IDE LI PES UZ DPS

Piše: Perica Đaković

Običnom građaninu Crne Gore čini se već je dosta komedije i cirkusa oko izbora 44 Vlade. U početku se narod svim dešavanjima zanimao, posebno oko igara oko fotelja (u stilu dječije igre „Ide maca oko tebe“) kasnije, pratio s nevjericom šta poručuju lideri i njihovi glasnogovornici, u stilu „igara bez granica“, a sada čini mi se da je narodu ovog cirkusa preko glave.

Maske su, utisak je, definitivno pale, posebno nakon (ne)spretne izjave Andreja Milovića da je Pokret Evropa sad od svoje osnivačke Skupštine odlučio da buduću Vladu pravi bez DPS-a i DF-a (sada ZBCG). Tako da su sve Spajićeve igre, koje je navodno pregovarački vodio, pale u vodu, pa se stiče utisak i oko odnosa unutar samih lidera Evrope sad po principu dobar i loš policajac. Čini se da je na sceni klasična borba oko prevlasti u samoj partiji. Ako je Jakov dobio prvu bitku oko predsjedničke trke (kada se morao izvinjavati narodu i glasačima zbog postupaka svog predsjednika
Mickeja), a činilo se nakon Milatovićeve uvjerljive pobjede nad Đukanovićem, Milojko pobjednički i samouvjereno krenuo u drugu utakmicu nakon dobijenog ispisa iz srpskog držvljanstva, a još više dobijanja mandata za premijera direktno od predsjednika Crne Gore, ipak sve nije i bilo tako.

Ono što se u narodu dugo šuškalo o liderskom sukobu izgleda da je isplivalo i van samog PES-a. Da, pojasnim, Mickej je bio samouvjeren da će imati i više od potrebnih glasova za sastav svoje Vlade, naravno, osokoljen stavovima svojih najbližih saradnika i okruženja. Međutim, kako je vrijeme odmicalo ta doza samouvjerenosti se polako topila. Pri tome njegovi glasnogovornici su pravili greške ne samo u koracima, već košarkaški rečeno, i u faulovima u napadu, a koje su nanijele više štete PES-u (što je jasno potvrdio i sam Milatović). Mickej se izgleda u svojoj igri i sam preigrao, kalkulacija između Bošnjaka i ZBCG dovela je do gubljenja podrške i u vlastitim redovima i koaliciji, pa sve do upitnih i potrebnih 41 glasa.

Zato je i poziv za podršku od nekih DPS-ovih koalicionih partnera, pa i nekih poslanika glasnogovornika tvrdih Milovih partnera, dovela u glasno razmišljanje da PES zaista ide uz DPS. To posljednje dovelo je u dilemu i razmišljanje čak i već dogovorenu podršku Demokrata.

A sad nešto,sa čim se neko možda neće sloziti, a što narodu vjerujte mi a i meni kao sastavnom njegovom dijelu, već pomalo smeta. Radi se o kukanju i plakanju za Vladom iz redova ZBCG.
Slažem se da nije prijatno da neko izbjegava i prekraja izbornu volju naroda, ali kad vas neko NEĆE (jasno potvrđujući da vas je samo koristio za spuštnje partijskih apetita Ibrahimovićeve Bošnjačke stranke), zbog navodnog uticaja ambasada, onda je dostojanstvenije otići u opoziciju  i odande se boriti za prava svoga naroda. Naravno da ZBCG je kroz bivši DF milion puta prošla kroz nepravdu vlasti, i to ne samo Milovu, već i kroz „svoju“ 42. Vladu koju je predvodio, navodno a svima nam se činilo, njihov tadašnji premijer.

Prošli su tada, slobodno mogu reći, i veću golgotu nego pod DPS torturama, suzavcima, hapšenjima, sudskim procesima zbog fingiranog državnog udara. Tada su doživjeli da ih je prvi sa njihove liste izigrao (i ne samo njih nego i nekog mnogo većeg), ali, što više od toga boli je i to da ih nije razumio i sam narod koji im je davao glasove. Narod je tada bio zaveden, misleći da njihovi lideri idu samo na fotelje, a ne kako je u stvari trebalo i kako su svi mislili, na pravu smjenu režima. Zato, mislim, da se više ne treba pozivati previše na taj 30. avgust, koji je narod Crne Gore toliko čekao i koji će kod njega ostati upamćen ne samo po padu Milovog režima, već i po najvećoj prevari koja je uslijedila potom prema očekivanju tog naroda i onog veličanstvenog što je tome prethodilo.

Zato mislim da PES treba pustiti da ide praktično uz DPS, a svoje dostojanstvo sačuvati, ne puzati već se dostojanstveno uspraviti, jer još se ustvari i ne zna da li će Crna Gora uopšte dobiti tu 44. Vladu, ili ćemo ići na nove parlamentarne izbore.

Zato treba imati na umu onu Njegoševu „Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijeka“.