Potpredsjednik Vlade Crne Gore Milun Zogović u intervjuu za „Borbu“ komentarisao je nedavnu posjetu ministara iz redova koalicije „Za budućnost Crne Gore“ Beogradu.
Zogović je za „Borbu“ poručio da su Crna Gora i Srbija bratske države i da nema kuće u Crnoj Gori koja nema nekog u Srbiji niti kuće u Srbiji koja nema nekog u Crnoj Gori.
Dodaje da su razgovarali o velikim infrastrukturnim projektima u funkciji razvoja naših ekonomija i u funkciji napretka.
Zogović je govorio i o napadima na potpredsjednika Vlade Budimira Aleksića gdje su pojedini mediji bivšeg režima optužili istog da nije istakao zastavu Crne Gore prilikom zvaničnih sastanaka.
„Opstrukcija dobrim odnosima Crne Gore i Srbije je njihov osnovni zadatak i smisao postojanja. Nije bilo davno kada je ta medijska i politička matrica Srbima u Crnoj Gori nudila da biraju između asimilacije i traktora. Ali kao što rekoh ta vremena su iza nas“, jasan je Zogović.
Dotakao se i lokalnih izbora u Podgorici i kazao da će koalicija „Za budućnost Podgorice“ biti ključni konstituent nove gradske uprave.
„Gradonačelnicu ili gradonačelnika će predložiti lista koja je dobila najbrojniju podršku među onima koji konstituišu vlast. Svaki drugi scenario nas vodi na teren ucena i političkog šibicarenja sa čijim negativnim efektima smo se suočavali nakon smjene vlasti na republičkom nivou. Krajlji rezultat tih izleta je politička nestabilnost. Građanski pokret URA je već jednom pravila manjinsku vladu sa DPS-om tako da bi bilo naivno vjerovati da se ne može ponoviti sličan scenario i nešto što je već viđeno ako bi im se za to ukazala prilika“, decidan je on.
Borba: Prije nekoliko dana ste Vi kao potpredsjednik Vlade, ministarka Maja Vukićević, a zatim i potpredsjednik Vlade Budimir Aleksić boravili u službenoj posjeti Beogradu. Ovo je prva zvanična posjeta crnogorske delegacije rekonstruisane Vlade. Kakve poruke to nosi?
Glavna poruka je da mi bližih jedni od drugih, niti treba, niti možemo da imamo! Nema kuće u Crnoj Gori koja nema nekog u Srbiji niti kuće u Srbiji koja nema nekog u Crnoj Gori. Nije kriv serdar Janko Vukotić što je čekao ovolike godine da mu se neko od zvaničnika Crne Gore pokloni.
Kriv je „ montenegro“ koji je tri poslednje decenije bježao od Crne Gore. Upravo naša posjeta spomeniku đenerala Janka Vukotića je potvrda da je bijeg bio neuspješan i uzaludan i da smo pretrajali ta vremena. Vjerujem da je došlo vrijeme da ti odnosi budu bratski i iskreni a simbol bratske iskrenosti i požrtvovanja je upravo Mojkovačka bitka. Međusobno uvažavanje i poštovanje su prirodni okviri u kojima treba da se kreću odnosi dvije bratske države.
Borba: Po saopštenjima iz medija, govorilo se o zajedničkim graničnim prelazima, rekonstrukciji pruge Bar – Beograd, kao i o formiranju zajedničke komisije za izgradnju autoputa. Možete li nam reći detalje razgovora i po čemu su oni značajni za Crnu Goru?
Razgovarali smo o velikim infrastrukturnim projektima koji su u funkciji svih građana Crne Gore i Srbije, u funkciji razvoja naših ekonomija u funkciji napretka. Želimo da rekostrušemo prugu od Bara do Beograda i da izgradimo auto-put što će direktno poboljšati konkurentnost naših ekonomija kroz ubrzanje i uvećanje protoka ljudi, roba i kapitala.
Crna Gora i Srbija treba da ulože dodatne zajedničke napore da jedan od najznačajnih infrastrukturnih projekata auto-put Bar-Beograd što prije bude spojen. Kompletna trasa puta prestavlja veliki, pravi i inpozantan infrastrukturni poduhvat sa više desetina mostova, tunela a o samoj kompleksnosti projekta svjedoči i to što se na trasi auto-puta često mijenja nadmorska visina te se vozači nalaze u nekom trenutku na 63 metra nadmorske visine a samo nakon par desetina kilometara na 1100 metara nadmorske visine. U cilju bolje i efikasnije saradnje Monteput i Putevi Srbije potpisali su Memorandum o poslovnoj saradnji na izgradnji auto-puta Beograd- Južni Jadran, na dionicama Požega-Boljare i Mateševo-Boljare. Memorandumom su definisane zajedničke aktivnosti u svim fazama projektovanja i izgradnje kao i zajedničko apliciranje za finansiranje izgradnje puta kod domaćih i inostranih institucija. Srbija je u velikoj mjeri izgradila auto-put od Beograda do Boljara, ostalo je da se uradi najteža dionica puta kroz Srbiju, a to je 107 kilometra puta od Požege do granice sa Crnom Gorom dok Crna Gora planira da uskoro nastavi gradnju druge dionice od Mateševa do Andrijevice i onda odmah usmjeri fokus za obezbjeđivanje preduslova da što prije otpočne i izgradnja treće dionice Andrijevica-Boljari.
Pored izgradnje auto-puta rekonstrukcija pruge Beograd-Bar je takođe jedan od najznačajnijih infrastrukturnih projekata. U poređenju sa drugim vidovima trensporta kao što su drumski i vodeni putevi željeznički saobraćaj ima velike prednosti. Nosivost željezničkog saobraćaja je mnogo veća od drumskog i plovnog, željeznički saobraćaj je bezbjedniji, stopa nezgoda je relativno niska a roba se ne može lako oštetiti tokom transporta. U poređenju sa drugim vidovima željeznički transport je brži a troškovi su relativno niski. Zato je željeznički saobraćaj nezamjenjiv i važan vid transporta i u savremenom logističkom sistemu. Sve navedeno potvrđuje nemjerljiv značaj pruge Beograd-Bar svrstavajući pitanje rekonstrukcije ove pruge u sami vrh prioriteta. Zato je na nivou ministarstava Crne Gore i Srbije upućeno zajedničko pismo Evropskoj komisiji o značaju pruge Beograd- Bar.
Borba: Posjeta potpredsjednika Vlade Budimira Aleksića je izazvala brojne reakcije jer su pojedini mediji bliski bivšem režimu izabrali da plasiraju fotografiju gdje nema crnogorske zastave, što smo kasnije vidjeli da nije bio slučaj. Kako komentarišete ovu akciju Prve i Druge familije?
Ništa novo. Lažni dušebrižnici traže prostor da se izraze. Opstrukcija dobrim odnosima Crne Gore i Srbije je njihov osnovni zadatak i smisao postojanja. Nije bilo davno kada je ta medijska i politička matrica Srbima u Crnoj Gori nudila da biraju između asimilacije i traktora. Ali kao što rekoh ta vremena su iza nas, a loše namjere te politike su preopoznate kod sve većeg broja ljudi, tako da i pomenute reakcije na posjetu potpredsjednika Vlade Crne Gore gospodina Aleksića Srbiji su samo politički i medijski refleks antisrpske politike.
Borba: Jedna od aktuelnih tema svakako jesu i lokalni izbori u Podgorici a kako je naš portal objavljivao, po istraživanjima, vladajuća koalicija sa državnog nivoa osvaja veliki broj glasova. Međutim, manje partije bi bile te koje bi odlučivale o formiranju vlasti u Podgorici. Kakve su Vaše procjene? Hoće li formiranje vlasti zavisiti od koalicije iza koje stoji predsjednik države ili očekujete pobjedu?
Rezultati izbora u glavnom gradu doprinijeće dodatnoj stabilizaciji političkih prilika u Crnoj Gori. Podgorica će dobiti stabilnu vlast koja će za razliku od prethodne biti imuna na opstrukcione mehanizme nekadašnjeg Đukanovićevog režima koji je uspio da pronađe saveznike da za račun DPS-a sruše gradsku vlast u Podgorici.
Koalicija „Za Budućnost Podgorice“ biće ključni konstituent nove gradske uprave jer je očekivano i sasvim realno da naša koalicija dobije najveću podrušku građana među onima koji će činiti novu vlast. Sve više je onih koji su se umorili od traženja alternativa i koji žele dugoročno da budu dio politike čistih računa koju personifikuje naša koalicija.
Zato nije slučajno što se naša lista nalazi pod rednim brojem devet kao i 30. avgusta 2020. godine. Jasna simbolička poruka. Tada je broj devet trebao Crnoj Gori, a danas Podgorici.
Borba: U više navrata su predstavnici ove koalicije najavljivali da će nosilac njihove liste, Luka Rakčević, biti gradonačelnik. Znajući praksu iz 2020. godine, kako ćete odgovoriti na zahtjeve za manjinsku podršku koji će očito doći ukoliko ova lista bude bila „tad na vagi“? Ako ne dođe do formiranja vlasti, mislite li da će ova lista potražiti pomoć od DPS-a?
Politika ima jasne principe koji počivaju na demokratska pravilima. Odstupanje od tih pravila dovodi nas u apsurde da oni sa najmanjom podrškom građana,kroz ucenjivačke kapacitete, pokušavaju da otmu što više ili cijelu vlast. To je obesmišljavanje izbornih procesa i izigravanje volje građana. Računica je prosta, da je želja građana da oni vladaju imali bi najveću a ne najmanju podršku. Gradonačelnicu ili gradonačelnika će predložiti lista koja je dobila najbrojniju podršku među onima koji konstituišu vlast. Svaki drugi scenario nas vodi na teren ucena i političkog šibicarenja sa čijim negativnim efektima smo se suočavali nakon smjene vlasti na republičkom nivou. Krajlji rezultat tih izleta je politička nestabilnost.
Građanski pokret URA je već jednom pravila manjinsku vladu sa DPS-om tako da bi bilo naivno vjerovati da se ne može ponoviti sličan scenario i nešto što je već viđeno ako bi im se za to ukazala prilika. Smatram da će Podgoričani mudrim odlukama na izborima 29. septembra preduprijediti mogućnost takvih kombinacija i da će rezultat izbora biti stabilna većina bez DPS-a, koju neće moći da ugroze oni koji računaju na tu vrstu političkih kalkulacija koje bi značile prevaru građana Podgorice.