IMA LI NADE DA MAKAR POCRVENITE

Piše: Emilo Labudović

Opet je neka spodoba u ljudskom liku posvjedočila da je nečovjek, da je kukavica i da je ono što se u iole pristojnoj građanskoj komunikaciji ne spominje, a smrdi. I opet je meta izliva fekalija iz usta i pera te spodobe bila žena. Doduše, ne bilo koja žena, ali svejedno – žena. A dična Crnogorčina, koja bi da to posvjedoči i dodatno pojača mržnjom prema svemu srpskom, ta junačina skrivena iza zida anonimnosti koju promovišu društvene mreže, pokušala je da svoj bolesni ijed izlije na ženu, A žena je Srpkinja, žena je čovjek – žena i zove se Vesna Bratić.

Dična Hercegovka koja je, za razliku od brojnih joj kolega postavgustovske Vlade, imala muda da radi svoj posao i da sprovodi zakon, od tada je meta ne samo najprizemnijih blasfemija koje joj serviraju iz dana u dan, već i najbeskrupuloznijeg progona bivšeg i aktuelnog sudstva. A sve samo zbog toga što je u djelo sprovodila ono što joj je zakonom bilo dato. Jer, slijedeći elementarnu pravnu logiku, ako je ministru obrazovanja bilo dato neprikosnoveno pravo da postavljaju direktore škola, a bilo im je dato sve do nje, onda ministar ima takođe neprikosnoveno pravo i da smjenjuje i razrješava. To isto rešenje zadržao je i najnoviji zakon koji uskoro treba da bude usvojen. Ali, u pravosuđu koje su decenijama zidali teta Vesna, Ivica sa Maricom, odnosno sa Draginjom, i nebu okrenuti tajnovidac Milivoje, što je dato njima bilo je dato samo Bogu. A ko je, pak, u toj priči tamo neka Vesna Hercegovka.

Nijesu ovi redovi prilog odbrani žene, makar se ona zvala Vesna Bratić. Ovo je otvorena građanska optužba aktuelnom sudstvu i tužilaštvu, aktuelnoj vlasti za koju sam i sam glasao. Jer, ako je progon Vesne Bratić bio na neki način logičan i očekivan u vrijeme teta Vesnine sudske strahovlade, pitam se je li se njenim odlaskom išta promijenilo? Je li to njen duh još uvijek hara sudstvom, jesu li „njene“ sudije još uvijek nedodirljive kadije i dželati? Ako jesu, gospođo Bratić neka Vam je (i neka nam je) Bog na pomoći, a ako nijesu, šta onda čekaju sadašnji tužioci i sudije? Šta čekaju odgovorni ministri, sve do premijera? Ima li nade da se makar zacrvene pred sjajem Vesninog časnog lica? Ili su do te mjere pođonili svoj obraz da ih je za čast i ponos drugih briga koliko za lanjski snijeg. Naravno, pod uslovom da taj „neko drugi“ nije „neko njihov“, zakonom zaštićen kao mečka u lovostaju