Ima li državni udar drugo poluvrijeme

Piše Perica Đaković

Kažu da nije vijest kada pas ujede čovjeka, već da je jača vijest kada čovjek ujede psa! Sjećam se ove izreke među prvim novinarskim legendama Studija B Duška Radovića. Evo se prisjetih te lekcije sad kad pročitah da je Viši sud u Podgorici oslobodio sve za montirani “državni udar”, vijest koju je sav normalan svijet očekivao još u prvobitnom postupku. Dakle, ta današnja vijest mi dođe kao ona da je pas ujeo čovjeka jer svi su od prvog dana znali da je stvar lažirana kako bi se dobili izgubljeni parlamentarni izbori 2016. godine. Prava vijest će biti tek ako krene postupak protiv onih koji su sve ovo smisli, namontirali vodili cijelu ovu farsu od suđenja.

Da li će neko odgovarati za svu tu pravničku lakrdiju, za potrošena ne mala sredstva na onaj TV proces, za potplaćene svjedoke. Koliko će tek novca morati država da isplati odštete onima koji su nevini godinama čamili u zatvoru u Spužu! Da li će put pravde krenuti ka tim akterima, ne onima koji su već procesiurani, već prema onim pravim igračima, tvorcima i nalogodavcima te ideje da se izmišljenim pokušajem terorizma spasi vlast koja je na izdisaju..

Osam godina je trebalo da se dokaže nešto što je od prvog trenutka i bebama u jaslicama smrdilo na namještaljku. Samo naši tužioci predvođeni Katnićem i pravosudni organi su „vidjeli“ puške kojih nije bilo, jezera koga nema, koristeći navode potplaćenih svjedoka. Svi smo se i tada pitali gdje je krenula ona silna vojska baba i đedova naoružanih praćkama, zar oni da sruše državu, oni koji ni vrtiće ne bi mogli da osvoje! Ali sila boga ne moli, naredba se morala sprovesti onog trenutka kada se vidjelo da narod svojom izlaznošću ozbiljno prijeti da sruši sa trona umišljene lidere, kome se fotelja žestoko ljuljala od početka one poznate kampanje “Mi ili on”. E, tada je iz jedne sobe, gdje su u foteljama pratili izborni tok, izdata naredba da akcija krene. I krenula su prvo policijska kola uz rotaciju i sirene da zaplaši narod koji je hrlio da obavi svoju građansku dužnost. Usljedila su spektakulrna privođenja uz neizbježne kamere tadašnjeg Javnog servisa. Sve dobro unaprijed smišljeno i izrežirano.

E, koliko li je samo stanova podijeljeno za poslušnost? I da ne nabrajam, da ne ispadnem kao u onoj priči o generalu poslije bitke. Mada su mi već od prvog dana u emisiji U žiži na Novom TV sagovornici javno iskazivali sumnju u namještaljku.
Dakle, evo baš za ovaj Petrovdan pravda je stigla. Zato se samo pitam da li će stići i ona prava vijest “da je čovjek ujeo psa”. Narod zaslužuje da pravu istinu dobije.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)