Imenovanje jezika u Sarajevu

PIŠE: SIBIN

Bio je to, dakle, skup upriličen u Sarajevu, a gdje bi, bolan, drugo? Sastale se najistaknutije pojave („do moga!“ što rekao Basara) iz svojih umjetničkih – zaumnih – poziva, i sklepale sintagmu – „Zajednički jezik.“
Glumica Mirjana Karanović: Jer je jezik „vavilonska zbrka“ (Derida), i Tekstu treba prići preko dekonstruktivističke metode („mala pedagogija“ Fuko), ako se slažete, nazovimo ex-yu jezike jednostavno a efektno, „Zajednički jezik.“ (Sjeda, damski. Zatim, zamišljeni kažiprst stavlja na čelo.)
Postmodernista u patikama: Niko ne govori istim jezikom, što će reći da je, sporazum, u stvari, uvijek (već) nesporazum, čak najčešće oko jedne jedine riječi, i danas nedopustivo u posjedu muškog kao neprikosnovenog označitelja.
Režiser (razvezuje šareni šal): Uvažavam da pisac štuje kako je „pisanje materijalni trag“ (Alpar Lošonc), i da treba pisati sa obje ruke, međutim, od strane glumice pomenuti a izuzetno neobočni filozof, Derrida, zanima se podjednako i za – fenomen Glasa kao prisustva. I, da: Niče insistira da je jezik, bolje gledno, u najboljem – mimikrija.
Kolumnista s lijeve strane: Jezik kao sistem znakova koji imaju relacioni karakter, ostaje nedovoljan instrument za postavljanje, Vitgenštajnovo, šta se može, šta pak ne može misliti, a samim tim i putem jezika prenijeti. I hajdegerijanska atomizacija jezika, možda je, na kraju, tek i samo – „terminološka prividnost“, te „jezički trikovi i sofizam“ veli Hanna Arent.
Dok, logički atomizam pomenutog Vitgenštajna govornika postavlja u poziciju da mozga ali ćuti, jer ništa nije ni približno jasno da bi se o tome još i dalo (pro)govoriti.
Uglavnom, da skratim tekst: ex-yu kulturni mejnstrim se dogovori: „Zajednički jezik“ i tačka. Pacifikacija samozvanih „lingvista“ i tu izbila u prvi plan.
Međutim, Boris Buden progovorio nakon te sprdnje od deklaracije o tzv. „Zajedničkom jeziku“: „Padaj (jezična) silo i nepravdo!“
Da: maksimalno ideologizovana i od strane druge strukture moći uspostavljena, koja bi da drukčijim pristupom rebrendira ono što se zvalo Srpsko-Hrvatski jezik, po mogućnosti da se Srpski u svom nemerljivom doprinosu znatno poništi.

p.s.
šta, dakle, raditi sa odmetnutim znakom – ś?!