Inspektor MUP-a Srbije koji je vodio istragu: Slobodan Milošević nije krao pare

Svi smo bili za to da se Slobodanu Miloševiću sudi u zemlji, nije bilo govora o Hagu. U prilog tome govori i garancija koja mu je data prije predaje. Istraga o zloupotrebama praktično nije ni počela, a on je tri mjeseca kasnije izručen Tribunalu. I danas bih potpisao krivičnu prijavu protiv njega, ali ne i ovo što se dogodilo posle.

Ovako se dvije decenije kasnije tadašnji pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije zadužen za suzbijanje finansijskog kriminala, a danas advokat, Miodrag Vuković, prisjeća noći u kojoj je Slobodanu Miloševiću predočio dokaze o zloupotrebama, koje mu se stavljaju na teret. On je čovek koji je potpisao prvu krivičnu prijavu protiv bivšeg predsjednika i njegovih saradnika: Mihalja Kertesa, Nikole Šainovića, Jovana Zebića i Radeta Markovića.

Prošla je ponoć, prvi sat 1. aprila već je uveliko tekao, kada mi je prišao tadašnji ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović i rekao: „Vukoviću, pošto ćeš ti da pišeš tu prijavu, ti ćeš najbolje Miloševiću da objasniš. Kreni sa sudijom, Čedom i Legijom do Užičke“, priča naš sagovornik.

Stigli su, kaže, ispred rezidencije. Tu je bila samo policija, za razliku od prethodne noći, kada su dolazili i građani.

Te noći sam krenuo u vilu „Mir“, jer okružnog javnog tužioca Radeta Terzića nije bilo, pa je ministar policije odlučio da ga ne čekamo i da idem ja – priča nam Vuković. – Ispred rezidencije nam se pridružio i advokat Toma Fila i osjetio sam olakšanje. Pomislio sam: „Dobro da je ovdje i neko normalan“. Unutra su bili gotovo svi: Bjelica, Bane Ivković, Bora Drakulović, Vučinić, ali nisam video Miloševića. Oružje sam vidjeo jedino kod Marije, koja je išla okolo i držala pištolj ispod trenerke.

U jednom trenutku pojavila se Mira Marković. Insistirala je da joj se objasni koji su to novi zakoni po kojima Slobodan Milošević treba da odgovara.

Rekao sam da nisu novi, da su odavno donijeti – kaže Vuković. – Dugo smo pričali, uljudno, bez ijednog povišenog tona. Za to je bio zaslužan Fila, koji se trudio da preovlada razum, da se spusti velika napetost koja je visila u vazduhu. Mira je u jednom trenutku rekla: „Pa, nek Sloba siđe“.

Ubrzo se pojavio Milošević. Vuković mu je tada pružio izjave njegovih najbližih saradnika. Pažljivo ih je čitao.

Mira je šetala oko nas i onda mu je dobacila: „E, moj Slobo, rekla sam ti, izdaće nas kad-tad“ – prisjeća se Vuković. – Milošević je bio dostojanstven. Čak me se i sjetio. Pažljivo me gledao i onda dodao da mu je Vlajko Stojiljković pričao o meni.

Sa garancijama da neće biti izručen Hagu, Milošević je pristao da ga prebace u pritvor Centralnog zatvora u Beogradu. Bio je odlučan da se brani od sumnji da je počinio zloupotrebu službenog položaja. Istraga protiv njega i četvorice njegovih saradnika započeta je decembra 2000. godine. Tih prethodnih mjeseci Kertes, Šainović, Zebić i Marković su saslušani.

Odlazio sam nekoliko puta kod njega u pritvor – priča Vuković. – Bio je uvijek tu i Fila. Sjećam se, jednom sam ga pitao da objasni zapisnik o raspodjeli primarne emisije Narodne banke. Iz tog dokumenta se vidjelo da je jedan dio novca odlazio Dafiment banci. U uglu je pisalo: „Kopija ide predsjedniku“. On me pogleda i kaže: „Da ja tebe nešto pitam. Ti si šef i imaš saradnike. Je l’ se desilo da tebe tvoji ljudi nekad slažu?!“ Takav je bio Milošević.

Posle nešto više od mjesec dana od prebacivanja Miloševića u pritvor Centralnog zatvora, u prvoj polovini maja, tada pukovnika Vukovića pozvao je ministar policije Mihajlović. Kratko mu je saopštio:

Taj postupak oko Miloševićevih para sada će da preuzmu drugi. Ti ne treba time da se baviš. Državna bezbjednost i agencija FIA će ići na Kipar. Ima ozbiljnih podataka gde je Milošević sklonio novac.

Iskusnom policajcu je sve bilo jasno. Istragu preuzimaju političari i dio policije pod njihovom neposrednom kontrolom.

Dvadeset godina kasnije Vuković kaže:

Slobodan Milošević očigledno nije bio lider koga je zanimao novac. On je definitivno bio čovjek koga je zanimala vlast, moć. Nije odgovoran za krađu, posebno ne on lično, ali ima veliko breme političke krivice za svoje pogubne političke poteze i za sve ono što su radili njegovi saradnici, kojima je mnogo toga tolerisao i koje nije kontrolisao.

NOVAC NIJE BIO NA SLOBOVIM RAČUNIMA

Novac koji je iznijet na Kipar nije završio na Miloševićevim računima, niti na računu nekog od članova njegove porodice – naglašava Miodrag Vuković. – Nijedan takav račun nikada nije pronađen, ne samo na Kipru, već bilo gdje u svijetu. Gdje je taj novac završio, po svemu sudeći nećemo nikad saznati. Ostaje činjenica da do danas nijedna presuda nije donijeta zbog iznošenja novca iz zemlje za vrijeme Miloševićeve vlasti.