više i više eskalira. Kako biste analizirali postojeću situaciju?

Za par dana navršiće se godina dana od Hamasovog napada na Izrael. Taj incident je doveo do eskalacije i odmrzavanja višedecenijskog konflikta koji postoji od kada i država Izrael. Da li je to bio autonomni bunt naroda, koji se već generacijama rađa ne samo bez svoje države, već i bez osnovnih ljudskih prava, ili je u pitanju bila zavjera i operacija pod “lažnom zastavom” koja je Izraelu dala povoda da nesrazmjerno odgovori, sigurno nećemo saznati u dogledno vrijeme, a možda i nikada.

Situacija na Bliskom Istoku je tragična. Prvo su stradali Palestinci, a sada sa njima strada i stanovništvo Libana. Ipak, mislim da smo ipak daleko od direktnog velikog rata Izraela i Irana. To nije u interesu Iranu, u kome je unutarpolitička nije stabilna kao ranije, što najbolje ilustruje slab odziv na prethodnim predsjedničkim izborima. Veliki rat je u interesu ni SAD, posebno aktuelnom demokratskom establišmentu. Bez obzira što Izrael provocira Iran, njihov državni vrh mora sa vodi računa i o stavu SAD, bez čije podrške ne bi imao šansi da opstane kao država.

Borba: Možete li pojasniti našim čitaocima šta je uzrok iranskog napada na Izrael?

Iran je raketnim napadom na Izrael, drugim ove godine, odgovorio na provokacije i akte otvorene agresije Izraela na njihovu zemlju. Diplomatska predstavništva predstavljaju suverenu teritoriju jedne zemlje i podsjetiću da su izraelski avioni 1. aprila ove godine bombardujući iranski konzulat u Siriji ubili 16 ljudi. Krajem jula u Teheranu ubili su dronom i Ismaila Haniju, političkog lidera Hamasa, koji se spremao za inauguraciju novoizabranog predsjednika Masuda Pezeškijana. Sam Pezeškijan pobijedio svoje radikalne rivale umjerenom retorikom od i obećanjem da obnoviti dijalog sa SAD. Atentatom na Haniju Izrael je Pezeškijanu zavezao ruke i do daljnjeg odložio obnovu američko-iranskog dijaloga.

Spektakularne akcije sa eksplozijama pejdžera i likvidacija vrha Hezbolaha za samo nekoliko dana bio je novi izazov za Iran, a kap koja je prelila čašu bilo je drsko obraćanje Benjamina Netanjahua koji je građanima Irana poručio da će ih «Izrael uskoro osloboditi od tiranije». Ma koliko bili nezadovoljni političkim režimom, niko u Iranu ne želi da ih Izrael «oslobađa». Stoga, postupci i retorika vlade u Tel Avivu prije ide na ruku njihovim ogorčenim protivnicima u Teheranu, iz «Korpusa straže Islamske revolucije (KSIR)», nego umjerenom predsjedniku Pezeškijanu i njegovom okruženju. Postoje su informacije da su generali KSIR-a tokom vikenda vršili snažan pritisak na ajatolaha Ali Hamneija da dozvoli napad na Izrael, o tome sam pisao na svom Telegram kanalu «Rat uživo». Bilo je tvrdnji i da u odluci da se napadne, odnosno odgovori na agresiju Izraela, predsjednik Pezeškijan nije bio konsultovan.

 

Borba: Po pisanju medija, ova akcija se neće ponavljati već je faktički bila „upozorenje“ Izraelu. Kakve su Vaše prognoze? Hoće li Izrael odgovoriti?

Ovaj nedavni, drugi raketni udar Irana po ciljevima Izraelu bio je neuporedivo uspješniji od prethodnog, aprilskog. Ako su izraelske akcije sa eksplozijama pejdžera i likvidacija Hanije i vrha Hezbolaha spektakularne vojne i obavještajne operacije, paralisanje mnogo hvaljene „Gvozdene kupole“ u utorak veče bilo je ništa manje spektakularno. Kako je to Iranu pošlo za rukom vjerovatno nećemo saznati u dogledno vrijeme. Da li preko su šitskih milicija iz Iraka, koje su u subotu ispalile oko 1400 dronova i primitivnih raketa na Izrael iscrpljeni resursi „Gvozdene kupole“, ili su udarima hipersoničnih raketa uništeni njeni glavni radare, ili je možda paralisana hakerskim napadom. Ovo poslednje ne bi bilo prvi put.

Izrael je obećao odgovor odmah, ali ga za sada nema. Da li će i kada odgovoriti to je otvoreno pitanje. Odgovor na njega zavisi prije svega od gubitaka koje su podnijeli u utorak i rizika koje bi novi napad mogao da ima. Naravno, treba uzeti u obzir i uticaj establišmenta u Vašingtonu, kome posebno u ovom momentu ne odgovara veliki rat Irana i Izraela.

Borba: Kako vidite budućnost sukoba na Bliskom Istoku? Mnogi pominju opasnost od nuklearne eskalacije, što je bio slučaj i sa ukrajinskim sukobom, pa vidimo da se to nije dogodilo…

Za prethodnih godinu dana izraelska vojska ubila je 45.000 civila u pojasu Gaze, od čega 20.000 djece. Preko 2 miliona stanovnika Gaze danas su izbjeglice. U okupiranim četvrtima Gaze izraelska vojska minira i diže bolnice, škole, univerzitete koje su prethodno zauzeli. To su scene kakve nismo vidjeli od Drugog svjetskog rata. Svo to vrije Izrael nije prekidao sa agresivnim akcijama protiv Sirije i Libana, gdje su za samo 10-ak dana ubili preko 1000 civila. Do sada im se moglo sve što se prohtje, a lično vjerujem da je režim u Tel Avivu najbliži da upotrijevi i nuklearno oružje od svih nuklearnih sila. Podsjetiću da je izraelski nuklearni arsenal su protivno međunarodnom pravu dobijen od SAD.

 

Po ko zna koji put, zgađen sam licemjerjem tzv. civilizovanog svijeta kome ne pada na pamet da uvede nikakve sankcije izraelskoj zločinačkoj mašineriji. Umjesto da isključe izraelske banke sa SVIFTA, ili uvedu naftni embargo, tzv. civilizovani svijet šalje Izraelu tovare raketa i bombi, da slučajno ne splasne intezitet njihovog terora i pokolja. Ipak, u ovom regionu ne zavisi sve od Zapada, već i od drugih velikih sila prije svega Rusije i Kine. One možda nisu naročito motivisane da se uključe u konflikt u Libanu i Gazi, ali sa Sirijom i Iranom situacija je drugačija. Rusija je 2015. vojno intervenisala da spriječi pad režima u Damasku, a jedan od glavnih spoljnopolitički ciljeva Pekinga je da aktuelni režim u Teheranu opstane. Kinezi ne nastupaju toliko otvoreno kao SAD, ali siguran sam da su imali istaknutu ulogu u razvoju iranskog raketnog programa i proizvodnje dronova.

Uprkos ozbiljnim aktima konfrontacije koje smo vidjeli prethodnih mjeseci, izraelski napadi na iranska diplomatska predstavništva u Siriji, atentat na Ismaila Haniju u Teheranu i iranski raketni odgorovori po Izraelu i dalje su vjerujem prije izolovani incidenti, nego početak rata. Vjerujem i da velike sile još uvijek kontrolišu tenzije i obuzdavaju svoje regionalne štićenike. Dakle, nadam se da velikog rata Izraela i Irana na sreću neće biti, ali će bojim se stanovništvo Palestine i Libana nastaviti da strada.