Huti napadaju američke brodove kroz Crveno more, a na gubitku je uvijek – Evropa: Dok Amerika i Kina ulažu u razvoj svoje privrede, evropska će biti na gubitku

Blokada transporta kroz Crveno more jeste djelimična, ali drastično otežava morski saobraćaj, pa pojedini brodovi oplovljavaju Afriku i Rt dobre nade kako bi prevezli tovar.

Zbog ovoga rastu cijene transporta, a ovo najviše pogađa evropsko tržište. Dok Amerika i Kina ulažu u razvoj svoje privrede, evropska će biti na gubitku.

O krizi u Crvenom moru prouzrokovanom hutskim napadima na brodove zemalja koje u palestinsko-izraelskom sukobu podržavaju Izrael i genocid nad Palestincima i uticaju čitave situacije na ekonomiju i trgovinu između azijskog i evropskog kontinenta, za Sputnjik govorio je Bojan Stanić, pomoćnik direktora Sektora za strateške analize u Privrednoj komori Srbije.

On odbacuje tvrdnju da se situacija u Crvenom moru može porediti sa nedavnom krizom koja se javila za vrijeme pandemije korona virusa, kada se govorilo o prekidima u lancima snabdijevanja na globalnom nivou. Ovo danas je, kaže Stanić, značajno drugačija situacija, budući da se govori samo o usporavanju, a ne o prekidanju u snabdijevanju i to ne u čitavom svijetu, već samo u njegovom određenom dijelu.

Razlog za to što se ova kriza može smatrati prvenstveno evropskom, a ne svjetskom, jeste ta što je putni pravac kroz Crveno more spona koja povezuje Daleki istok sa Evropom i koji je za evropsko tržište najznačajniji pravac kretanja. Stari kontinent trguje više sa Azijom nego sa Sjevernom Amerikom, a Amerika takođe trguje sa Azijom u većoj meri nego što to čini sa Evropom, rekao je Stanić, istakavši da je evropska trgovina ipak najviše zavisna od ove trase.

Ovo je prije svega opet, na našu žalost, još jedna u nizu evropskih kriza iz prostog razloga što se osjeća neizvjesnost u evropskoj privredi kada je riječ o budućoj saradnji sa Azijom, koja nije ograničena samo politikom, izjavio je Stanić u razgovoru sa Jelicom Putnjiković.

Ono što ovdje dodatno otežava situaciju jeste blokada još jednog, takođe vrlo značajnog, putnog pravca. Trasa preko Ruske federacije značajno je limitirana kada govorimo o saradnji sa Evropom, rekao je Stanić i dodao da oko 80 odsto svjetske trgovine ide preko morskih pravaca, ali da drumski i željeznički pravac preko Ruske federacije takođe igra bitnu ulogu kada je riječ o saradnji sa Evropom.

Putni troškovi

Transport morskim putem preko Crvenog mora još nije potpuno obustavljen i veliki broj brodova i dalje tuda plovi, a osiguravajuća društva, predviđajući nepovoljan razvoj situacije, značajno podižu cijene osiguranja, što naravno poskupljuje i sam transport. Sa druge strane, nastavlja Stanić, kompanije koje se odluče da uz manju cijenu osiguranja idu dužim putem, dakle oko Afrike i Rta dobre nade, moraju biti spremni na putovanje koje traje petnaest do dvadeset dana duže. Dužina putovanja zavisi od tipa broda, vremenskih uslova, vrste tereta… što opet u dugoročnom smislu povećava troškove transporta.

Nesigurnost, tenzije i sama ratna dejstva u ovom ali i drugim djelovima svijeta doveli su to toga da kompanije pripremaju i privikavaju svoje evropske dobavljače i kupce na duže rokove dostave i trajno višu cijenu transporta. Ipak, ono što Stanić ističe kao najbitnije za sada jeste to da, kada je reč o privredi, još nije došlo do prelivanja ovih efekata na druge privredne djelatnosti.

Svako gleda svoje dvorište

Stanić ističe tezu oko koje su ujedinjeni ruski, njemački i mnogi drugi analitičari, a to je da nove smjernice u razvoju svake privrede, pa i u Evropi, podrazumijevaju prioritetno izdvajanje dodatnih sredstava za naoružanje. Samim tim su manja izdvajanja za razvoj mikro, malih i srednjih privrednih društava, ekoloških društava itd.

Druga stvar koju Stanić ističe jeste fragmentacija, odnosno neka vrsta rasparčavanja koja je već započeta i zbog koje bilo koji putni pravci neće više biti od suštinskog značaja.

Dosta trgovine danas bazira se na ekonomskim blokovima koji su fizički bliski jedni drugima. Azija će se bazirati na Asean, Amerika na sjevernoameričko tržište, Evropa će pokušati da se bazira sve više na svoje unutrašnje tržište… Ovim izostaje taj globalni potencijal rasta koji je vrlo značajan za zemlje u razvoju pa i tranzicione zemlje poput Srbije.

Bojan Stanić ne očekuje privredno goru godinu od prošle kada govori u globalu, ali kada je riječ o Evropi, definitivno predviđa drugačiju sudbinu. Za evropski kontinent se očekuje gora godina iz razloga što se rade revizije pre svega u SAD i Kini. Ovo su, kaže on, glavne privrede koje najviše doprinose svjetskom rastu, a revizije se bilježe zato što oni izdvajaju značajna sredstva za stimulisanje sopstvene proizvodnje.

Procjena za Rusiju za 2024. godinu je rast od 2,5 procenata, dok je za Evropsku uniju i u okviru nje vodeće privrede poput njemačke, italijanske i francuske urađena revizija naniže, gdje se za Njemačku ocjenjuje godišnji rast od 0,3 odsto što je vrlo anemično i na granici stagnacije. Mnogi su zabrinuti time šta se dešava u Njemačkoj, a sa druge strane njemačka država i njihovi analitičari pokušavaju da opravdaju tamošnje pobune poljoprivrednika dešavanjima u Crvenom moru, zaključio je Stanić.

(Sputnik)