INSTRUMENTALIZACIJA INSTITUCIJA

PIŠE: SIBIN

U Crnoj Gori tzv. krovne institucije su – invalidne. Jer u njima ne rade individue i ličnosti od integriteta. Već oni koji funkcionišu na principu – potrčka.

Ustvani sud radi na divlje. Poput neke sklepane burekdžinice na periferiji. Zbog toga se ovo društvo uči osnovama iz civilizovanog svijeta.

Utvrdili se da je Akademija – klub penzionera. Zgrada u kojoj se svakih desetak godina proizvede knjižurina toponima iz neke od nahija. Dočim je sudstvo onaj sumorni vešeraj na predgrađu iz Kafkinog „Procesa“ u kome sudije čitaju jefitnu erotiku, a pralje se šetaju zgužvanim hodnicima.

(Tokom suđenja vijeka povodom lažnog udara, publika preko malih ekrana je mogla vidjeti da sudnica liči na kakvu učionicu, ili, preciznije: čekaonicu u provinciji.)

I pored toga što je DPS posle tri decenije ostavio iza sebe, u Nikšić, postindustrijski grad mrtvih fabrika, dolazi sa porukama ogromnim kao planina, u kojim još brani dostojanstvo i zacrtani put u EU. A deklamuje ih krompirolog, Simović agro Milutin, čovjek sigurnog poraza.

Kriza kuje velike riječi, jedna koja je u opticaju jeste – antifašizam. Nego, nama ne prijeti nikakav spoljni neprjatelj, već unutrašnji, instaliran u liku pravosudnog sistema koji sve čini kako bi sabotirao proces ozdravljenja države.

Kojoj pored demokratskih antibiotika treba i kopriva, inače provjereni narodni lijek. Vrlo konkretan i efikasan.