Igra zakona: Otkrivamo kako DPS može ostati bez kandidata za predsjednika!

Rašomonijada oko falsifikovanih potpisa građana, za kandidate za predsjedničke izbore, otvorila je niz pitanja, na koje ni pravni stručnjaci nemaju adekvatan odgovor. Nije tajna da se u svim izbornim ciklusima dešavalo ono što se danas dešava na sceni, a to je da postoje ljudi koji zloupotrebljavaju birački spisak, a samim tim i lične podatke građana. Ovo sada je isplivalo na površinu jer je tehnologija napredovala, pa je lako provjeriti da li je neko zloupotrijebio vaše podatke za izbornu trku. Gotovo smo sigurni da je u ranijim izbornim ciklusima ovakvih stvari bilo na pretek, ali ih nije bilo moguće provjeriti.
E, sad, otvara se i jedno hipotetičko pitanje, s obzirom da teško da će neko krivično odgovarati zbog svega ovoga. Jer, u Crnoj Gori svako čudo traje tri dana, bez četvrtog i nakon toga se više niko ne sjeća šta je bilo par dana ranije.
Zamislite situaciju, da se neko, u narednih par dana odluči da preda kandidaturu i da, hipotetički je moguće, prepiše kompletan birački spisak i sve to preda Državnoj izbornoj komisiji. Preda im potpise preko 530.000 punoljetnih građana Crne Gore, koji su ga „podržali“. Hipotetički to znači da DPS ne bi mogao da kandiduje svog predstavnika, jer, su svi punoljetni građani, sa pravom glasa, već podržali ostale kandidate. Šta bi u tom slučaju uradila Državna izborna komisija? Mislimo da na to pitanje niko danas nema odgovor, a ovakva situaicja nije nemoguća. Iskreno, teško je izvodljiva, ali je hipotetički itekako moguća.
Ovakav paradoks je moguć, upravo iz razloga što je država, odnosno što su njene institucije, svojim ćutanjem i gledanjem kroz prste, omogućili da se sve, pa i ovo pitanje obesmisli. Da su prije više od jedne decenije kažnjeni oni koji su ovakve stvari radili, danas ne bismo imali ovakvu situaciju. Ali, gledajući opšte stanje u društvu, ovakva pravna anarhija je samo sled svih ostalih događaja, koji su nas i doveli u ovu poziciju.