(INTERVJU) Dr Vladan S. Bojić: Neka građani Crne Gore odluče na referendumu o Njegoševoj kapeli
U Crnoj Gori se proteklih sedmica ponovo aktuelizovala tema oko obnavljanja Njegoševe kapele na Lovćenu. To izaziva bar spolja, visoke tenzije u društvu. Kao doktor pravnih nauka i advokat, kako Vi gledate na predmetno pitanje?
Često su „visoke tenzije“ u društvu neophodne, kako bi se iskristalisalo određeno pitanje, uvidjeli svi vektori i na kraju pronašao ispravan odgovor. Ova tema se „kristališe“ od svih i svakog, na sve načine i uglove, i danas. Istakao bih važnost knjige i filma „Sumrak Lovćena“ 2022. Pisalo se i govorilo znatno i prije 1972. a piše se i govori se sa svih adresa i svakom adresatu duže od pola vijeka. Činilo se to faktografski relevantno i proteklih dana i u Skupštini i javnom prostoru. (V. Mitropolit i Lovćen, Beč se stidi zločina a komunisti ponose; Rušenjem Njegoševe kapele Crna Gora je izgubila svoj istorijski kontinuitet; Obnavljanje Njegoševe zavjetne kapele je moderna ideja i važan zadatak; Kapela je Njegoševa, mauzolej je Meštrovićev; Urlikom protiv Istine; Čovjek i njegov grob; Kapela na Lovćenu nedvojivi dio Njegoševog stvaralaštva i života ali i ekstremno opozoitnih osvrta, na primjer: Na Lovćenu simbol Crne gore; Mauzolej, Odbrana Njegoševog mauzoleja, Lovćen neće pasti, Prepoznajemo koncept zadatka i tim redom).
Tačno je, polarizacija i ostrašćenost prije svega u našem društvu ali i mnogo šire čini ovu temu jako osjetljivom o čemu svjedoče aktuelni osvrti i reagovanja. Po mom sudu to znači da se kasni (vrijeme vrijenja i zrijenja je davno prošlo), da je krajnje vrijeme za rešavanje ove teme. To je ispušteno po padu Berlinskog zida kao kraja totalitarne komunističke ere i doba surovog bogoboštva i bogohuljenja.
Ne postoji elementarno univerzalno civilizacijsko pitanje oko toga da li je 1972. rušenjem Njegoševe kapele učinjeno varvarstvo u ime Brozovo, jer je tih decenija izgradio kult ličnosti i bio – najveći sin naših naroda. Njegoš mu jeste po svemu bio neprijatelj. Komunizam je narodu slao poruke „da je Bog mrtav, oni su ga ubili“ „religija opijum za narod“. U Crnoj Gori se nažalost po pravilu otišlo u krajnost, jer je tokom Drugog rata i poratno ubijena čitava „Njegoševa mitropolija“ kojoj je Njegoš mitropolitovao od 1833-1851. Ubijeno je više od 130 sveštenika, monaha i Njegošev naslednik bezgrobni Mitropolit Joanikije Lipovac. Crkve, manastiri i bogomolje su devastirane, pretvorene u štale ili u zadružne sekularne objekte.
Ostalo je ključno: Njegoša sekularizovati. I to je sve vrijeme indoktrinisanjem činjeno, pa i formalizovano 1972. Tu svjedoče obrazloženja opštinskih i raznih komunističkih organa koji vidno zadojeni titoizmom ignorišu ili marginalizuju Njegoševo vladičanstvo, religioznost i činjenicu da je Crna Gora do 1951. bila teokratska država. To se vidi kroz sva akta i kvazipravne postupke i molbe koje su komunističke vlasti upućivali Mitropolitu Dajkoviću da uzme učešće i održi opjelo nakon što „oni“ Njegoša premjeste u „sarkofagu“ ali 10 dana prije otvaranja Mauzoleja. To časnog mitropolita nije nimalo pokolebalo, nego se do kraja borio.
Isticanje Njegoša kao velikana, pjesnika, mislioca itd. išlo se sekularizaciji Njegoša, njegov monaški život i vladičanstvo i duboka religioznost je potisnuta.
Te 1972. nije samo oskrnavljen Njegošev grob, ljudsko pravo na grob, nije zgažen samo Njegošev zavjet (poslednja izjava volje) to je za komuniste bilo nevažno već postići cilj: Sekularizovati Njegoša kroz oblikovanje u pjesnika uz poništenje njegove duboke duhovnosti i religioznog bića, o čemu govori to što je ove 1972. premješten „sarkofag“ s Njegoševim zemnim ostacima iz crkvice, što u prevodu znači kapela, (time perfidno skinut krst) jer naravno na mauzoleju – nema krsta.
Ujedno se tim činom obezbožavali žitlji Crne Gore u čemu se gotovo i uspjelo, da „božja iskra“ nije zaptivena u dušu čovječju, što je znao Mitropolit Amfilohije, pa je tri decenije neumorno gradio i „božjim mašicama džarao“ budeći vjeru koja se otgrgla i slila u litije – ulicama, planinama, rijekama i gradovima Crne Gore.
U drugim bivšim komunističkim zemljama Evrope hrišćanstvo je reuspostavljeno kao i u Crnoj Gori, na kojoj je ostao veliki istorijski dug: Vratiti Njegoša u njegovu Njegoševu kapelu (skromnu crkvicu), tamo gdje je Njegoš zavjetovao da on tu počiva.
Teško mi je razumijeti Crnogorca koji krši ne haje za Njegoševu riječ, onu potonju, gazi Njegošev zavjet i ne mari za srušen Njegošev grob koji je Njegoš sebi zidao.Nijedan Crnogorac nije vlastan preuzeti umjesto Njegoša riječ, poreći je.
Kako naći valjan i pravno autoritativan put za obnovu Njegoševe kapele? Ko bi, po Vama u zadatom kontekstu bio nesumnjivo mjerodavan da o tom odlučuje?
Nemam nikave dileme, kod ovakvog stanja stvari, stanja u institucijama kod kojih je problematično javno povjerenje, ustavni titular suvereniteta – građanin je po svakom univerzalnom demokratskom i pravnom kriterijumu vlastan da odluči. I toj i takvoj odluci kako Skupština Crne Gore,tako i oni drugačijeg mišljenja ili uvjerenja bezuslovno se moraju povinovati jer to nalaže osnov vladavine prava. To je stub civilizovanog demokratskog društva i prosvjećenosti pravne države. Svako drugo izgovaranje ili pribjegavanje je u stvari bježanje od volje naroda.
Postoji li način da se ovo osjetljivo pitanje riješi sa što manje tenzija? S obzirom na specifičnu težinu teme, da li je ovdje referendumsko odlučivanje prihvatljivo i dalo neosporan legitimitet da se kapela na Lovćenu obnovi?
Ustav Crne Gore (Sl. list CG, br. 1/2007… 38/2013) čl. 93 st. 3 određuje da predlog za raspisivanje državnog refernduma mogu podnijeti: namjanje 25 poslanika, predsjednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 10% građana koji imaju biračko pravo.
Na parlamenarnim izborima koji su održani u Crnoj Gori 11. juna 2023, pravo glasa je imalo 542.468 građana. To egzaktno znači da bi predlog za raspisivanje državnog referenduma moralo da potpiše – najmanje 54.257 građana Crne Gore.
Tekst predloga odluke ne može se staviti na dnevni red sjednice Skupštine prije isteka roka od 15 dana od dana dostavljanja tog predloga poslanicima (čl. 155, st. 1 Poslovnika skupštine Crne Gore (Službeni list (R)CG, br. 051/06 … 048/24). O predlogu za raspisivanje državnog referednuma odlučuje Skupština Crne Gore prostom većinom glasova od ukupnog broja poslanika (shodno čl. 91, st. 2 Ustava).
Sistemski korelativi Ustava Crne Gore i Zakona o referendumu („Sl. list RCG“, br. 9/01 od 22.2.2001, „Sl.list SRJ“, br. 17/01 od 13.4.2001, „Sl.list CG“, br. 73/10 od 10.12.2010) kažu da pravni poredak Crne Gore poznaje: 1.) obavezni referendum (raspisuje se za potvrdu revizije članova 1, 2, 3, 4, 12, 13, 15, 45 po čl. 157 Ustava); 2.) fakultativni referendum (raspisuje se na predlog 25 poslanika, predsjednika Crne Gore, Vlade ili najmanje 10% građana koji imaju biračko pravo (čl. 93, st. 3 Ustava), kako bi se građani slobodno u suvereno izasnili o „pojedinim pitanjima iz nadležnosti Skupštine Crne Gore“ (shodno čl. 3, st. 2 Zakona o referendumu).
U svakom slučaju, odluku o raspisivanju referenduma donosi Skupština Crne Gore i njome se određuje tekst (jednog ili više) pitanja o kome/kojima se građani izjašnjavaju na referendumu i datum održavanja referenduma. (čl. 5-6 Zakona o referendumu). Potrebno je imati u vidu da od dana raspisivanja referenduma do dana održavanja referenduma ne može proteći manje od 45 ni više od 90 dana.
Budući da je referendum institut neposredne demokratije, odluka građana po prirodi stvari uživa najveći mogući stepen legitimiteta, autoritativnosti kao i pravne snage, jer je donijeta nesporedno od suverena-građanina (čl.2,st.1 Ustava) pa su rezutati referenduma obavezujući za Skupštinu koja je raspisala referendum što je – izričito propisano članom 4 Zakona o referendumu.
Konačno, kako gledate na glasove koji poručuju da još nije sazrelo vrijeme da se ova delikatna tema otvara. Da li je to smatrate ispravnom strategijom?
Poruke da nije još sazrijelo vrijeme da se ova tema otvara je otužno zamajavanje.
Jer, ne postoji nijedan viši izgovor, ne postoji nijedan viši zaklon ni skrovište za bilo kog, pa ni za one koji i preziru ili potcjenjuju sopstven narod. Totalitarni komunistički bogoborački sistem je srušio Njegoševu kapelu, počinio nemjerljiv grijeh pred bogom i pred narodom, pa je na ovom narodu sada i ovdje da to ispravi.
Smatram da inicijativu skupljanja potpisa od preko 54.257 najlegitimnije treba da vodi i organizuje MCP širom Crne Gore da bi najkasnije do 30. oktobra 2024. kao dana upokojenja Mitroploita Amfilohija bila predata Skupštini Crne Gore.
Uvjeren sam da će dan na koji bude izlazio na referendum svaki građanin Crne Gore ponijeti odličje najčistije časti i da će tog dana zamrti mržnja u Crnoj Gori.
Sve ovo vidim tako i nikako drukčije, jer je po meni Njegoš sinonim za Crnu Goru i da kojim slučajem Crna Gora i nema ime, cio svijet bi je po Njegošu prepoznavao.