Piše: Rajko Sekulović
Iako bi bilo normalno očekivati drugačije, u instituciji kojom rukovodi autorka stručnih tekstova o mobingu, interni postupak zaštite od zlostavljanja na radu predstavljao je najobičniju farsu, bez stvarne namjere da se utvrde činjenice i zaštiti zaposleni koji je prijavio mobing.
Naime, u zahtjevu za zaštitu od zlostavljanja na radu naveo sam dvadeset konkretnih situacija, svaku sa preciznim opisom događaja, vremenskim okvirom i imenima lica koja su u njima učestvovala.
Umjesto da posrednice, u skladu sa zakonom, pribave relevantne dokaze od osoba koje su u tim situacijama učestvovale (službena komunikacija, dopisi, izvještaji i drugi dokumenti), one su od mene tražile dodatna pojašnjenja, kao i da lično prikupim i dostavim sve dokaze u roku od nekoliko dana, tokom novogodišnjih praznika i u vrijeme dok sam bio na bolovanju. Pri tome su znale da mi je pristup službenom računaru i e-mailu ukinut već prvog dana privremene spriječenosti za rad, 28. novembra (suprotno važećim procedurama).
Na taj način je pokazana očigledna nesrazmjernost između osoba koje su označene kao akteri mobinga i zaposlenog koji traži zaštitu. Uprkos detaljno opisanim situacijama i medicinskoj dokumentaciji koja ukazuje na narušeno zdravlje usljed dugotrajnog stresa, posrednice nisu preduzele niti jednu radnju ili mjeru iz svoje nadležnosti kojom bi me zaštitile, već su se u potpunosti stavile na stranu poslodavca, u ovom slučaju mobera. Dodatno, u toku internog postupka za mobing, uručena mi je suspenzija.
Posebno je indikativno ono što je uslijedilo nakon završetka internog postupka.
Obavještenje o neuspjelom postupku posredovanja donijeto je 22. januara, posljednjeg dana zakonskog roka od 30 dana. Za razliku od drugih dopisa (uglavnom prijetnji) koje su mi hitno uručivane tokom bolovanja putem kurira, ovaj put se čekalo četiri dana da bi se dokument poslao poštom (iako je zakonski rok za njegovo slanje tri dana), i to 26. januara u popodnevnim časovima, kako mi ne bi stiglo prije 28. januara.
Istog dana, 28. januara, kurir mi uručio otkaz, ubrzo nakon što mi je poštar dostavio obavještenje o neuspjelom postupku posredovanja. Važno je naglasiti da je upravo prijem tog obavještenja zakonski uslov za pokrenutanje sudskog postupka.
Na taj način sam faktički spriječen da sudu podnesem tužbu za mobing dok sam još uvijek bio u radnom odnosu. Iza ovoga se krije oičigledna namjera, jer je Irena Radović kao jedan od glavnih argumenata u svom slučaju isticala da je prije razrešenja sa funkcije viceguvernerke sudu podnijela tužbu za mobing.
Na kraju ostaje činjenica da je interni postupak zaštite od mobinga u Centralnoj banci vođen na način da meni, kao zaposlenom koji je prijavio mobing, nije pružena apsolutno nikakva zaštita, već je zlostavljanje samo eskaliralo i kulminiralo pokretanjem isceniranog disciplinskog postupka, kao i nezakonitim i neosnovanim otkazom, što će se na sudu i dokazati.
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
Samo istrajte u borbi, gospodine. Mnogo nas je koji smo dozivljavali razna zlostavljanja na radu u Crnoj Gori ali nikad nismo imali hrabrosti i zivota da istupimo u javnost i borimo se za sebe. Hvala u ime svih nas.
Rekao bi coek kakvu karijeru zena ima da se zadivis,a ko zna cime se sve sluzila da dodje tu dje je kad vidis kako se prema radnicima ponasa….
Puna podrška iz Razvojne banke!!!
Treba pitati Jakova za mišljenje ako nije još „na Miločeru“.
HahahahahHhahahah, ta je prica ladno tacna!?!!🤣 e Crna Goroo, sto je ovooo
Za nju se sve vec zna nego kako se zovu ti saradnici?
Potpuno cista i jasna situacija. Bravo na odlucnosti i na nacinu kako izvjestavate. 👏🏽
Boze ocu li jednu lijepu rijec cut nekad za ovu zenu
hoce li biti sudjenja otvorena za javnost?
drug da ovo nisi izbjegao ‘saradnju’ ko princ albert pa glavom platio??? 😂😂
Za takav kadar ce uvek biti mesta, i to kakvih! Ima i drugih centralnih banaka u regionu. 😉 Samo hrabro i jako!
Ova je prica u Vijestima predstavljena kao limunadica, a ovo je bas ozbiljno.
Pola banke im ode.