Ima li nade: DPS smijenjen, ali duboka država komunizma i dalje na vlasti!
Da ne bi kalendara, ne bih se sjetio godišnjice takozvanih istorijskih promjena u Crnoj Gori – smjene DPS-a! Nakon četiri godine nijesam primjetio da su politički aksiomi DPS-a zamijenjeni novim i da je došao kraj jednoj diktatorskoj stranci i da je došao kraj okoštalom komunističkom sistemu. I dalje su nam simboli kao što su bili, himna nam je i dalje kakva je, jezik nam se i dalje zove kako se zove, spoljna politika je NATOVSKA i gora nego u vrijeme DPS-a, a ta stranka danas je najjači pojedinačni politički subjekt u Crnoj Gori. Prije neko veče i Milo se pojavio na promociji DPS-a i sve je izgledalo kao prije i kao da 30. avgusta nije ni bilo. Ukoliko se ovako nastavi niko se neće ni sjećati tobožnjih istorijskih promjena. Sve će pokriti ružmarin i šaž i nepsosobnost novih vladara da zadaju konačan udarac prevejanom, ali anahronom, komunističkom sistemu!
U nesposobnosti novih vladara da shvate šta je bio 30. avgust leži i današnje njihovo političko i ostalo lutanje po bespućima komunističkog nasleđa u Crnoj Gori. Plejada političara, odnosno prve postDPSOVSKE vlade, nakon 30, avgusta ponašala se kao da je osvojila vlast u Švedskoj i kao da u rukama nijesu imali istorijsku šansu da stanu za vrat i ugase posljednji komunistički sistem na Balkanu. Iz političke magle neko je izvukao maglovite političare poput Zdravka, Jakova i Milojka, čija je osnovna karakteristika bila da bivši režim nijesu doživljavali kao komunistički, a ideološki su pripadali tom sistemu. Jeste da se Zdravko nije vadio iz hramova, ali njegov vjerski život nije uticao na njegove političke ideje, pa je zahvaljujući njemu i njegovim epigonima sve ostalo kao što je i bilo. Svi komunistički (DPS) kadrovi ostali su na svojim mjestima, lagodno zavaljeni u ministarskim i ostalim državnim kabinetima i prilagodili su se novim uslovima, odnosno novim političkim gazdama. Dresove su naravno promijenili, ali ćud ni pod razno i nastavili su da njeguju tekovine komunizma. I nakon četiri godine u tom pogledu se ništa nije promijenilo. Armija DPS službenika i dalje prima platu od države i nova vlast ih čak koristi kao iskusne činovnike i oni dalje kreiraju i kroje svakodnevnu ekonomsku i duhovnu politiku zvanične vlasti u Crnoj Gori!
Političari vole da upotrebljavaju izraz “po dubini” i instiktivno osjećaju da se tamo krije prava stvar i da ko osvoji dubinu ima priliku da vlada na duže. Iako DPS već godinama vrišti kako nova vlast partijski zapošljava, novi vladari ni nakon četiri godine nijsu uspjeli da osvoje tu “dubinu” i ona je i dalje duboko komunistička i odana bivšem režimu. Prema statistici u državnim službama radi preko 50.000 zaposlenih, a nova vlast možda je zaposlila novih 5000 ili 10.000 službenika, ali nije smjenila one koje je zatekla, pa je umjesto da smanji samo povećala glomazni državni aparat. A taj glomazni državni aparat napravio je niko drugi do DPS i to sa ciljem da ga štiti i nakon što više ne bude vlast. I to danas imamo priliku da gledamo u direktnom prenosu. Da toga nema, kako bi bilo moguće da na stotine državnih tužilaca nemaju ni jedan dokaz o DPS pljački i do sada nije uhapšen ni jedan značajni funkcioner DPS-a, a na vrata šefa DPS-a tužioci ne smiju ni da zakucaju, a kamoli da Mila pitaju za porijeklo imovine i za sve ono što je prodao i strpao u svoje i džepove svojih najbližih saradnika. I nema ko da ga to pita, jer sudije i tužioci u velikoj većini pripadaju DPS dubini i tamo su gdje su samo iz jednog razloga – da štite DPS-ovce, posebno ove viđenije, od progona i optužbi za pljačku!
Nova vlast nakon 30. avgusta nije shvatila ili nije htjela da shvati da sa komunističkim sistemom ne možete da raskidate na osnovu propisa, promjena zakona i nekom pravnom procedurom. Komunisti su prije 80 godina na vlast došli silom i uz potoke krvi neistomišljenika koje su masakrirali po domaćim i jamama Slovenije, a tokom vladavine primjenjivali su surove metode obračuna sa političkim protivnicima i nasilje u svakom obliku je bila glavni stub njihove vlasti. I takav stub nije moguće srušiti mirno, procedurama i zakonima! Sve bivše komunističke zemlje morale su da podignu revoluciju protiv bivših revolucionara i da njih same, ali i njihov sistem, uz manju ili veću primjenu sile, uklone iz državnog aparata i na taj način se obračunaju sa dubokom UDBOM ili dubokom ideološkom državom pohranjenom u stotine i stotine vladinih kabineta, sekretarijata i ostalih državnih službi! Komunizam nije prirodna ideologija, a njegova praksa je surovi obračun sa neistomišljenicima i vladanje strahom i sijanjem siromaštva i takav sistem nije moguće mirno ukloniti iz javnog života!
Umjesto toga Zdravko je doveo mlade komunističke eksperte, dogovorio kohabitaciuju sa dubokom DPS državom i dobili smo što smo dobili. Renesansu komunizma i njen dalji razvoj!
A šta je trebalo da se uradi? Crna Gora je nakon 30. avgusta sljedećeg dana trebalo da stane. Nova vlast je trebalo da zauzme državne službe i da u njima rasporedi svoje službenike ( pretpostavka tog poteza je bila vlada u sjenci, koju tadašnja opozicija nikada nije formirala, što dokazuje da je i opozicija DPS-u bila ideološki formirana na komunističkim temeljima i da osim par izuzetaka nije imala namjeru da se obračuna sa tim sistemom, jer mu je i sama pripadala). Komunisti su silom došli na vlasti i bez sile neće je prepustiti drugima, što se pokazalo u skoro svim bivšim komunističkim državama. Takav obračun u Crnoj Gori se nije desio i danas plaćamo politički i egzistencijalni danak tom propustu!
Nova vlast je preko noći trebalo da smijeni cjelokupan bezbjedonosni, medijski i činovnički aparat u Crnoj Gori! Nebojša Medojević je predlagao i uvođenje vanrednog stanja na pola godine, što je dobar predlog, i za to vrijeme je trebalo formirati potpuno nove bezbjedonosne, medijske i činovničke struktutre, koje nijesu imali nikakvih veza sa DPS-om i njegovom dubokom državom. I tek sa takvim renovinaranim državnim aparatom mogla bi se Crna Gora smjestiti u red normalnih država sa šansom da iskoristi sve svoje šanse da bude bogato mjesto za život svojih građana!
Ništa od toga se nije desilo, a neće se ni desiti i zbog toga tapkamo u mjestu, a moguće je da uskoro duboka država DPS-a proglasi pobjedu nad novim političkim snagama i na ključna mjesta vrati stare kadrolve i svoje članove! Takav pesimistilki scenario nije nemoguć, jer ideologija komunizma i dalje preovladava u javnom domaćem životu. Od 20 stranaka čak 18 njeguju još uvijek Broza, od 20 intelektualaca 18 je hzaljubljeno u Đilasa i Mošu, od 20 umjetnika 18 još uvijek čita Mirka i Slavka. Iako tobož nema DPS-a, njena nasleđena ideologija Broza i Kardelja, i dalje vlada u javnom životu i regrutuje nove genaracije pionira i kumrovačkih đaka!
Crnoj Gori sami Bog može jedino da pomogne, a možda ni on nema šanse da nas otrezni od komunizma! U stepenu u kojem budemo naoredovali u tom procesu zavisiće budući 30-ti avgusti. Za sada nema puno razloga za nadu!
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)