(II DIO) Nikola Šainović za BORBU: Priznanjem tzv. Kosova Srbija bi trebala da spere blato sa međunarodnog prava koje je bačeno na njega agresijom na SRJ
Raznorazni pritisci na Srbiju, sa kojima se ona suočava vjekovima, stvar su kontinuiteta odnosa i potkusurivanja velikih sila na račun jednog slobodarskog naroda i zemlje u kojoj čak i „svaki rob”, kako su još naši preci definisali u „Sretenjskom ustavu“, „postaje slobodan čovjek”.
Forme pritiska na Srbiju će se, smatra on, mijenjati, ali cilj je samo jedan – priznanje nezavisnosti Kosova u formalnom smislu.
„Ova pakovanja, kao, ‘de fakto’, ‘de jure’, to su sve političke riječi koje, u ovom slučaju, ne znače mnogo. Taj pritisak zapadne diplomate sada nazivaju normalizacija”, rekao je, na početku drugog dijela razgovora za BORBU, bivši potpredsjednik SR Jugoslavije, Nikola Šainović.
Ipak, kako je istakao, dok god Srbija ne prizna Kosovo – to ne može ni neće nikada biti država u formalno-pravnom smislu.
Prema njegovim riječima, mnogi govore da je Kosovo izgubio Slobodan Milošević, a da to nije tako, naglašava on, najbolji odgovor je pitanje zašto Zapad toliko grčevito zahtijeva od Srbije da ga prizna.
On je pojasnio i da „priznanje Srbije ne samo da bi trebalo da prizna jednu kvazi državu, koja istorijski nikad nije ni postojala, već i da opere blato sa međunarodnog prava, koje je Amerika nanijela agresijom i jednostranim priznanjem države, u skladu sa svojim vojno-političkim interesima, bez obzira na interese stanovništva i istorijske činjenice“.
„Kad nastane haos u međunarodnom pravu, onda se umjesto sile prava uspostavlja pravo sile“
Šainović je podsjetio i da se predsjednik Ruske federacije, Vladimir Putin, na više mjesta, koristeći upravo taj ekces u međunarodnom pravu, poslužio tim da proglasi dvije takve države – u Gruziji i, kasnije, Ukrajini.
„Predsjednik Putin često pominje primjer Kosova, pa ga ovdje neki kritikuju kao da on to govori zbog sebe. Ne! Ne govori on to zbog sebe, nego kad nastane haos u međunarodnom pravu, onda se umjesto sile prava uspostavlja pravo sile. S tim što Zapad misli da samo on to može da koristi i da primjenjuje na štetu Istoka. I, evo, sada je Istok pružio otpor i imamo takvu situaciju sada. Ta sitacija, iz zapadnog ugla gledajući, treba da nestane tako što Srbija treba da kaže da je to u skladu sa njenom voljom, pa time ni agresija nije bila kršenje prava. Znači, Srbija treba da izvrši političko samoubistvo da bi oprala jedan gest koji nije samo politički, nego je iza sebe ostavio hiljade žrtava bombardovanjem jedne nezavisne i suverene države SR Jugoslavije”, ispričao je Šainović
Srbija, mišljenja je on, rješavanju statusa svoje južne pokrajine pristupa pragmatično i to je dobro.
„Ovo sa tablicama i kosovskim ispravama, to da stanovnici Kosova i Metohije mogu da prođu kroz Srbiju, uglavnom na putu prema EU, to je očigledno gest baš ka toj normalizaciji. E, sad, neki kritičari kažu da se priznanjem tablica priznaje država. To nije tako! Da bi nešto bilo država, pored tih broijnih elemenata državnosti, mora da ima i formalno prizanje. Akt o priznanju je akt Vlade, u ovom slučaju Srbije, i bez toga ne postoji nikakvo priznanje. A to da pojedinačne stvari mogu da se toleršu, tako što se na granici napiše da to ne znaži prizanje nezavisnog Kosova, a tablice mogu da prođu, najkrupniji primjer toga vam je odnos Kine i Tajvana”, kazao je bivši potpredsjednik Vlade SR Jugoslavije.
Kina, uporedio je Šainović, ne da ne prizanje Tajvan i da govori da je to dio njene teritorije, nego je spremna da ratuje za Tajvan, ali između njih postoji 20 sporazuma koji rješavaju razne tehničke stvari.
„Znači, tehničke stvari ogromnih razmjera, koje mi ni približno nemamo sa privremenom upravom u Prištini, kao npr. da investitori sa Tajvana mogu da investiraju u Kini i da formiraju preduzeća. Izvoz robe iz Kine u Tajvan je ogroman. Više od 60% tajvanskog uvoza je iz Kine, a to uopšte ne znači da je Kina priznala Tajvan, niti da će ga priznati. Tako da, čak i tako velika sila, kao što je Kina, ne smatra da treba da ima potpunu izolaciju Tajvana – jer onda će drugi ući unutra – nego jednu saradnju koja je olakšava život stanovništvu”, naveo je on.
Nije slučajno što baš Borelj i Lajčak prate pregovore o rješavanju statusa KiM
Šainović apeluje da na pregovorima o status KiM treba istrajati koliko god oni, na momente, djelovali besmisleno.
On smatra da to što su baš Žozep Borelj i Miroslav Lajčak ti koji, u ime EU, prate pregovore nije slučajno.
„Borelj je Španac, a Lajčak Slovak. Znači, nisu samo po nacionalnosti, nego je Borelj bio ministar spoljnih poslova Španije, a Lajčak Slovačke. Ta dva bivša ministra spoljnih poslova dolaze iz zemalja koje ne priznaju Kosovo i baš oni su određeni da prate pregovore, ali ne samo da bi uskladili odnose Srbije i tzv. Kosova, nego da bi napravili formu koju će njihove zemlje, u ovom slučaju Španija i SLovačka, prihvatiti kao elemente da oni mogu da njihove dvije države mogu da ga priznaju. To je tako namješteno, a ne daje rezultate jer, očigledno, taj zahtjev nema realan osnov u odnosu sa političkom situacijom na terenu“, ukazao je on.
Srbija, kategoričan je on, nema realnu alternativu u odnosu na politiku koju vodi sada.
„Ne može previše da zaoštrava odnose, jer će to dovesti do sukoba – pa će opet ona biti kriva – a ne može previše ni da popusti, jer će to dovesti do priznanja Kosova, te će i u toj varijanti ona snositi krivicu. Moramo da nastavimo sa realnom, mudrom politkom, korak po korak oslanjajući se, naravno, na Rusiju i Kinu zbog te polise osguranja koja nam stoji u Savjetu bezbjednosti UN. Jer, da vas podsjetim, sve negativne rezolucije koje su 1990 donesene u UN protiv SR Jugoslavije bile su uz glas Rusije i uzdržanost Kine”, savjet je ovog iskusnog političara i državnika.
Crna Gora se ulaskom u NATO odrekla dobrog dijela svog suvereniteta
Kada je riječ o svemu onom što se dešava u Crnoj Gori, Šainović otvoreno kaže da je emotivan.
„Ne znam da li znate, ali moja porodica vodi porijeklo iz Crne Gore. Ja događanja u Crnoj Gori ne pratim samo politički, nego i emotivno. Prije svega, želim da kažem da ja želim mirnu i stabilnu Crnu Goru i prosperitet svim njenim građanima u najboljem i najiskrenijem smislu. Mislim da je Crna Gora prošla jedan veoma težak period. U tom periodu, koji obilježava vlast Mila Đukanovića – sa kojim sam ja nekad bio i prijatelj, saborac da bi se, kasnije, taj odnos pretvorio u otvoreno neprijateljstvo – napravljena je velika šteta i pokrenuti procesi koje je danas, realno, gotovo nemoguće vratiti nazad. Tu mislim na prizanje Kosova, ulazak u NATO i cijelu seriju događaja koje je on, zarad svog očuvanja na vlasti, činio Zapadu”, napomenuo je Šainović.
On je precizirao i da kada je Crna Gora postala članica NATO-a, odrekla se velikog dijela sopstvenog suvereniteta.
„Zato sada svaka buduća Vlada, čak i kad je najbolja, neće moći da promijeni mnogo toga, nego će biti samo pitanje da li će odluke koje donosi praviti veće ili manje probleme, iako će ih biti svakako. I taj hrvatski zahtjev za brod ‘Jadran’, to su sve poljedice iz istog izvora i potrebno je strpljenje“, izjavio je on.
Šainović zna da bi mnogi ljudi u Crnoj Gori željeli oštriju i dinamičniju odluku Vlade, ali on ima razumijevanje za sadašnju poziciju Vlade, koja treba da stabilizuje Crnu Goru.
„Ono što je neophodno jeste da Crna Gora gradi svoje unutrašnje jedinistvo i sistem koji će je odvojiti od onog koji je, za vrijeme Đukanovića, trajao 30 godina. U tom pravcu treba da povlači hrabre korake, ali uvijek i samo one koji su izvodljivi. Ja se nadam jednoj stabilnijoj, boljoj i jačoj Crnoj Gori i, naravno, boljim i korisnijim odnosima sa Srbijom. Jer, iskreno, teško mi je bilo da gutam knedle kad su ti odnosi bili loši. Tako da, ja mislim da je to loše vrijeme iza nas i da sada strpljivo, polako i pažjivo treba da gradimo budućnost”, zaključio je, u razgovoru za BORBU, bivši predsjednik Vlade Srbije i nekadašnji potpredsjednik SR Jugoslavije, Nikola Šainović.